Psalam 22

Psalam 22

1. Općenito o proročanstvima

2. Dokazi za proročansku narav 22 psalma

3. Analiza teksta

(2-3)

(4-6)

(7-9)

Zaključak

Psalam 22 je zanimljiv i poseban psalam. To je psalam u kujem Isus Krist proriče svoju smrt na križu oko 1000 godina prije nego što se stvarno zbila u povijsti. I ne samo da proriče smrt nego detaljno opisuje čitavu scenu. Pogledajmo dio psalma:

(13) Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. (14) Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. (15) Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. (16) Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. (17) Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, (18) sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. (19) Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. (Psa 22:13-19)

Zato što je tako očigledno da Krist u ovim tekstovima govori o svom raspeću i smrti na križu, ovaj psalam je mnogima trn u oku jer pokazuje i dokazuje da je Biblija uistinu nadahnuta Božija riječ. Jer ko bi to mogao u detalje predvidjeti i opisati događaj koji će se dogoditi tisuću godina kasnije, ako ne sam Bog?

Budući da mnogi to ne žele priznati, na svaki način pokušavaju umanjiti ili negirati značaj ovog psalma.

1. Općenito o proročanstvima

Prije nego to uđemo u detaljniju analizu psalma, želim da vidimo neke općenite istine o biblijskim proročanstvima. Biblija je puna proročanstava različite vrste. Spomenut ću samo neke. Postoje proročanstva tipa: „Tad i tad, dogodit će se to i to“. Ovakva proročanstva obično svi mogu primjetiti i razumjeti. Postoje proročanstva, koja su očigledno proročanstva, ali ih može razumjeti samo mali broj ljudi.

(18) U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. (Otk 13:18)

Ovo je proročanstvo iz biblijske knjige Otkrivenje i jasno je da ga mogu razumjeti samo neki mudri i umni ljudi.

Psalam 22 je posebna vrsta proročanstva jer je većini čitatelja bilo teško shvatiti da se uopće radi o proročantvu sve dok se ono nije ispunilo u Isusu Kristu. Mudrim i umnim ljudima je bilo moguće shvatiti da se radi o proročantvu, ali su teško mogli razumjeti njegov smisao i značaj.

2. Dokazi za proročansku narav 22 psalma

Kako su prvi čitatelji mogli razumjeti da je 22 psalam proročantvo i kako mi danas možemo biti sigurnida se radi o proročanstvu a ne o nekoj običnoj pjesmi? Postoji nekoliko činjenica koje pokazuju i dokazuju da se radi o proročanstvu. Prvo, iz Psalma se jasno vidi da ga je napisao David.

(1) Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. (Ps 22:1)

David je bio kralju Izraelu. Međutim, svi Izraelci su dobro znali da on nije bio samo kralj, nego i Božiji čovjek i prorok. Evo šta nam kaže sam David:

(1) Ovo su posljednje Davidove riječi: "Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: (2) Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. (2Sa 23:1-2)

Prema tome, Davidu je bilo jasno da Bog govori preko njega, Izraelcima u Davidovo vrijeme bilo je jasno da Bog govori kroz Davida, Izraelcima koji su živjeli poslije Davida bilo je jasno da je Bog govorio kroz Davida. Tako u onome što je David pisao mi ne vidimo tek samo Davidove riječi, nego prije svega riječi Božije. A riječi Božije ne govore samo o onome što se prije dogodilo, što se dešava danas, nego i o onome što se ima desiti.

Drugo, Čitajući 22 psalam vidimo neke izjave koje su nespojive s Davidom i njegovim životom. Kada su to Davidu proboli ruke i noge? Kada su bacali kocku za njegovu odjeću? Nikada. Izraelcima je moglo i trebalo biti jasno da David ne govori o sebi, nego o nekome koji ima doći. Tako su mogli znati da se radi o proročanstvu.

Apostol Pavao nam govori istu stvar kada tumači tekst iz jednog drugog Davidovog psalma.

(32) "I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima (33) Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. (34) Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. (35) Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. (36) David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, (37) a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. (Dj 13:32-37)

Dakle, u Psalmu 16 David kaže: (10) Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (Ps 16:10). Vidimo kako to Pavao tumači. Kaže da David nije govorio o sebi, nego o Kristu. A kako to zna? Pa vidi da se proročanstvo nije ispunilo u Davidovom slučaju, jer je on umro i istrunuo. Onaj koji je umro a nije istrunuo, jer ga je Bog uskrsnuo, jeste Isus Krist.

Tako i u našem psalmu David govori o razapinjanju na križ, a jasno je da on sam nije bio razapet, niti su u ono vrijeme ljude razapinjali na križ. Tako znamo da David ne govori o sebi, nego o Kristu.

Treće, Novi Zavjet nam jasno kaže da se 22. Psalam ispunjava u Isusu Kristu. Apostol Ivan u svom evanđelju piše ovako:

(24) Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. (Iv 19:24)

Da se ispuni Pismo. Koje Pismo? Psalam 22. Bez ikakve sumnje, Pslam 22. je psalam koji proriče Kristovu smrt. Ovo svjedoče i drugi novozavjetni tekstovi od kojih ćemo neke pogledati u daljnjem proučavanju.

3. Analiza teksta

Psalam započinje veoma dramatičnim rečenicama.

(2-3)

(2) Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. (3) Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. (Ps 22:2-3)

Značaj ovih riječi u vezi s Kristom

Riječi „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” su nam veoma poznate. To su riječi koje je Isus izrekao na križu. To su riječi koje je oko tisuću godina prije prorekao da će reći. To su riječi koje su tisuću godina Izraelci pjevali i znali napamet. Kada ih je Isus izrekao, svima koji su to čuli i vidjeli moglo je biti sasvim jasnom kakvom povijesnom trenutku prisustvuju. Znali su napamet završiti psalam koji je Isus počeo recitovati.

Upitajmo se nekoliko pitanja. Prvo, kako se Isus koji je Bog, moli Bogu? Zar se tako ne moli samom sebi? Ovo će se pitati oni koji ne poznaju biblijsko učenje o Kristu i Svetom Trojstvu. Oni koji razumiju učenje o Svetom Trojstvu znaju da se Isus ne moli samom sebi, nego Bogu Ocu. Otac i Sin su dvije osobe, a jedno biće.

Drugo, zašto Isus kaže da ga je Bog ostavio? U kojem smislu? Čini se da su neki tumači skloni da iz ovih riječi pročitaju više nego što piše. Treba se držati onoga što sam psalam kaže. A psalam kaže: „Daleko si od ridanja moga. (3) Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.“ U kojem je dakle smislu Isus ostavljen? Ostavljen je u tom smislu da je prepušten u ruke neprijatelja koji su ga razapeli na križ i ubili. Ostavljen je u smislu da Otac od Njega nije otklonio čašu za koju Ga je Isus molio da je otkloni.

(42) "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" (Lk 22:42)

Treće, zašto Isusu pita? Zar ne zna zašto Ga je Bog ostavio i prepustio smrti na križu? Jasno je da zna. To se vidi iz samog psalma ali i iz drugih biblijskih tekstova. Iako psalam započinje pitanjem, to nije pitanje na koje psalmista ne zna odgovor. To je pitanje na koje psalmista, odnosno Krist kroz psalmistu, daje dvostruk odgovor.

Prvi dio odgovora je da Krist, iako je prepušten u ruke krvnicima, nije konačno ostavljen. Na ovo ćemo se vratiti malo kasnije.

Drugi dio odgovora je da Kristova muka, smrt i uskrsnuće itetkako imaju svoju svrhu. Psalam završava riječima koje proriču da će se propovijedati ono što je Isus učinio na križu:

(31) njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' (32) slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" (Ps 22:31)

Ono što je Jahve učinio s Kristom na križu će se propovijedati narodu budućem. Iz Psalma je, dakle jasno da Krist zna svrhu svoje muke, smrti i uskrsnuća, ali je pitanje znamo li mi?

Krist je na križu umro za nas. Njegova muka i smrt je bila za nas i umjeto nas. Da Krist nije umro na križu mi bismo morali biti osuđeni na vječnu propast jer tako zahtjeva Božija pravda.

Značaj ovih riječi za nas

Rekao sam da mnogi čitatelji psalma, prije njegovog ispunjenja u Kristu, nisu niti razumjeli da psalam proriče Kristovu smrt. Da li to znači da oni od psalma nisu imali nikakvu duhovnu korist? Nipošto. Proricanje budućih događaja nije jedina svrha psalma. Svrha je i poučiti, ohrabriti i blagosloviti vjernike u njihovom svakodnevnom životu.

Ima li neko od nas da se nije pitao pitanje kojim David započinje psalam: „Bože moj, Bože, moj, zašto si me ostavio?“ Ima li neko od nas koji se nije molio noću i danju a Bog kao da nije reagirao na njegovu molitvu? Ko u takvim situcijama ne bi pomislio da ga je Bog ostavio? Riječi psalma su napisane da nas ohrabre upravo u takvoj situaciji. Psalmist nam govori da Bog ne ostavlja svoje sluge. To što nas uvjek ne izbavi od nevolje i što ponekad dopušta da budemo kušani raznim kušnjama nipošto ne znači danas je ostavio. On je s nama i postoji razlog zašto dopušta da prolazimo kroz razne nevolje.

(4-6)

(4) A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! (5) U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; (6) k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. (Ps 22:4-6)

Iz ovih tekstova vidimo kako su se psalmista David i sam Gospodin Isus Krist hrabrili u trenucima nevolje. Ovo je način i kako se mi sami možemo ohrabriti. Šarić tekstove prevodi ovako:

(3) A ipak si ti Svetac: stoluješ nad hvalospjevima Izraelovim. (4) U tebe su se uzdali oci naši, uzdali se, i ti si ih izbavljao. (5) Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali se u tebe i nijesu se posramili. (Ps 22:3-5 IS)

Kako se dakle i mi, po uzora na Krista i Davida, možemo ohrabriti u trenucima kada nam se čini da nas je Bog ostavio? Podsjećajući se na Božiji karakter koji se očitovao u Njegovim djelima i postupanju prema Božijim slugama kroz povijest.

Bog je svet. On je savršen, svemoćan i pravedan. On se kao takav objavio u Bibliji. Povijest Njegovog djelovanja, koja je prvenstveno zabilježena u Bibliji, pokazuje kakav On uistinu jeste i kako postupa prema svojim slugama.

A šta nam biblijska povijest pokazuje o Bogu? Pokazuje da se Božiji ljudi nikada nisu postidjeli što su se pouzdali u Boga. To nas itekako može i treba ohrabriti da se niti mi nipošto nećemo postidjeti što smo se poudali u Boga i vjerovali Mu i bez obzira na trenutne okolnosti u kojima se nalazimo.

(7-9)

(7) A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. (8) Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: (9) "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" (Ps 22:7-9)

Tekst govori o okolnosti u kojima je Krist bio i u kojima je ipak pun pouzdanja. Kada Isus kaže da je crv a ne čovjek, On govori o svojoj slabosti i poniženosti u kojoj se našao zbog nas. Bio je izrugivan i prezren.

Zamislite situaciju u kojoj se Isus našao. On je stvoritelj svega, kaže nam Biblija. Stvorio je ljude na zemlji. Utjelovio se i došao na zemlju da spasi te iste ljude koje je stvorio, a šta doživljava? Prezir i ruganje. Preziru Ga i omalovažavaju kao crva. U osmom stihu kaže: Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: Gdje Ga vode? Na križ. Pogledajmo šta kaže 9. stih: "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" Da li su vam poznate ove riječi? U Evanđelju po Mateju piše da su glavari svećenički i pismoznanci Isusu rekli upravo ove riječi dok je bio na križu.

(43) Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" (Mt 27:43)

Mnogi tumači u riječi crv vide i dublje značenje. Riječ se može odnositi na posebnu vrstu crva od kojeg se pravi cvena boja za farbanje tkanine ili drveta. Biblija nam govori da su Isusa obukli u crvenu kabanicu i stavili Mu krunu od trnja da bi Mu se narugali. Ovaj crv od koga se pravi boja je ustvari jedna veoma zanimljiva buba crvolikog izgleda. Zanimljivost bube je u tome što se ona penje na drvo bi ... umrla. Ona se ustvari zakači na drvo i formira mali štit ispod kojeg izleže jaja. Tada ispušta crvenu boju koja oboji jaja i drvo. Crv tu umire a njegovi mladi počinju da žive. Zar nas ovo ne podsjeća no ono što je Gospodin Isus za nas učinio na križu? Umro je na drvetu križa da bi smo mi mogli imati novi život.

Zaključak

Kroz ovu propovijed smo naučili zašto Isus na križu izgovara poznate riječi: Bože moj, „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Naučili smo i to da je Biblija Božija riječ u kojoj se nalaze proročanstva budućih događaja koja su se do u detalje ispunila. Ta proročanstva pokazuju i dokazuju daje Biblija nadahnuta i nepogrešiva riječ Božija. Naučili smo i to kako se možemo ohrabriti usred mnogih problema i nevolja podsjećajući se na Božiji karakter, na Njegovu vjernost, pravednost, milost, svetost. On je kroz povijest pokazao kako se odnosi prema svojim slugama. Iako ih vodi kroz mnoge nevolje nikad ih ne ostavlja. Takav je naš Bog.

Drugi dio