Psalam 32

Psalam 32

U našem dosadašnjem proučavanju Prve Ivanove poslanice vidjeli smo da spašen čovjek ne čini grijeh. On pogriješi ili učini grijeh, ali ne može trajno ostati u grijehu. Vrlo brzo mora doći do pokajanja i okretanja od grijeha. Postoji nešto što nanovo rođenom vjerniku neda da ostane u grijehu. Šta je to što mu ne da ostati u grijehu? Šta je to što ga potiče i tjera na pokajanje i okretanje od grijeha?

Nekoliko činjenica smo vidjeli prilikom dosadašnjeg proučavanja poslanice. U prvom poglavlju smo vidjeli da zajedništvo s Ocem ne dozvoljava prisustvo grijeha.

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. (1Iv 1:5-6)

U drugom i trećem poglavlju smo vidjeli da nanovo rođenje u nama proizvodi posvećenje. Nanovo rođen čovjek je primio novu božansku prirodu koja mu ne dozvoljava da ostane u grijehu. On je u Kristu novo stvorenje i u njemu se rađaju nove želje, težnje i potrebe, a istovremeno prestaje želja za starim, nažalost ne u potpunosti, ali će u nebu i potpuno nestati bilo kakva grešna želja i težnja.

Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (1Iv 3:9)

Apostol Petar čovjeka koji nije nanovo rođen a pokušava se očistiti od grijeha uspoređuje sa svinjom koja se, kad se okupa, ponovo vraća valjanju u blatu. To je njena priroda, voli blato i nema šanse da joj zabranimo da se valja u blatu. S druge strane nanovo rođenog čovjeka možemo usporediti s janjetom. Ne trebamo se bojati da će se ono valjati u blatu. Ako i upadne u blato gledat će da što prije izađe iz njega. Razlika između svinje i janjeta je očita. To su dva različita stvorenja. Razlika između spašenog, nanovo rođenog čovjeka i nevjernika je očita. Jednom je grijeh neprirodan i neugodan, a drugom prirodan i ugodan. Vjernik padne u grijeh, ali gleda da se što prije iz njega izvuče, jer mu nije ugodno u njemu. Nevjernik u grijeh pada i ostaje se valjati u mnogim grijesima jer je grešnik po prirodi.

U trećem poglavlju smo vidjeli još jednu važnu istinu a to je da je sama svrha Kristove službe da nas izbavi od grijeha. Ako smo u Kristu, ako smo u zajedništvu s Njim jednostavno ne možemo ostati u grijehu jer nas On vadi iz grijeha. Zbog toga Ivan jasno i glasno može reći da onaj koji živi u grijehu nije spašen, Boga nije vidio niti upoznao.

Sve stvari koje sam nabrojao jesu jedna cjelina. To je spasenje gledano iz raznih uglova. To su različite riječi ili opisi kojima opisujemo istu stvar.

U današnjem tekstu ćemo na praktičnom primjeru vidjeti kako Bog vjernika ne ostavlja u grijehu bez obzira koliko on nije bio voljan da se kaje i obraća. Sam Bog ga dovodi do pokajanja.

Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja. Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči! Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita! (Ps 32:1-11)

Primjer koji ćemo danas razmatrati jeste primjer Božijeg čovjeka Davida.

1. Ko je David?

David je bio Božiji pomazanik, kralj i prorok. Bog ga je postavio za kralja nad Njegovim narodom Izraelom. Biblija o njemu mnogo govori. Govori o njegovoj vjeri i karakteru. Mnoge njegove pjesme su zapisane u Bibliji. I psalam koji proučavamo jeste Davidova pjesma. Zanimljivo je da su u Bibliji zapisane i posljednje Davidove riječi.

Ovo su posljednje Davidove riječi: "Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan Savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. Nitko ih se ne dotiče, osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju." (2Sam 23:1-7)

Iz teksta o Davidu između ostalog saznajemo da je sin Jišajev, da je Božiji pomazanik, da je pjevač pjesama, da Duh Božiji govori po njemu i da je pravedan vladar. Očigledno je dakle da je David bio vjeran i kvalitetan Božiji čovjek. Biblija još kaže da je bio čovjek po Božijem srcu. Međutim, upravo o tom čovjeku čitamo da je počinio neke strašne grijehe.

2. David i grijeh

O kakvom se grijehu radi?

U psalmu nam David ne otkriva o kakvim se grijesima radi, ali govori da je sagriješio.

Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. (Ps 32:1-3)

Očigledno je da govori o svom grijehu i oproštenju koje je primio od Boga. Iz drugih dijelova Biblije saznajemo o kojem se to grijehu najvjerovatnije radi. To je bio preljub i ubistvo. Ovdje dakle imamo slučaj nanovo rođenog vjernika koji pada u teške grijehe.

Davidov odnos prema grijehu

Rekli smo da nanovo rođen čovjek može pasti u grijeh, ali ne može ostati u njemu. Pred nama je jedna konkretna i stvarna situacija iz koje možemo naučiti kako to praktično izgleda. David je sagriješio i zanima nas šta se sada događa s njim, o čemu razmišlja, kako se osjeća, da li postoji nešto što ga nagoni da se pokaje za grijehe i ne čini više zla? Šta nam sam David kaže:

Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. (Ps 32:3)

Kad sam šutio, klonuše kosti moje; jecao sam cijeli dan. (Ps 32:3 Šarić)

Zanimljivo je šta nam otkriva o sebi i svom odnosu prema grijehu koji je počinio. Veli da je htio prešutjeti. Drugim riječima nije htio Bogu priznati grijeh i pokajati se za njega iako je bio svjestan šta je učinio. On je dobro poznavao Bibliju jer ju je čitao svaki dan. Ove Davidove riječi su veoma važne da zastanemo i razmislimo o njima.

Prvo ćemo se upitati zašto David neće da se pokaje i obrati od grijeha? David nam to ne otkriva u psalmu, ali iz nekih drugih biblijskih tekstova možemo saznati o čemu se radi.

"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." (Izr 9:17)

Sladak je čovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom. (Izr 20:17)

Ovo su općenite izjave koje nam otkrivaju da grijeh čovjeku može biti privlačan, sladak i ugodan. Govorili smo da pravi vjernik ima drugačije želje i težnje od nevjernika. I David je imao drugačije želje i težnje. Težio je da upozna Boga i da Mu u svemu ugodi. Npr. U 119 psalmu je zapisao ovako:

Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. (Ps 119:10-11)

Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem. Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. (Ps 119:29-35)

Vidimo kako David čezne za Bogom i Njegovom Riječju. Ali ipak u jednom trenutku dopušta da ga Sotona, grijeh i tijelo zavedu. I bez obzira na svu duhovnost grijeh mu postaje privlačan, i to toliko privlačan da se ne želi pokajati za njega.

Još nekoliko važnih stvari možemo naučiti iz Davidovog odnosa prema grijehu. Prvo, iako David nije htio da prizna grijehe i da se pokaje, ipak nije izgubio spasenje. Drugo, iako David nije htio da se pokaje sam od sebe ipak se na kraju mora pokajati i tražiti oproštenje i promijeniti smjer kojim je krenuo jer ga je Bog pritisnuo.

Iz ovoga učimo važne istine o spasenju. Spasenje nije nešto što čovjek može postići svojim dobrim djelima ili zaslugama. Spasenje je nešto što Bog čovjeku poklanja besplatno. Ne samo da čovjek ne može postići spasenje, on ga ne može niti sačuvati. Je li David mogao sačuvati spasenje? Vidjeli smo da je on želio da upozna Boga i vjerno čuva Njegovu Riječ, ali nije uspio. Pao je u grijeh. Jedan takav kalibar kao David nije mogao sačuvati svoje spasenje. Kako bi onda neko od nas mogao sačuvati spasenje? Bog nam spasenje poklanja. Bog nas čuva u svome imenu. On nam ne da da otpadnemo od Njega. Ukoliko i sagriješimo i zastranimo On nas vraća sebi kao što dobri pastir vraća zalutalu ovcu.

3. Božija intervencija

Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

Vidimo da Bog Davida pritišće svojom rukom i jednostavno ga tjera na pokajanje. David je osjećao kao da su mu kosti klonule. Osjećao je nekakvu slabost u tijelu. Snaga mu se brzo trošila i neprestano je jecao. Na znam kakvu dijagnozu bi mu uspostavio liječnik ili psiholog da je otišao njima, ali u svakom slučaju je jasno da se David nipošto nije dobro osjećao. Toliko je bio opterećen da se morao pokajati za grijehe.

Pitanje je da li Bog danas nas pritišće raznim slabostima i bolestima da bi nas doveo do pokajanja? Odgovor je bez svake sumnje – da. Kada apostol Jakov govori o molitvi za bolesne on podrazumijeva da je grijeh mogući uzrok bolesti. Kada apostol Pavao govori o bolestima i slabostima pogledajte šta kaže:

Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. (1Kor 11:30-32)

Tekst nam jasno kaže da nas Gospodin zbog grijeha pritišće raznim fizičkim slabostima da bi nas doveo do pokajanja. Još vidimo da neke udari smrću jer se odbijaju pokajati. Nemoj da neko pomisli da je ovo samo zbog nedostojnog uzimanja Gospodnje večere. Ovo je prvenstveno zbog nedostojnog života.

Pavao Kaže da nas Gospodin odgaja. Bog je najbolji roditelj. Koji dobar roditelj će dopustiti da mu dijete radi nešto što će biti štetno za njega? Niti jedan. Tako ni Gospodin ne dopušta da činimo grijeh. On nas kaznama popravlja, tjera nas da se pokajemo i ostavimo grijeh.

U poslanici Hebrejima apostol je ovako napisao:

Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi. (Heb 12:5-13)

Ova stega i šiba o kojoj apostol govori uključuje fizičke slabosti i bolesti. Zato ako vidiš da nešto nije uredu, da si slab i bolestan, možda je vrijeme da Gospodinu priznaš svoje grijehe i da se pokaješ i obratiš od njih. Neka niko ne misli da je svaka slabost i bolest zbog grijeha, ali moramo biti svjesni da mnoge jesu.

Dakle, ako se neko pita kako je moguće da onaj koji je nanovo rođen ne ostaje u grijehu, evo dio odgovora: Gospodin mu ne da da ostane u grijehu. On ga šibom vraća na pravi put.

Još jednu stvar želim spomenuti prije nego što završim, a to je da Gospodin koristi još neka sredstva kako bi nas vratio s krivog puta. Jedno od tih sredstava je crkvena disciplina. Ovo su, čini se, strane riječi za mnoge današnje Crkve. Gospodin je i u Davidov slučaju koristio neku vrstu crkvene discipline. Ne samo da ga je pritisnuo slabostima, nego mu je poslao i proroka Natana da ga ukori za grijehe (2 Sam 12:1-14). Iz teksta vidimo da Bog koristi još neke disciplinske mjere u slučaju Davida, ali za njih sada nemamo vremena. U narednoj propovijedi ćemo, ako Bog da, naučiti više o crkvenoj disciplini.

Zaključak

Danas smo vidjeli da spasenje nije djelo niti zasluga čovjeka. To je Božiji dar. Ustrajnost u vjeri nije djelo čovjeka, nego također Božiji dar. Da bi nas očuvao u vjeri, osim što nas je nanovo rodio i promijenio našu prirodu, On koristi razna sredstva. Jedno od sredstava je šiba. To je ono o čemu smo danas gledali. Drugo sredstvo je crkvena disciplina o kojoj ćemo idući put. Koristi i druga sredstva kao što je pouka kroz pastire i učitelje, čitanje Biblije, molitva i sl.

Pitanje je gdje smo? Kako stojimo u odnosu na grijeh? Da li pred Bogom šutimo o svojim grijesima ili ih priznajemo, kajemo se i obraćamo od njih? Jesmo li primijetili kako nas Gospodin pritišće i na neki način tjera na pokajanje? Iz svog iskustva znam da bez obzira koliko se čovjek osjećao loše, jadno i bjedno kada sagriješi, ipak se osjeća radosno kada doživi da ga sam Gospodin kaznama popravlja i vodi pokajanju. Znamo da je Gospodin s nama čak i kada padnemo u duboko blato. To nas treba potaći da se što prije pokajemo za sve grijehe i vratimo Gospodinu koji će nam se smilovati.

Imaš li problema, nevolja, slabosti i bolesti? Jesi li svjestan da su možda zbog grijeha? Pokaj se i Gospodin će ti oprostiti i izbaviti te. Možda će neke slabosti i ostaviti da te njima drži u poniznosti, ali neka ti Njegova milost bude dovoljna.