Vječni život i apostol Ivan

Vječni život i apostol Ivan (1:1-5?)

1. Uvod

Nastavljamo proučavanje Prve Ivanove poslanice. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli neke općenite informacije u vezi poslanice, a ovom propovijedi ulazimo u tumačenje teksta odnosno tumačimo prva četiri stiha.

Do sada smo vidjeli kako apostol Ivan piše poslanicu crkvama sa svrhom da ih pouči nekim važnim i korisnim istinama. Iz prvih stihova jasno vidimo da Ivan piše o vječnom životu koji je u Isusu Kristu odnosno o samom Isusu Kristu koji jeste Život vječni. Neko bi mogao pomisliti da je Poslanica evangelizacijska jer Ivan piše o vječnom životu. Međutim, iz poslanice je jasno da on piše prvenstveno vjernicima i njima piše o životu vječnom, o životu koji su već primili po vjeri u Isusa Krista. Pogledajmo slijedeći stih:

To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1Iv 5:13)

Očigledno je, dakle, da Ivan piše vjernicima kako bi im pomogao da imaju radost, da se klone grijeha, da ih učvrsti u sigurnosti spasenja i da ih zaštiti i očuva od lažnih nauka i lažnih učitelja. Dakle, prvenstvena svrha poslanice nije evangelizacija, nego učeništvo i duhovna izgradnja. Znamo da je Ivan pisao i Evanđelje po Ivanu. I u Evanđelju on govori o Kristu u kojem je život vječni. Negdje pred kraj Evanđelja kaže i zašto je pisao Evanđelje:

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20:30-31)

Ovdje jasno izražava svoju evangelizacijsku svrhu Evanđelja. Prema tome, i Evanđelje i poslanica govore o vječnom životu koji je samo i jedinu u Isusu Kristu. Evanđelje govori o tome kako imati život, a poslanica o tome šta znači imati život, kako možemo znati imamo li taj život ili nemamo, i kako napredovati u istinskom životu.

Znamo li kako čovjek može imati vječni život? Znamo li ispitati sebe i provjeriti da li uistinu imamo vječni život ili nemamo? Znamo li kako napredovati u vječnom životu ili kako stvarno živjeti istinskim životom?

Pišući Poslanicu Ivan govori o tri područja koja nam pomažu da razumijemo šta znači imati život, koja nam pomažu da se preispitamo imamo li život (odnosno da preispitamo one koji tvrde da su učitelji) i kroz koja nam daje smjernice za duhovni napredak. Ta tri područja su područje teologije, područje morala i područje ljubavi tj. odnosa prema ljudima, osobito vjernicima.

Apostol Ivan za one koji imaju ispravnu teologiju, odnosno vjerovanje i koji imaju ispravan život ili moral i koji imaju ljubav prema braći kaže da su u svjetlu i da su od Boga i da imaju život vječni. Za one koji nemaju ispravno vjerovanje, ispravan život i ispravan odnos prema ljudima kaže da su u tami, da su od đavla i da nemaju život vječni.

Važno je da se volimo, ali je važno i da ispravno vjerujemo i da ispravno živimo. Znamo da ovo danas nije popularno. Nekima je važno samo da se volimo, a nije im važno šta vjerujemo i kako živimo. Prema apostolu Ivanu to su obični antikristi. Drugima je pak važno da imamo ispravno vjerovanje, a na ljubav su zaboravili. Čini se da ni takvi nisu daleko od antikrista. Važno je i vjerovanje i moral i život. Vječni život pokazuje svoje plodove u sva tri područja i ako jedno fali čovjek nije prošao test. On je i dalje u tami bez obzira šta o sebi mislio.

U prvih pet stihova apostol sažima sve što će pisati u ostatku poslanice odnosno uvodi nas u sva tri područja koja dalje razrađuje. U prva četiri stiha apostol govori o vječnom životu, o Isusu Kristu, o Evanđelju i svojoj ulozi u Evanđelju ili o ulozi apostola u Evanđelju.

2. O čemu Ivan piše?

Prvo želim da prođemo kroz tekst i vidimo njegovo značenje, nakon toga ćemo uzeti neke važne pouke. Idemo kroz prvi stih riječ po riječ.

Prvi stih.

„Što bijaše od početka“ Šta je to što bijaše od početka? O čemu ili o kome apostol govori? Iz prva dva stiha nije nikakav problem razumjeti o kom se radi. Apostol govori o Isusu Kristu koga još naziva Riječ, Život i Život vječni. On govori ono što je istna o Isusu od samog početka.

Kada apostol kaže: „Što bijaše od početka“ može imati na umu dvije stvari. Prvo, može imati na umu vječno postojanje Isusa Krista i, drugo, njegovo pojavljivanje ili utjelovljenje i početak njegove zemaljske službe. I vjerovatno je da obe stvari apostol ima na umu. Kada u svom Evanđelju govori o početku on kaže ovako:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (Iv 1:1)

Ovaj stih jasno govori o vječnom postojanju Isusa Krista. On u početku bijaše. Kada je bio početak, on je već bio tamo, kao i sam Bog Otac. Ne postoji vrijeme kada Isus Krist nije bio ili nije postojao. On je bio u početku i bio je prije početka, on je uvijek postojao. Zatim vidimo da je On uvijek bio s Bogom, s Bogom Ocem, On je jedno s Bogom i on jeste Bog, jer piše: „Riječ bijaše Bog“.

Niko se nikada ne bi trebao smatrati istinskom i spašenim vjernikom ukoliko ne vjeruje u ove istine o Isusu Kristu, bez obzira da li se on zvao kršćaninom ili pripadao nekoj drugoj religiji. Ovo treba biti jasan test za nas.

Kada govori o početku apostol Ivan misli i na početak Isusove zemaljske službe o očitovanju Isusa Krista u povijesti, o Njegovom utjelovljenju. Pogledajmo šta kaže u ostatku stiha:

„...što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu...“

Apostol kaže da je on čuo, vidio, razmotrio i opipao fizičku objavu Riječi života tj. Isusa Krista. Znamo da je od samog početka Isusove službe apostol Ivan bio s Njim. On je čuo sve ono što je Isus govorio. Uživo je slušao Isusov Govor na gori. Uživo je slušao kada je Isus govorio u usporedbama. Uživo je čuo sve ono što je Isus rekao za vrijeme svoje javne službe. Ne samo da je slušao nego Ga je i očima gledao. On je vidio čudesa koja je činio, vidio je kada je hodao po vodi, kada je uskrsavao mrtvace, kada je uznesen na nebo. Ivan je bio očevidac. Dalje kaže da je razmotrio. Nije isto vidjeti i razmotriti. Stvari možemo vidjeti bez da na to obratimo posebnu pozornost. Apostol ne samo da je gledao Krista, nego je pažljivo promatrao i analizirao ono što On radi i naučava. Ivan je Krista čuo, vidio promatrao i, dalje kaže, opipao. Bio Mu je toliko blizu da ga je čak mogao rukama dodirnuti. Znamo da je za vrijeme posljednje večere sjedio do Njega i naslonio mu glavu na grudi.

Ovdje vidimo da je Isus Krist ne samo Bog koji je vječno postojeći, nego je i Bog koji se utjelovio i postao čovjek. Onaj ko ne vjeruje da je Isus Krist Bog i čovjek ne bi sebe trebao smatrati istinskim i spašenim vjernikom. (Zapamtimo! Ovo je test istinske vjere.)

Drugi stih.

Pitajmo se šta je apostol Ivan zaključio kada je čuo, vidio, promotrio i dodirnuo Isusa iz Nazareta? U drugom stihu piše: „Da, Život se očitovao“. Drugim riječima Ivan kaže: „Ja sam čuo, vidio, promatrao i dotakao tog Isusa iz Nazareta i moj konačan zaključak jeste da je on očitovanje života, sam utjelovljeni Bog.

Dalje u tekstu kaže: „i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama...“

Ne samo da je apostol to vidio i zaključio sam za sebe, nego svjedoči i propovijeda ono što je vidio. On svjedoči jer je očevidac, živi svjedok utjelovljenog Boga. Ne samo da svjedoči, nego i navješćuje ili propovijeda život koji se očitovao. Vječni život, Evanđelje, Isus Krist se nije očitovao samo zato da bi informirao apostole, nego sa svrhom da bi oni tu objavu prenosili dalje kao živi svjedoci njegovog Božanskog veličanstva.

Ali zašto? Zašto je potrebno propovijedati Isusa Krista, zašto je dobro i potrebno navješćivati život vječni? Vrlo jednostavno: Zato da bi ga ljudi mogli imati ili primiti. Vječni život je samo i jedino u Isusu Kristu. Da bi neko primio vječni život on mora da čuje za Isusa Krista i Njegovo djelo na križu kako bi ga vjerom prihvatio. On se tada obraća od svojih grijeha i dosadašnjeg načina života i prihvaća Isusa Krista za svog Gospodara i Spasitelja. I šta se onda događa? Rekli smo da Ivan piše vjernicima i opet se pitamo zašto njima svjedoči i propovijeda život vječni kad su ga već primili? Prvo, pitanje je da li su ga primili svi koji misle da jesu, i drugo, vječni život ne treba samo primiti, nego ga i iskusiti u svoj punini. Dobro se roditi i biti beba, ali je potrebno postati odrastao i zreo čovjek.

Treći stih.

što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. (1Iv 1:3)

Grešnik dolazi u zajedništvo sa Isusom Kristom i Bogom Ocem, ali i u zajedništvo sa svim ostalim vjernicima. Čovjek koji ne poznaje Isusa Krista jeste u grijehu i tami. U takvom stanju on je odvojen od Boga i nema nikakvu zajednicu s Njim. Primajući Krista za Gospodara i Spasitelja čovjek dolazi u spasonosno zajedništvo s Bogom. Dolazeći u zajednicu s Bogom, čovjek dolazi u zajednicu sa čitavom Božijom obitelji – Crkvom. Ovo su suštinski važne stvari.

Ova riječ „zajedništvo“ ne označava samo neko puko povremeno druženje. Ona ima puno širi smisao i značenje. Zajedništvo je partnerstvo i sudioništvo u mnogim stvarima. Imati zajedništvo sa Ocem i Sinom znači postati dionikom božanske naravi ili božanskog života – života vječnog (2 Pt 1:4). Biti u zajedništvu s Kristom znači imati udjela u onome što je Njegovo, u blagoslovima koje ima. U poslanici Rimljanima Pavao piše ovako:

Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim 8:16-17)

Tekst nam kaže da smo zajedničari, odnosno da sudjelujemo u Božijoj obitelji, zatim u Kristovoj baštini i Kristovoj slavi. Ako smo u zajednici s Kristom onda sudjelujemo u Njegovoj smrti, ali i u Njegovom uskrsnuću. Sudjelujemo u Njegovim patnjama, ali i u Njegovoj slavi. Zajedništvo s Ocem i Sinom podrazumijeva i komunikaciju s Bogom. Mi Njemu govorimo u molitvi, a On nama kroz svoju pisanu Riječ Bibliju i kroz druge vjernike po Duhu Svetom.

Ako smo u zajednici s Ocem i Sinom, onda smo i u zajednici jedni s drugima. Zajedno smo dionici vječnog života i božanskih blagoslova. Zajedno smo dionici Duha Svetoga (Fil 2:1). Biti u zajednici jedni s drugima znači biti jedno tijelo u Kristu i tako primati i davati blagoslove koji dolaze od Boga. Za to je često neophodno i fizičko zajedništvo. Zbog toga se sastajemo i družimo kao crkva. Međusobno se poučavamo, opominjemo, hrabrimo, tješimo i izgrađujemo. Zajedno i surađujemo na izgradnji kraljevstva nebeskog. Surađujemo s Bogom i jedni s drugim. Biblija nas uči da smo udovi jedni drugima. Veza koja nas povezuje u zajedništvo jeste Duh Sveti i ljubav.

Svaki od nas treba da doprinese službi u crkvi i evangelizaciji. Nekima je mrsko i dolaziti na službe, a kamoli da nekako doprinesu izgradnji crkve i kraljevstva nebeskog. Sasvim su zadovoljni time da budu promatrači u crkvi i nimalo ih nije briga što drugi članovi crkve služe i za sebe i za njih. Je li to zajedništvo s Bogom i Crkvom?

3. Neke praktične važnost Ivanovih riječi

Važnost za vjeru

Razmislimo o važnosti činjenice da je apostol Ivan očevidac utjelovljenog Krista. Ukoliko pouzdano želimo znati nešto o bilo kojem događaju onda najviše držimo do izvještaja očevidaca. Kome ćemo prije vjerovati: onom koji je bio prisutan ili onom koji nije bio prisutan? Naravno, onom koji je bio prisutan i vidio događaj koji nas zanima. Zato je veoma važno da zapazimo da je apostol Ivan očevidac utjelovljenog Krista. On ga je slušao, gledao i s njim živio tri godine. Ukoliko nešto želimo znati o Kristu i Njegovom učenju, onda informacije moramo tražiti od očevidaca, a to su apostoli odnosno pisci Novog zavjeta među kojima je i apostol Ivan.

Zašto apostol ističe da je on očevidac utjelovljenog Krista? Iz poslanice jasno vidimo da su se pojavili lažni učitelji koji su o Kristu govorili i naučavali drugačije od onog što su naučavali apostoli. Ivan ovim riječima jednostavno želi apelirati na zdrav razum svojih čitatelja onda i danas. Ko ima veće pravo da nam kaže ko je Isus Krist, kakav je bio, šta je radio i šta je naučavao: apostoli koji su s Njim živjeli tri godine ili raznorazni pametnjakovići koji su se pojavili kasnije? Hoćemo li vjerovati apostolu Ivanu koji kaže da je Krist došao u tijelu ili onima koji kažu da je samo izgledalo kao da ima tijelo? Hoćemo li vjerovati Ivanu koji kaže da je bio prisutan vidio da je Isus Krit umro na križu i da ga je tri dana kasnije vidio uskrslog, ili ćemo vjerovati onima koji su se pojavili nekoliko stotina godina kasnije i uče da Isus nije umro na križu i da nije uskrsnuo? Nije uopće upitno da će svaki mudar čovjek vjerovati riječima apostola.

Važnost za propovijedanje

Promotrimo pažljivo ono što apostol tvrdi da propovijeda. On kaže da propovijeda ono što je čuo, vidio i opipao. Drugim riječima on propovijeda Krista. Isus Krist je vječni život, on je Evanđelje, on je Riječ. Kada Ivan piše poslanicu on je vjerovatno već starac. Još kao mladić je bio sa Isusom. Tada ga je čuo i vidio. I vidite, on do samog kraja života propovijeda ono što je čuo i vidio, odnosno propovijeda Krista, istog onog Krista kojeg je propovijedao prije pedeset godina, isto ono Evanđelje koje je propovijedao kao mladić. Njega nije brinulo što nauka napreduje, što filozofija napreduje, što se pojavljuju nove ideje i teorije, ali on nimalo ne mijenja svoju poruku. Ali ima onih koji su mijenjali poruku, koji su željeli biti savremeni, koji su u poruku željeli utkati nove ili popularne ideje. Apostol ih naziva antikristima i lašcima.

Ovo su veoma važne informacije za nas koji svjedočimo i propovijedamo Krista. Šta da propovijedamo? Ništa novo i ništa drugo i drugačije od onog što su propovijedali Kristovi apostoli, a prije njih i sam Gospodin. Mi nismo pozvani da budemo inovatori nego vjerni svjedoci i propovjednici. Ne znam da li shvaćate koliko je važno da naglasimo i istaknemo ove važne istine, pogotovo u današnje vrijeme u kojem mnogi propovjednici misle da trebaju biti inovatori. Braćo, ne zanima me ništa novo, nego samo i jedino staro dobro Evanđelje, koje je objašnjeno i zapisano na stranicama Starog i Novog zavjeta, jer u njemu je život vječni. Sve drugo je farsa. Tražite propovjednike koji će vam propovijedati Kristovo Evanđelje, sve drugo odbacite. Propovijedajte samo i jedino Evanđelje Isusa Krista, jer ste na to pozvani i za to ste odgovorni. A ljudska mudrovanja, psihologiju, razne moderne teološke inovacije odbacite kao smrdljivo smeće.

4. Zaključak

Vjerujemo li da je Isus Krist od vječnosti Bog koji se utjelovio i postao čovjek, ujedno i Bog i Čovjek? Ako ne onda je naša vjera uzaludna. Vjerujemo li da je život vječni samo i jedino u Isusu Kristu? Jesmo li stupili u spasonosno zajedništvo s Bogom kroz vjeru u Isusa Krista? Da li imamo zajedništvo s Bogom i zajedništvo s onima koji vjeruju u Isusa Krista?

Daljnje proučavanje poslanice nam treba pokazati da li je naše spasenje stvarno, je li naše zajedništvo istinsko, da li je naša vjera prava, imamo li uistinu život vječni,

3.Sam Isus i njegovi pratioci su bili Jewreji [po nacionalnoj pripadnosti] koji su njega pratili kao Boz.Poslanika.Ni jedan jedini dokument u Novom Zavjetu nije napisan od Isusa ili njegovih pratioca koji su govorili Aramejk.Takozvani "Gospeli[Evandjelja] nisu napisana od strane Marka,Matije ,Luke ili Ivana nego od nepoznatih ljudi decenijama ili cak vise od stotinu godina poslije njihovog vremena.Ovo su cinjenice potvrdjene od gotovo svih ucenjaka textualne kritike i istorije Novog Zavjeta.