Isus, farizej i bludnica

Aleksandar Trajkovski

Isus, farizej i bludnica

Pred sobom imamo jedan veoma zanimljiv događaj koji je zapisao evanđelista Luka. Radi se o večeri u kući uglednog farizeja. Jedan od gostiju na večeri je bio sam Gospodin Isus Krist. Luka spominje još jednu osobu koja je bila prisutna i koja je došla nepozvana, a to je javna grešnica odnosno prostitutka. Vjerujem da će biti zanimljivo i korisno detaljno proučiti tekst.

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!" (Lk 7:36-50)

1. Mjesto događaja i likovi (7:36-38)

Stihovi od 36.-38. govore ko su likovi i gdje se radnja događa. Pogledajmo najprije likove. Rekli smo da pred sobom imamo farizeja, Isusa i javnu grešnicu.

Likovi

(Farizej.) Farizeji su skupina koja se često spominje u Novom Zavjetu. To su bili veoma religiozni ljudi. Oni su se svojom religioznošću isticali među svim Izraelcima onog vremena. Odvajali su se od onih koje su nazivali grešnicima i nisu se htjeli družiti s njima a sebe su smatrali pravednima. Iz Novog zavjeta vidimo da se oni i Isus nikako nisu dobro slagali. Isusovo mišljenje o njima je bilo da su slijepe vođe slijepaca, licemjeri, okrečeni grobovi i zmijski porodi. S druge strane, farizeji su Njemu prigovarali što se druži s carinicima i grešnicima. Optuživali su Ga da krši subotu i predaje starih, te da je lažni Mesija. Govorili su da uz pomoć sotone izgoni zle duhove. Stalno su Ga iskušavali, postavljali Mu zamke i htjeli da Ga ubiju.

Kada sve ovo znamo, onda nam je veoma čudno da jedan farizej poziva Isusa na večeru. Dva su moguća razloga zašto je Šimun pozvao Isusa. Prvo, možda je htio da Mu postavi zamku ili da Ga iskuša (Lk 14:1). A drugo, možda je imao neke simpatije prema Isusu. Vjerovatno mu je bilo zanimljivo ono što Isus naučava i čini. Ili je jednostavno htio unijeti malo dinamike u svakodnevni život. Ne znamo dakle sa sigurnošću zašto je Šimun pozvao Isusa, odnosno koje motive je imao.

(Isus.) Druga ličnost u tekstu je Isus. Ne treba nam puno objašnjavati ko je On. On je sin Božiji, Bog u tijelu, Spasitelj, Gospodin i Učitelj. Ono što je važno znati je to da Isus nije bio jednako prihvaćen od strane svih. Od religioznih vođa je doživljavao veliko protivljenje. Veoma mali broj ljudi je stvarno vjerova da je On Mesija. Mnogi su Ga slijedili, ali samo zato što je bio popularan, što je liječio i hranio ljude.

(Javna grešnica.) Treći lik u tekstu je javna grešnica. Najvjerovatnije se radi o prostitutki. Prostitucija i svaka druga vrsta bluda je bila strogo zabranjena Božijim zakonom.

Mjesto radnje

Iz teksta vidimo da se radnja dešava u kući Šimuna farizeja za vrijeme večere. Ovdje želim objasniti neke zanimljivosti u vezi običaja onog vremena. 36. stih nam kaže da je Isus ušao u kuću farizejevu i prišao stolu. Drugi prevod kaže da je sjeo za sto. U 38. stihu Luka kaže da je žena stala odostraga, iza Isusa, i prala Mu noge. Ovo je teško zamislivo ako imamo u umu način na koji se danas sjedi za stolom i objeduje. Nemoguće bi bilo da žena stoji iza Isusove stolice i pere Mu noge. Bit će nam od pomoći ako znamo kako se u ono vrijeme sjedilo i objedovalo. Ljudi nisu sjedili za stolom, kao mi danas, nego su bili u poluležećem položaju, oslonjeni na lijevi lakat, s nogama usmjerenim suprotno od stola. Ne onako kako je to naslikano na mnogim poznatim slikama. Kada to znamo nije nam čudno da je žena iza Isusa i da Mu suzama pere noge.

Na početku sam rekao da su se farizeji odvajali od onih koje su nazivali grešnicima. Otkud onda prostitutka u farizejevoj kući? Po običaju onog vremena vrata farizejeve kuće su bila otvorena za vrijeme objeda i bilo ko je mogao ući u kuću. Oni koji su bili pozvani sjedili su ili ležali za stolom i večerali, a svi ostali su stajali ili sjedili okolo. Možda se pitate zašto bi neko nepozvan došao u tuđu kuću i stajao oko stola dok domaćin i uzvanici večeraju? Odgovor je veoma jednostavan: da vide goste i čuju šta se priča. U ono vrijeme nije bilo interneta, radija ili televizije i ljudi su se zabavljali tako što bi išli u kuću gdje je došao neki gost, slušali šta se priča i čuli koju novost. Bilo je i onih koji su bili siromašni i koji su se nadali da će možda i njih zapasti zalogaj ili ostaci nakon večere.

2. Razgovor Isusa i Šimuna

Od 39. do 47. stiha imamo zabilježen razgovor Isusa i Šimuna. Razgovor započinje u Šimunovim mislima koje on i ne izriče naglas. Ali to nije nikakav problem za Isusa. Naše misli ne moraju biti izrečene, Isus ih svejedno dobro poznaje.

Šimunovo razmišljanje

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." (Lk 7:39)

Iz ovog razmišljanja vidimo da Šimun nije bio načisto o tome ko je Isus. Je li Mesija ili nije? Je li prorok ili nije? Međutim, kada je vidio kako Isus dozvoljava jednoj grešnici da ga se dotakne, Šimun zaključuje da Isus uopće nije prorok. On misli ovako:

a) Ako je Isus prorok, znao bi da je žena grešnica.

b) Kada bi Isus znao da je žena grešnica, ne bi dozvolio da Ga dotakne.

Šta je krivo u Šimunovom razmišljanju? Sve je krivo. Isus je prorok, ali i puno više od proroka. I znao je ko je žena, da je grešnica. Ali i bez obzira što je to znao, nije joj branio da Ga dotakne.

Budući da je znao šta Šimun misli, Isus mu ogovara. Njegov odgovor se sastoji od dva djela. Prvi dio je priča o dva dužnika kojima je vjerovnik oprostio. Isus je ispričao priču i onda mu postavio pitanje na koje je trebao odgovoriti. Vjerovnik je imao dva dužnika. Jedan mu je dugovao 500 denara, a drugi 50. Obojici je oprostio. Pitanje Šimunu je bilo isto što i pitanje svima nama: koji će ga od njih dvojice više ljubiti, onaj kome je oprošteno manje ili onaj kome je oprošteno više? Šimunov odgovor je bio da će ga više ljubiti onaj kome je oprošteno više. Isus potvrđuje da je njegov odgovor ispravan. Ova priča ilustrira princip koji Isus iznosi u drugom djelu govora: Kome se malo oprašta malo ljubi, kome se mnogo oprašta mnogo ljubi.

Ovdje trebamo zastati. Suštinski je važno da primijetimo kako je ljubav posljedica, a ne uzrok oproštenja. Dužnik koji je pokazao više ljubavi je onaj kome je više oprošteno. On je pokazao ljubav zato što mu je oprošteno, a nije mu oprošteno zato što je pokazao ljubav. Ljubav je slijedila oproštenje, a nipošto ga nije uzrokovala.

Nakon priče Isus se okreće ženi, ali još uvijek govori Šimunu. Pogledajmo šta mu kaže:

I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." (Lk 7:44-47)

U tekstu od 44. do 46. stiha Isus upoređuje ponašanje žene s ponašanjem Šimuna prema Njemu. Isus želi pokazati da Mu grešnica iskazuje više ljubavi nego domaćin koji ga je pozvao i koji mu nije ukazao uobičajenu dobrodošlicu. Time što je to propustio učiniti pokazao je svoj nedostatak ljubavi prema Isusu. S druge strane, grešnica je, onim što je učinila, Isusu iskazala ljubav.

Zašto je grešnica Isusu iskazala više ljubavi nego Šimun? Isusov odgovor je: zato što joj je oprostio grijehe, i to mnoge. Kome je više oprošteno, više ljubavi pokazuje. Kome je manje oprošteno, manje ljubavi pokazuje. Iz teksta bi svakome trebalo biti jasno da je ljubav posljedica oproštenja. Ona je pokazala ljubav zato što je iskusila oproštenje, a nikako obrnuto: da joj je Isus oprostio zato što je iskazala ljubav. To znači da je ona već prije upoznala Isusa i povjerovala u Njega. Već prije joj je oprostio grijehe. U Šimunovu kuću je došla zato da bi Isusu zahvalila za oproštenje, a ne da bi tražila oproštenje. To nam potvrđuje i oblik glagola koji se koriste u tekstu. Kada Isus kaže ženi da su joj oprošteni grijesi koristi glagol koji označava radnju koja se desila u prošlosti i čije posljedice traju u sadašnjosti.

Ali zašto ili kako su joj oprošteni grijesi ako ne zbog toga što je pokazala ljubav? Čime je zaslužila oproštenje? Onaj ko poznaje Bibliju zna da čovjek ne može zaslužiti oproštenje grijeha i spasenje. Oproštenje je nešto što Bog daje grešnicima besplatno. Oni su zaslužili kaznu a Bog im daje oproštenje. Ali kako pravedni Bog može oprostiti onima koji su zaslužili kaznu? Zar Bog onda nije nepravedan? Ovdje se krije suština mudrosti. Budući da je Bog pravedan, On mora kazniti grešnika. Ne smije ga pustiti nekažnjenog (Jer 30:11). S druge strane On ga ljubi i želi mu oprostiti. Jedini način kako Bog može oprostiti grešniku je da neko drugi plati kaznu umjesto njega. Ali ko da plati kad su svi sagriješili i moraju platiti sami za sebe? Jedini Bog može platiti kaznu umjesto nas. I zato je Božiji sin, Isus Krist, postao čovjek da bi mogao umrijeti na križu i tako na sebe preuzeti našu kaznu. Žrtva Isusa Krista se uračunava nama grešnicima u trenutku kada povjerujemo u Njega. Zato Isus grešnoj ženi kaže: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!" Žena je povjerovala da je Isus Mesija, jaganjac Božiji, koji uzima grijehe svijeta, pokajala se za svoje grijehe te tražila i dobila oproštenje od Njega.

Možda će nekome izgledati čudan način na koji je grešnica iskazala ljubav Isusu. Prati nekom noge suzama, brisati kosom i mazati pomašću nije uobičajeni način iskazivanja ljubavi i zahvaljivanja. Zašto je to radila? Odgovor je jednostavan za one koji su doživjeli isto što i ova žena. Grijeh je bio težak teret u njenom životu. Pritiskao je i mučio njenu dušu. Oproštenje grijeha je bilo ono što je ona najviše trebala. I zato, kada je u Isusu Kristu pronašla oproštenje grijeha, njena radost je bila neopisiva. Kada je čula da je Isus gost kod farizeja Šimuna, otrčala je kući i uzela bočicu skupocjene pomasti. Pomast je bila najvrjednije što je imala u kući, i to je htjela pokloniti Isusu u znak zahvalnosti. Suze su došle spontano. To su bile suze radosnice koje su padale na Isusove noge i koje je žena brisala svojom kosom.

Vjeruješ li da je Isus jaganjac Božiji koji uzima grijehe svijeta? Da li si Mu došao u pokajanju i vjeri? Kako zahvaluješ Isusu za ono što je učinio za tebe?

3. Isusov govor ženi

A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.” Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da I grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!” (Lk 7:48-50)

„Oprošteni su ti grijesi.“ Rekli smo da se ovdje radi o prošlom vremenu. Isus joj potvrđuje da joj je već prije oprostio grijehe. On to kaže i zbog okupljenih ljudi. A šta ljudi kažu? „Ko je ovaj da i grijehe oprašta?“ Stvarno, ko je Ovaj? On je Bog. To nas jasno uči tekst koji proučavamo. Razmislimo zajedno: Protiv koga je žena griješila živeći bludno? Prvenstveno protiv Boga. A kome ona iskaziva ljubav zbog oproštenih grijeha? Isusu! Jasno je da naš tekst potvrđuje Kristovo Božanstvo. On oprašta grijehe jer je Bog.

Zadnje što je ovom prilikom Isus rekao ženi je: „Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“ Vidimo da Isus oproštenje grijeha povezuje sa spasenjem. Onaj kome je oprošteno je i spašen od vječnog pakla i to samo po vjeri u Spasitelja Isusa Krista.

4. Zaključak

Ko je su za nas važne pouke iz ovog teksta?

Prvo, Isus želi da Ga ljubimo i da Mu služimo. Želi da Ga ljubimo više od svega drugog. Ovaj nam tekst otkriva kako možemo Isusa ljubiti više. Princip je: Kome je više oprošteno taj više ljubavi pokazuje. Znači li to da trebamo što više griješiti kako bi nam Isus mogao što više oprostiti? Daleko od toga. Već i onako previše griješimo. Potrebno je da sve više i više prepoznajemo koliko uistinu jesmo grešni. Što smo svjesniji svoje grešnosti, to će naša ljubav prema Kristu biti veća. Kada smo u mraku, teško možemo vidjeti koliko smo prljavi. Što smo bliže svjetlu to bolje vidimo. Što smo bliže Bogu, to bolje vidimo koliko smo grešni. Pokajmo se za svoje grijehe i dođimo bliže Bogu.

Bliže Bogu dolazimo i kroz čitanje Biblije i molitvu. Bog je dao svoju Riječ da nam pokaže koliko smo grešni. I kada uistinu shvatimo ko smo i kakvi smo, tada će nam Krist i ono što je učinio za nas biti neprocjenjivo i važnije od svega.

Drugo, Isus ljubi grešnike. Zato je i došao na ovaj svijet, da potraži i spasi izgubljene grešnike. Zato je umro na križu da bi grešnicima moglo biti oprošteno. Isus može i želi oprostiti prostitutkama, narkomanima, alkoholičarima, lopovima, kriminalcima, homoseksualcima, oholima, bahatima, i svim mogućim grešnicima.

Isus je htio oprostiti i Šimunu, ali Šimun je imao dva problema: nije shvaćao da je grešan i nije vjerovao u Isusa. Shvaćaš li da si grešan? Vjeruješ li u Isusa? Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen! Pokaj se za svoje grijehe, prihvati Ga za svog Gospodara i Spasitelja i tvoji grijesi će biti oprošteni.

Gospodine Isuse molimo te učini da Tvoja riječ donese obilje ploda u srcima onih koji je čuju, više nego što možemo moliti ili misliti. Amen.

Preporučujemo:

Vjeruj u Isusa

Milošću spašeni

Isus, farizej i bludnica

Dođite Isusu

Duhovna obnova

Gdje poslije smrti?