Uvod

1. O piscu i vremenu nastanka

Pisac Poslanice je apostol Ivan. U samoj poslanici on ne navodi svoje ime ali jasno kaže da je bio očevidac i dobar poznavalac Isusa Krista. On to kaže ovim riječima:

Ranoj crkvi je bilo poznato da je poslanicu napisao Ivan dok je živio i radio u Efezu. To se vidi iz pisanja propovjednika koji su živjeli nakon apostola Ivana. Neki kasnije naučavaju da je postojao neki drugi Ivan, ali za takvo učenje nemaju nikakvih valjanih argumenata. Dakle, poslanicu je napisao Ivan i to oko 90-te godine prvog stoljeća. Pisao je crkvama onog vremena, ali svakako i nama danas.

2. Svrha proučavanja Prve Ivanove poslanice

Vrlo je važno da razmislimo o potrebi i važnosti proučavanja poslanice ili čak bilo kojeg drugog biblijskog teksta. Zašto proučavamo poslanicu? Evo nekoliko razloga. Prvo ću navesti jedan općeniti, a zatim nekoliko posebnih razloga.

Općeniti razlog je što je Bog odlučio govoriti kroz svoju pisanu Riječ. Ako želimo nešto naučiti o Bogu i od Boga onda pristupamo Bibliji i čitamo i proučavamo ono što tamo piše. Biblija se još naziva i Riječ Božija jer je njen stvarni autor sam Bog. Riječi koje čitamo u Bibliji nisu riječi ljudske, nego prvenstveno riječi Božije. Bog se nama ljudima odlučio objaviti kroz Bibliju. Svaka druga mogućnost spoznaje Boga je drugorazredna a često i pogrešna. Ko želi upoznati Boga nezavisno od Biblije jeste u velikoj zabludi. Biblija se na mnogo mjesta naziva Riječ Božija. Tvrdi za sebe da je od Boga nadahnuta. Tvrdi da je sve ono što u njoj piše napisano nama za pouku. Tvrdi da je ona potrebna za spasenje i duhovni rast. Pročitat ću jedan tekst u kome apostol Pavao govori Timoteju o značaju i važnosti Biblije:

Ali ti stoj u onome, što si naučio i o čemu si se uvjerio, znajući, od kojih si naučio; I jer iz djetinjstva znaš Sveta Pisma, koja te mogu učiniti mudrim na spasenje po vjeri, koja je u Kristu Isusu. Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo. (2Ti 3:14-17 Šarić)

Zato i mi pristupamo proučavanju Svetog Pisma jer je ono Božija riječ koja je neprocjenjivo vrijedna jer kroz nju upoznajemo Boga i dolazimo do mudrosti i spasenja i duhovnog napretka.

Želimo li upoznati Boga? Želimo li mudrost za spasenje i duhovni napredak? Vidjeli smo da to možemo primiti kroz proučavanje Svetog pisma. Zato odvojimo vrijeme i usmjerimo svoju pažnju na proučavanje poslanice apostola Ivana.

Posebni razlozi zašto proučavamo poslanicu uglavnom jesu oni razlozi zbog kojih je Ivan i napisao poslanicu. On nam u samoj poslanici i kaže zašto piše. Navodi nekoliko stvari. Prvo vidimo u stihovima 1-4:

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. (1Iv 1:1-4)

Apostol piše jer želi da naša radost bude potpuna, a naša radost može biti potpuna u zajedništvu s Ocem i Sinom i svim istinskim vjernicima. Ali daleko više od radosti Ivana zanima život. On zna da je život samo i jedino u Isusu Kristu, u zajedništvu s Ocem i Sinom. Zato on navješćuje Krista kojeg je vidio i dodirnuo i u kojem se nalazi život i istinska radost.

Želimo li radost istinsku i potpunu? Želimo li život? Upravo to je ono što nam Gospodin želi dati ili na šta nas želi uputiti kroz Prvu Ivanovu poslanicu. Zato imamo itekako mnogo razloga da se posvetimo proučavanju ove poslanice.

Drugi razlog koji je vezan za prethodni je zapisan u drugom poglavlju, u prvom stihu:

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. (1Iv 2:1)

Zašto apostol piše poslanicu? Apostol, odnosno sam Bog ne želi da griješimo. Onaj ko griješi ne može imati život i radost. Onaj ko ima život i radost ne može griješiti.

Primijetimo što je vrlo zanimljivo. Radost i život su za Ivana nešto što je izvan grijeha. Danas mnogi traže radost i život u grijehu, a za Ivana je to nešto što mora biti odvojeno od grijeha. Zar radost može postojati odvojeno od grijeha? Zar život može postojati odvojeno od grijeha? Kakav je to život? Kakva je to radost? Radost daleko veća nego sve grešne radosti. Istinska, duboka i sveta radost. Život daleko uzvišeniji i smisleniji od života kojim danas živi velika većina svijeta. Proučavajući Prvu Ivanovu poslanicu saznat ćemo puno više o tome.

Ovo Ivanovo „da ne griješite“ možemo gledati i s pozitivne strane, a to je „da vršite Božije zapovijedi“ ili „da ljubite braću i sestre u vjeri“. O tome ćemo gledati više dok budemo proučavali poslanicu.

Treći razlog zbog kojeg Ivan piše jeste u slijedećem stihu:

I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1Jn 5:11-13 (KS))

Apostol Ivan, odnosno sam Bog želi da vjernici imaju sigurnost spasenja odnosno da znaju da imaju život vječni. Ovo možemo gledati i s negativne strane. Kao što istinski vjernici trebaju biti učvršćeni u sigurnosti spasenja tako i oni koji misle da su vjernici ili koji se predstavljaju kao vjernici, a ustvari to nisu , budu opresvjedočeni ili raskrinkani. Ovo je također potrebno i korisno. Potrebno je razuvjeriti one koji umišljaju da su vjernici. Zašto? Zato da bi se mogli obratiti od svojih grijeha i konačno postati istinski vjernici, ali i zato da istinski vjernici ne bi bili zavedeni njihovim grešnim načinom života.

Ovdje moramo zastati jer ova tema na neki način dominira poslanicom. Ivan želi da napravi jasnu granicu između pravih i lažnih vjernika. Istinskim vjernicima želi dati sigurnost spasenja, a lažnim vjernicima je želi oduzeti. On to postiže na taj način da u poslanici daje jedan test vjere. Pravi i lažni vjernici se testiraju na tri područja. Prvi je područje nauke, drugo je područje svetosti i treće je područje ljubavi. Proučavajući poslanicu ovo ćemo detaljno proučiti i analizirati.

Ovo su tri razloga koja Ivan direktno navodi kao razloge riječima: „Ovo vam pišem zato...“ ili sličnim, ali u samom tekstu vidimo još jedan itekako važan razlog zbog kojeg Ivan piše poslanicu. To je četvrti razlog. Taj razlog su krivi učitelji i njihova učenja. Razmislimo malo: Vjernici u crkvama su već bili čuli da je život u Isusu Kristu, da Bog želi da se istinski radujemo, da ne griješimo i da imamo sigurnost spasenja, zar ne? Apostol ovdje ne želi samo ponavljati ono što ih je već naučio. On ovo ponavlja zato što su ove istine bile napadnute od strane krivih učitelja. Oni su svojim riječima i djelima negirali jasne biblijske istine i tako zavodili vjernike na krivi put. Zato je vrlo važno jasne biblijske istine potvrditi u utvrditi u svjetlu krivih učenja i tako vjernike odbraniti od sotone i njegovih zavođenja.

3. Objašnjenje situacije i veza s nama

Ovdje želim na neki način dočarati i pojasniti situaciju s kojom se susreo apostol Ivan. Nakon što se Evanđelje propovijedalo, što su mnogi postali vjernici i što je došlo do formiranja crkava, sotona započinje s taktikom lažnih vjernika, lažnih učitelja i lažne nauke. Naravno on djeluje i prije toga, ali se ovdje njegovo djelovanje posebno očituje. Uporedo s istinskim obraćenjima ljudi dolazi i do lažnih obraćenja. Dolazi do formiranja crkve, ali u toj crkvi nisu samo oni koji su istinski spašeni i nanovo rođeni, nego i oni koji so lakomisleno prigrlili vjeru i koji za sebe misle da su vjernici, ali nisu pravi vjernici prema Božijim standardima. Neki od tih vjernika se toliko ističu između ostalih da imaju sve veći uticaj u crkvi kao učitelji. Tako oni postaju ne samo lažni vjernici, nego i lažni učitelji. Polako se njihova nauka širi i organizira i to više nije neka prazna priča, nego postaje ozbiljna prijetnja Evanđelju i crkvi. Ne samo da lažni vjernici bivaju zavedeni i postaju lažni učitelji, nego i istinski vjernici bivaju zavedeni i vučeni lažnom učenju i grijehu.

Želim reći i nekoliko riječi o izvoru lažne nauke. Njen izvor je, znamo, sam sotona. Ali nas zanima kako on uspijeva tu nauku unijeti u crkvu? Ili, s druge strane, otkud lažnim učiteljima te sve informacije da bi mogli organizirati jedan sistem lažne nauke?

Lažni učitelji nisu bili neki posebni inovatori. Oni su ideje za svija lažna učenja crpili iz religija i filozofija koje su postojale u ono vrije i na neki način ih miješali s Evanđeoskom naukom. Ovdje želim da vas opomenem da ono što su lažni učitelji radili onda rade i dan danas. Učenja raznih religija i filozofija pomiješaju s naukom Evanđelja i to onda prodaju kao pravo Evanđelje.

Šta su ti naučavali lažni učitelji u vrijeme apostola Ivana? Protiv kakvog to učenja se apostol bori u poslanici? Iz poslanice se jasno vidi da problem lažnih učitelja nije bio samo u naučavanju, nego i u praktičnom životu i odnosu prema drugim ljudima. Dakle, lažni učitelji obično imaju pogrešnu nauku odnosno teologiju, pogrešan život i pogrešan odnos prema ljudima. Iz poslanice jasno vidimo kakvu nauku su naučavali lažni učitelji. Pogledajmo nekoliko stihova:

Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. (1Iv 2:22-23)

Iz teksta vidimo da su lažni učitelji naučavali da Isus nije Krist – Sin Boga živoga.

Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. (1Iv 4:1-3)

Ovdje vidimo da su učili da Isus nije došao u tijelu. Pogledajmo šta je zanimljivo: lažni učitelji su govorili o Isusu i propovijedali Isusa, ali ne onakvog onakvog kakav je opisan u Bibliji. Pitajmo se: je li dovoljno da neko kaže: „Ja vjerujem u Isusa“ pa da ga zbog toga smatramo pravim vjernikom? Očigledno je da nije, jer apostol Ivan ovakve vjernike i učitelje naziva antikristima. Potrebno je i neophodno vjerovati u Isusa koji je opisan i objavljen u Bibliji, a ne u bilo kakvog Isusa.

Upitajmo sami sebe: Vjerujemo li u Isusa? Kakav je Isus u kojeg vjerujemo? Da li je naše vjerovanje u Isusa utemeljeno na Božijoj Riječi Bibliji? To je prvi važan test istinitosti naše vjere.

Osim što su naučavali pogrešnu kristologiju (tj. učili su pogrešno o Isusu Kristu) lažni učitelji su učili pogrešnu hamartiologiju tj. pogrešno su naučavali o grijehu. Učili su da čovjek može biti spašen i imati istinsko zajedništvo s Bogom a da i dalje živi u grijehu. Božiju milost su prometali u razuzdanost. Ivan to ovako kaže:

Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. (1Iv 3:7-10)

Apostol kaže: „neka vas niko ne zavede“ što jasno pokazuje da su lažni učitelji imali tendenciju da zavedu vjernike lažnim naučavanjem o grijehu. Lažni učitelji su krivo učili o grijehu i mnogi od njih i sami živjeli u grijehu. Postojala je još jedna grupa onih koji su krivo učili o grijehu, oni su naučavali da su postali bezgrešni, odnosno da više ne griješe. Apostol nam to objašnjava ovako:

Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1Iv 1:8-10)

Istinski kršćanin koji je spašen i koji ima zajedništvo s trojedinim Bogom nije bezgrešno savršen, ali daleko od toga da konstantno živi u grijehu. On može zastraniti i sagriješiti, ali se vrlo brzo mora pokajati i vratiti Bogu. Ukoliko se ne kaje i ne obraća te nastavlja konstantno živjeti u grijehu on pokazuje sebi i drugima da Boga nikad nije upoznao. A zašto i kako se istinski vjernik mora obratiti od grijeha naučit ćemo kroz proučavanje poslanice.

Osim što s lažni učitelji imali krivu kristologiu i hamartiologiju, imali su i krivu ekleziologiju tj. imali su krivo učenje o crkvi. Oni nisu imali ljubavi niti su poučavali o potrebi zajedništva i ljubavi među braćom i sestrama u Kristu s jedne strane, a s druge strane su u crkvu bili spremni primiti i uključiti svakoga bez obzira šta vjeruje i kako živi. Pogledajmo šta apostol o tome kaže:

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (1Iv 4:7-8)

Lažni učitelji su tvrdili da su spašeni i da poznaju Boga, ali je bio očito da nemaju ljubavi prema drugim vjernicima u crkvi. To ih je automatski razotkrivalo kao lažne učitelje i vjernike. Dakle, krivi učitelji su imali pogrešnu teologiju, pogrešan život i pogrešan odnos prema ljudima.

Upitajmo se: imamo li ispravnu teologiju? Imamo li ispravnu kristologiju? Imamo li ispravnu hamartologiju? Imamo li ispravnu ekleziologiju? Ili drugim riječima: Imamo li ispravno vjerovanje? Da li živimo ispravno u praksi? Da li ljubimo braću i sestre u Kristu?

Ko je onda pravi vjernik i pravi učitelj Biblije? To je onaj koji vjeruje i naučava ono što piše u Bibliji. To je onaj koji živi svetim i pravednim životom iako nije u potpunosti savršen, i to je onaj koji iskreno ljubi one koji vjeruju u Isusa Krista. Takvog i samo takvog vjernika apostol Ivan ohrabruje da se raduje i uživa u sigurnosti spasenja odnosno u životu koji je samo i jedino u Kristu Isusu. Ono što je važilo u vrijeme Ivana važi i dan danas jer je riječ Božija vječna i nepromjenjiva.

Zaključak

Danas nismo ulazili direktno u proučavanje pojedinih stihova poslanice, nego smo se bavili općenitim podacima vezanim za poslanicu. Vidjeli smo ko je pisac i zašto je pisao poslanicu i zašto je to važno za nas danas. U idućoj propovijedi počinjemo ulaziti detaljnije u tekst.

Vidjeli smo da je ovo riječ samog Boga kroz koju nam on govori. Vidjeli smo da je u Evanđelju Isusa Krista, odnosno u samom Kristu istinski život i radost, sada i u vječnosti. Vidjeli smo da instinski život i radost nemaju ništa s grijehom, ali imaju s poslušnošću Bogu i Njegovim zapovijedima. Vidjeli smo da onaj koji ima život ima i ljubav za braću i sestre u Kristu.