Vječni život i požude

Prva Ivanova poslanica 7

Vječni život

Vječni život i požude

Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1 Iv 2:15-17)

U prethodnoj propovijedi smo gledali da se Ivan obraća duhovnoj djeci, mladićima i ocima, odnosno svim duhovnim uzrastima u crkvi: onima koji su tek obraćeni ili koji su još nezreli, zatim onima koji su već čvrsti u vjeri i onima koji su duhovno iskusni i zreli. Bez obzira koliko vjernik bio duhovno iskusan i zreo on nije imun na kušnje i grijeh. Znamo da mladi vjernik može biti zaveden i sagriješiti, ali moramo biti svjesni da se isto može dogoditi i iskusnom vjerniku. I zato, ako su mladom vjerniku potrebne opomene i upozorenja, potrebni su i iskusnom vjerniku. U našem današnjem tekstu apostol upozorava i jedne i druge: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu.“

To je zapovijed koju nalazimo u tekstu. Ovo je Božija zapovijed jer Ivan piše nadahnut Duhom Svetim, a ne samovoljno. Budući da se radi o Božijoj zapovijedi mi smo dužni da je vršimo. Da bismo mogli vršiti ovu zapovijed potrebno je da je ispravno razumijemo. Šta znači: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu“? Na šta apostol misli kada kaže svijet odnosno ono što je u svijetu? Zapovijed je rečena u obliku zabrane (ne ljubite) i zanima nas šta nam Bog to zabranjuje

1. Šta zapovijed ne zabranjuje

Prije nego što objasnim šta zapovijed zabranjuje, moram objasniti i šta ne zabranjuje. Reći ću dvije stvari:

Prvo, apostol ne zabranjuje da ljubimo ljude koji žive u svijetu, niti svijet kao Božije stvorenje. Božija riječ nam jasno zapovijeda da ljubimo svijet odnosno ljude koje je Bog stvorio. Apostol Ivan za Boga piše ovako:

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3:16)

Bog ljubi svijet, tj. ljude koje je stvorio i to isto nama zapovijeda. Čak nas uči da ljubimo i svoje neprijatelje. Dakle, ovo „ne ljubite svijet“ nikako ne može značiti „ne ljubite ljude koji su u svijetu“. Apostol nam u samom tekstu jasno definira šta on misli kada kaže svijet odnosno ono što je u svijetu. On misli na požudu tijela, požudu očiju i oholost zbog imetka, a ne na ljude koje je Bog stvorio.

Drugo što moramo razumjeti je da zapovijed ne zabranjuje svaku vrstu želja ili požuda, nego samo grešne požude. Neki ljudi misle da Bog zabranjuje bilo kakav užitak i da biti vjernik znači odreći se užitaka ili ih svesti na najmanju moguću mjeru. Takvo mišljenje je pogrešno da ne može biti pogrešnije. Božija volja je da vjernik uživa puno više nego što uživa nevjernik. Moramo znati da vjernici imaju puno više potencijala i mogućnosti da uživaju u životu nego nevjernici. To se ne odnosi samo na duhovne stvari i duhovne blagoslove, nego na i na tijelo i tjelesne užitke. Bog želi da uživamo u tijelu koje nam je stvorio i u materijalnim blagoslovima koje nam daje. Želi da uživamo u hrani, bračnom životu i imanju koje nam je dao. Pogledat ćemo tekst koji govori o uživanju u hrani. Bog je jednom prilikom Izraelcima rekao ovako:

Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' - jer želiš jesti mesa - možeš ga jesti koliko ti duša želi. Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne - kako sam ti već naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. (Pnz 12:20-21)

Dozvoljava li Bog da uživamo u hrani? Itekako. A šta je s nekim drugim strastima? Nema potrebe da navodim biblijske tekstove koji na pozitivan način govore o tjelesnoj ljubavi između muškarca i žene. Možete ih pronaći u Izrekama, Propovjedniku, Pjesmi nad pjesmama, ali i u drugim biblijskim knjigama. Nema potrebe niti da navodim tekstove koji govore o ljepoti Božijeg stvorenja koje gledamo i uživamo svojim očima. Dakle, kada Biblija zabranjuje požude, ona zabranjuje grešne strasti i požude, a ne svete i pravedne užitke.

2. Šta zapovijed zabranjuje

Vidjeli smo šta zapovijed ne znači odnosno šta ne zabranjuje, a sada da vidimo šta zabranjuje.

Ljubav prema svijetu

Ljubav prema svijetu je ljubav prema svjetovnim požudama i vrijednostima koje se protive Bogu. Riječ svijet, dakle, ne označava čovječanstvo i stvoreni svijet općenito, nego ono što je u tom svijetu protivno Bogu i što svoj izvor ima u požudi tijela, a pod direktnom je kontrolom Sotone.

Požuda tijela

Požuda tijela je sve ono za čime žudi naše tijelo a što je suprotno Božijoj volji objavljenoj u Pismu. Grešne požude tijela se očituju u pijanstvu, narkomaniji, raznim vrstama bluda i nemorala. Tu je i zavist, mržnja, pohlepa za novcem, težnja za slavom, ugledom, moći i sl. U poslanici Galaćanima apostol govori o djelima tijela i nabraja ih. Kaže ovako:

A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. (Gal 5:19-21)

U požudu tijela spada i požuda očiju i oholost zbog imetka. To su samo specifični oblici požude tijela.

Požuda očiju

Požuda očiju je grešna tjelesna požuda inspirirana ili osnažena kroz čulo vida. To je posebno istina za požude koje se očituju u bludu, preljubu, zavisti, pohlepi i sl. Pogled na materijalna bogatstva u ljudima može proizvesti zavist i pohlepu. Sotona je Gospodinu pokazao sva blaga ovoga svijeta i time je htio u Njemu proizvesti pohlepu i idolopoklonstvo.

Oholost zbog imetka

Loše je kada je čovjek pohlepan i teži za bogatstvom, a još je gore kada se oholi zbog imanja koje je nagomilao slijedeći svoju pohlepu. Imetak ne mora biti samo materijalni. Ljudi se ohole zbog svojih sposobnosti, znanja, imena, prezimena, ljepote, visine, težine, navodne duhovnosti i sl. U Bibliji imamo mnoge primjere oholosti. Klasičan primjer su farizeji. Oni su se oholili zbog svoje navodne pravednosti, duhovnosti i znanja.

3. Zašto zapovijed zabranjuje grešne požude

Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.

Apostol navodi tri razloga zašto ne smijemo ljubiti svijet i njegove požude.

Prvi razlog je što ljubav prema svijetu i ljubav prema Bogu ne mogu zajedno postojati. Tekst nam ne kaže da Bog ne ljubi onoga koji ljubi svijet (iako je i to na neki način istina), nego da onaj koji ljubi svijet ne ljubi Boga. Ako ko ljubi svijet nema u njemu ljubavi prema Ocu. Jednostavno ne možemo ljubiti i svijet i Boga. Zašto ne možemo ljubiti i svijet i Boga? Zato što svijet predstavlja ono što Bog ne voli i što zabranjuje. Onaj koji ljubi svijet pokazuje da ne voli Boga. Apostol Jakov koristi i jači jezik da izrazi ovu istinu:

Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. (Jk 4:4)

Ljubav prema svijetu i Bogu ne mogu postojati zajedno. Ljubav prema svijetu je neprijateljstvo prema Bogu. To je jasan test vjere. Ljubiš li svijet ili Boga?

Drugi razlog zašto ne smijemo ljubiti svijet se nadovezuje na prvi ili ga objašnjava. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Ne smijemo ljubiti svijet jer ono što je u svijetu (požuda tijela, požuda očiju i oholost zbog imetka) nije od Oca nego od svijeta. Drugim riječima, moramo ljubiti samo Boga i ono što nam On daje i dozvoljava, ništa drugo. Svjetovne požude ne spadaju u tu kategoriju.

Shvaćamo li da nema mjesta za ljubav prema stvarima koje nisu od Boga?

Treći razlog zašto ne smijemo ljubiti svijet je što svijet i njegova požuda prolazi. Istinski vjernik je onaj koji na umu ima vječnost. On se ne zadovoljava privremenim, grešnim i prolaznim stvarima. Ne ljubimo svijet koji je prolazan, nego Boga koji je vječan. Ljubimo Boga, Njegove zapovijedi i braću, a ne svijet. Apostol Pavao to kaže na drugi način:

Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. (Rim 8:5-6)

Četvrti i peti razlog zašto ne smijemo ljubiti svijet daje nam apostol Jakov u svojoj poslanici. On jasno kaže da ljubav prema svijetu izaziva borbe i ratove.

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. (Jk 4:1-4)

Peti razlog je sličan drugom. Tamo smo vidjeli da ne smijemo ljubiti svijet jer grešne požude ne dolaze od Oca nego od svijeta. Jakov nam otkriva da su one pod direktnom inspiracijom Sotone.

Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! (Jk 4:4-7)

Jakov jasno kaže ko stoji iza svega. Oduprite se đavlu – veli, što znači da on u svemu ima svoje prste. Koristi naše tjelesne požude da nas navede na grijeh i tako nas kontrolira.

Ne smijemo ljubiti svijet jer ljubav prema Bogu i prema svijetu ne mogu zajedno postojati. Ne smijemo ljubiti svijet jer grešne svjetovne požude nisu od Oca. Ne smijemo ljubiti svijet jer svijet i njegova požuda prolazi. Ne smijemo ljubiti svijet jer ljubav prema svijetu rađa borbama i ratovima. Ne smijemo ljubiti svijet jer Sotona vlada svijetom koristeći grešne tjelesne požude.

2. Primjer svjetovnih požuda

Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (Post 3:6)

Ovo je poznati tekst koji govori o prvom čovjekovom grijehu. Žena o kojoj tekst govori jeste Eva koja čini grijeh po nagovoru Sotone. Sotona je Bio uspješan u zavođenju Eve jer je iskoristio njene tjelesne želje. „Vidje žena da je stablo dobro za jelo...“ – koristi njene tjelesne apetite (dobro za jelo).

Ovdje odmah moramo zastati i primijetiti nešto. Sam Bog je u nas ugradio želju za hranom. Bez nje bi smo vrlo brzo umrli. Ali, svoj apetit moramo koristiti u skladu sa Božijom Riječju. Eva je dozvolila da je njen apetit zavede od Božije zapovijedi koja je zabranila da se jede plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Jasno je, dakle, da je apetit dobra stvar, ali ne smijemo dozvoliti da nas vodi stvarima koje je Bog zabranio.

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo...“ Sotona koristi njene oči. Oči je stvorio Bog. I mnoge stvari za oči zamamljive je stvorio Bog. Sva stabla u Edenskom vrtu je stvorio Bog. Evo šta se o njima kaže:

I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (Post 2:8-9)

Sva stabla u Edenskom vrtu su bila za oči zamamljiva isto kao i stablo spoznaje dobra i zla. Sva stabla u vrtu su Adam i Eva mogli jesti i uživati u njihovom izgledu i ukusu, osim drveta spoznaje dobra i zla. Ali ne, ona hoće baš ono to je Bog zabranio.

Isto je i danas. Bog je čovjeku dao mnoge stvari da u njima uživa, ali čovjek želi upravo ono što je Bog zabranio jer ga je Sotona uspio prevariti i ubjediti da je tamo veći užitak. To su požude tijela protiv kojih Ivan govori i koje ne smijemo ljubiti. To su požude koje nas zavode na grijeh.

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno...“ Sotona nije koristio samo njen apetit i njene oči, nego i njen ponos. Eva ne samo da je htjela uživati u izgledu i okusu zabranjenog voća nego je htjela mudrost koja će joj pomoći da postane kao Bog. Kakva bezumna arogancija.

Mudrost nije problem, bogatstvo nije problem, užitak nije problem ako shvaćamo da je od Boga i za Boga i ako Njemu dajemo slavu i hvalu za sve. Problem je kada te stvari postaju idoli i odvode nas od Boga i Njegovih zapovijedi. Zato Ivan kaže: Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta.

Zaključak

Bez obzira koliko dugo smo u vjeri i koliko god za sebe mislili da smo duhovno napredni, nismo imuni na kušnje i grijeh, nismo imuni na požudu tijela, požudu očiju i oholost zbog imetka. Moramo biti svjesni svojih slabosti i boriti se protiv svih vrsta grešnih požuda. Snaga za pobjedu ne dolazi od nas, nego od Boga. On nas uči da koristimo svu bojnu opremu Božiju i sva sredstva milosti kako bismo se oduprli sotoni, svijetu i grijehu. Dolazimo u crkvu, čitajmo, učimo i vršimo Riječ Božiju, bdijmo i molimo da ne padnemo u napast, tražimo Božije lice.

Zar nije istina da su mnogi danas duhovno zaspali? Karijera, novac, ugled i užici su im postali važniji od Evanđelja Isusa Krista, važniji od spasenja ljudi, važniji od slave Božije. Zar nije posebno danas aktualno upozorenje iz poslanice Efežanima koje kaže:

"Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist." Ali i ono dalje:

Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! (Ef 5:14-20)

I apostol Petar nas upozorava:

Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše... (1Pt 2:11)

I sam Gospodin Isus nam je, u usporedbi o sijaču, rekao da su tjelesne požude te koje uguše riječ i ona ostane bez ploda. Zato je dobro da naučimo napamet današnje tekstove i da oni stalno odzvanjaju u našim ušima: