Ko je evanđeoski kršćanin?

Ko je evanđeoski kršćanin?

Aleksandar Trajkovski

Naslov propovijedi je: Ko je evanđeoski kršćanin? Naslov bi mogao biti i: Ko je kršćanin? Međutim, bolje bi bilo da je naslov: Ko je biblijski kršćanin? Zašto je to bolje? Zato što bi odgovor na pitanje ko je kršćanin bio veoma kratak: kršćanin je onaj koji kaže da je kršćanin ili koji je kršten ili koji je pripadnik neke kršćanske crkve. Tako bi i odgovor na pitanje ko je evanđeoski kršćanin čak mogao biti i ovakav: evanđeoski kršćanin je onaj koji kaže da je evanđeoski kršćanin ili koga drugi nazivaju evanđeoskim kršćaninom. Od ovakvih odgovora mi nemamo puno koristi. Ali ako postavimo pitanje: Ko je biblijski kršćanin? Ili: Šta Biblija kaže ko je kršćanin? Tada odgovor može biti precizan, veoma zanimljiv i koristan, posebno u vremenu u kojem živimo, kada se svi nazivaju kršćanima.

1. Ko je evanđeoski kršćanin?

Ali prije nego što odgovorim na pitanje ko je biblijski kršćanin, objasnit ću šta se danas obično misli pod izrazom evanđeoski kršćanin. Ovaj izraz u raznim zemljama ili krajevima ima različito značenje. Čini mi se da se kod nas u Bosni i Hercegovini pod izrazom evanđeoski kršćanin najčešće misli na pripadnika Evađeoske crkve jer se Pentekostalna crkva u Bosni službeno naziva Evanđeoskom crkvom. Međutim, u svijetu je uobičajeno da se pripadnici protestantskih crkava (ili crkava reformacijske baštine), koji kažu da su nanovo rođeni, nazivaju evanđeoskim kršćanima. (A šta se misli pod izrazom nanovo rođenje drugo je pitanje.) Čak se i mnogi katolici danas nazivaju evanđeoskim kršćanima. Dakle izraz evanđeoski kršćanin danas je preširok i uključuje gotovo svakoga koji kaže da je evanđeoski kršćanin, tako da nam ovaj izraz više i nije od velike pomoći.

Zato vas želim upozoriti da kada čujete izraz evanđeoski kršćanin, to ne mora značiti ništa posebno, ne mora značiti da imate posla s istinskim biblijskim vjernikom. Nekada je ovaj izraz označavao protestante koji su jasno definirali šta vjeruju a danas nema dovoljno precizno značenje i može uključivati gotovo svakoga. Zato mi nećemo odgovarati na pitanje ko je evanđeoski kršćanin, nego ko je biblijski kršćanin, jer želimo jasnoću i preciznost.

2. Ko je biblijski kršćanin?

Danas se u svijetu kršćanima nazivaju svi koji kažu da su kršćani, bez obzira na to da li vjeruju, šta vjeruju i kako se ponašaju. Međutim, Biblija kršćanima naziva samo one koji imaju određeno, jasno definirano vjerovanje i koji žive na određen način. Nije dakle kršćanin svaki koji misli ili kaže da je kršćanin.

Ko je kršćanin?

(25) Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. (26) Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. (Dj 11:25-26)

Tekst nam kaže da su Kristovi učenici, koji su bili članovi Crkve u Antiohiji, oni koji su se učili Kristovoj nauci, nazvani kršćanima. Nisu to bili neki individualci koji nisu išli u Crkvu, niti su bili oni koji se nisu učili kršćanskoj nauci. Međutim, da bismo imali potpuniju sliku, pogledajmo i kontekst, nekoliko stihova prije stiha koji smo pročitali, da vidimo šta još piše o ovim ljudima koji su nazvani kršćanima:

(20) Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. (21) Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. (22) Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. (23) Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. (Dj 11:20-23)

Tekst nam kaže da su ovi koji su bili nazvani kršćanima:

1. Oni kojima se Bog smilovao (21, 23)

2. Oni koji su čuli Evanđelje (20)

3. Koji su povjerovali u Krista i obratili se (21)

4. Koji su nanovo rođeni

5. Koji su vjerovali u autoritet, nadahnuće i nepogrešivost Biblije (objašnjenje slijedi)

6. Koji su kršteni

7. Koji su napustili religiju i pridružili se Crkvi (26)

8. Koji su se učili Kristovoj nauci (26)

9. Koji su ostali uz Gospodina (23)

Pogledajmo svako osobinu malo detaljnije. (1) Oni kojma se Bog smilovao. Oni su postali kršćani Božijom milošću i Božijim djelovanjem, a ne svojim djelima i dobrotom. (2) Čuli su Evanđelje, čuli su za Isusa Krista: ko je On (Sin Božiji i sin čovječji) i šta je učinio i ostvario svojom smrću na križu. (Da je umro za njihove grijehe i uskrsnuo radi njihovog opravdanja.) (3) Povjerovali su i obratili se Gospodinu. To znači da su shvatili i priznali svoju grešnost, da su se pokajali i obratili Bogu prihvaćajući Isusa Krista za svog Gospodara i Spasitelja. (4) Oni su nanovo rođeni. To ne piše u našem tekstu, ali to jasno vidimo iz ostatka Biblije (Iv 3). (5) Vjerovali su u autoritet, nadahnuće i nepogrešivost Biblije. Na temelju čega ovo zaključujem? Na temelju nekoliko činjenica. Prvo, vidjeli smo da su kršćani oni koji su čuli Evanđelje i povjerovali u njega. Iz drugih biblijski tekstova saznajemo da je Evanđelje utemeljeno na Bibliji. Bez istinitosti i nepogrešivosti Biblije nema Evanđelja.

(1) Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, (2) po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. (3) Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; (4) bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; (1Kor 15:1-4)

Iz ovog teksta jasno vidimo da je Evanđelje koje spasava samo i jedino ono Evanđelje koje se temelji na Bibliji. Ukoliko Biblija nije istinita, nije istinito niti Evanđelje. Kada su Židovi u Bereji slušali propovijedanje apostola Pavla, oni su svaki dan u Bibliji provjeravali da li je to tako. Bez Istinitosti i nepogrešivosti Biblije nema spasonosnog Evanđelja.

Druga činjenica na kojoj temeljim ovu tvrdnju je slijedeća: Isus je vjerovao u nadahnuće, istinitost i nepogrešivost Biblije i ko tvrdi da je kršćanin, Kristov učenik i sljedbenik, mora vjerovati isto. (6) Kršteni su u ime Gospodina Isusa. (7) Napustili su svoje religije u kojima su rođeni i odrasli i pridružili se Crkvi Isusa Krista. Bili su strogi separatisti. Oni nisu imali mišljenje da trebaju ostati u religiji u kojoj su odrasli kako bi mogli svjedočiti i imati utjecaj u dotičnoj religiji (kao što to danas naučavaju neki „stručnjaci“). Oni su najprije napustili tu religiju i onda, kao pripadnici Kristove crkve, svjedočili svojim prijateljima u drugoj religiji. To su bili kršćani odnosno oni koji se u Bibliji nazivaju kršćanima. (8) Učili su se kršćanskoj nauci. (9) Ostali su uz Gospodina. Istinski kršćanin je onaj koji ustrajava u vjeri. Oni koji otpadaju pokazuju da nikada i nisu bili istinski kršćani.

Ko nije kršćanin?

Iz svega rečenog slijedi da nema smisla nazivati kršćaninom onoga koji nije čuo Evanđelje, koji ne vjeruje u istinitost i nepogrešivost Biblije, koji ne vjeruje da je Krist Božiji sin na križu umro za naše grijehe, koji ne vjeruje da je grešan, koji se nije pokajao i obratio Kristu, koji se ne uči biblijskoj nauci i koji ne slijedi Krista. Malo dijete nije kršćanin. Čovjek koji ne vjeruje u biblijskog Krista nije kršćanin. Čovjek koji ne mari za Bibliju nije kršćanin. Čovjek koji ne odbacuje grijeh nije kršćanin.

Jesi li kršćanin ili nisi???

Pozitivno i negativno

Želio bih da ovdje zastanemo i nešto primijetimo. Primijetimo da biblijski opis kršćanina ne može sadržavati samo pozitivne elemente: ko je kršćanin, šta vjeruje i kako živi; nego i negativne: ko nije kršćanin, šta ne vjeruje i kako ne živi.

Kršćanin je povjerovao u Evanđelje, u Krista, a odbacio ono što je do sada vjerovao. Ne može vjerovati i jedno i drugo. On se pridružio Crkvi, a napustio staru religiju. Ne može biti i tamo i ovamo. On se okrenuo Kristu, a odbacio grijeh. Ne može imati i jedno i drugo. Veoma je opasno kada neko naglašava samo pozitivnu stranu, a zanemaruje negativnu. Biblija govori o pozitivnoj ali i o negativnoj strani priče.

Neki biblijski stihovi koji potvrđuju ove istine

(21) Ilija pristupi svemu narodu i reče: "Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. (1Kr 18:21)

Vidimo da prorok Ilija kori Izraelce. Govori im da se ne može služiti i Jahvi i Baalu. Ista istina važi i danas. Ne možemo služiti Kristu i Baalu, Kristu i Budi, Kristu i Krišni, Kristu i Mariji. Sam Isus je rekao da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu. Dakle, ako ćemo za Kristom, sve druge bogove moramo odbaciti.

Kršćanin je onaj i samo onaj koji je odbacio bogove odnosno idole i slijedi Krista jedinoga. Svaki onaj koji kaže da slijedi Krista, a istovremeno slijedi i druge bogove, nije biblijski kršćanin.

Neki ovdje mogu reći da nisam upravu. Naime, Izraelci su u vrijeme proroka Ilije služili Jahvi ali i Baalu. Možda nisu bili najbolji vjernici, ali su svakako bili vjernici jer su ipak služili Jahvi, kao što su činili i samarijanci. Ja kažem da nisu bili nikakvi vjernici. Uopće nisu služili Jahvi jer služba Jahvi isključuje službu drugim bogovima. U Poslanici Rimljanima apostol Pavao o njima piše ovako:

(2) Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: (3) Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. (4) Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. (Rim 11:2-4)

Koji su istinski vjernici? Koji su Jahvini? Samo oni koji ne prignuše koljena pred Baalom. Pravi biblijski vjernik je samo onaj koji slijedi Krista jedinog.

(4) Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. (5) I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. (6) Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. (1Iv 3:4-6)

Ko god griješi Krista nije vidio niti upoznao, nije kršćanin. Apostol Ivan ne kaže da kršćanin ne pogriješi ili ne sagriješi, nego ne griješi, ne čini grijeha, ne živi konstantno u grijehu. Jasno vidimo da nije dovoljno samo pozitivno reći ko je kršćanin, nego je neophodno reći i ko nije. Mnogi danas kažu da su kršćani a konstantno žive u grijehu. Oni nipošto nisu pravi biblijski kršćani. Pogledajmo još jedan zanimljiv tekst.

(1) Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. (2) Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. (3) A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. (1Iv 4:1-3)

Iz ovog teksta vidimo da čovjek može reći kako vjeruje u Krista, ali ne vjeruje da je došao u tijelu. Da li je takav čovjek pravi biblijski kršćanin? Nipošto! On je antikrist, a ne biblijski kršćanin. Slijedi da u biblijsku definiciju ili opis kršćanina moramo uključiti i ovu istinu. Prema tome biblijski kršćanin je onaj koji vjeruje u Krista, onog Krista kakvim ga Biblija objavljuje, ne bilo kojeg Krista. Pogledajmo još jedan tekst koji ovo potvrđuje:

(12) No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? (1Kor 15:12)

Neki u korintskoj Crkvi nisu vjerovali u uskrsnuće mrtvih. Time su negirali i Kristovo uskrsnuće. Šta apostol misli o ovim nazovi vjernicima? Dalje u tekstu on ovako kaže:

(34) Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. (1Kor 15:34)

Čovjek koji ustrajava u negiranju uskrsnuća nipošto nije vjernik. Ne poznaje Boga kaže apostol. Ovako bismo mogli ići i dalje ali neka ovo do sada rečeno bude dovoljno. Jasno je pokazano da Biblija kršćanina definira pozitivno i negativno. Govori o tome ko on jeste, šta vjeruje i kako živi; ali govori i tome ko on nije, šta ne vjeruje i kako ne živi.

Primjena

Idemo sada sve ovo što smo naučili primijeniti na naše vrijeme. Znamo da se danas kršćaninom naziva svako ko kaže da je kršćanin, koji je kršten ili koji pripada nekoj Crkvi. Međutim biblijski opis kršćanina ili biblijska definicija se puno razlikuje od svjetovne definicije. Veoma je važno da znamo biblijsku definiciju kršćanina odnosno da znamo prepoznati istinskog biblijskog kršćanina. Zašto? Zato što to Biblija tako kaže. Apostol Ivan je napisao ovako:

(7) Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. (8) Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. (9) Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (10) Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. (1Iv 3:7-10)

Ivan kaže: „Neka vas niko ne zavede.“ U vezi čega? U vezi toga ko je lažni učitelj i ko nije, ali i u vezi toga ko je kršćanin, a ko nije. Apostol Ivan, nadahnut Duhom Svetim, piše kako bismo znali ko je kršćanin, a ko nije; ko je pravi vjernik, a ko nije; ko je dijete Božije i ko je dijete đavolsko. (10) Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

Da li vidite koliko se biblijsko učenje razlikuje od učenja današnjih propovjednika i teologa? Danas mnogi samo znaju vikati: „Ljubav!, Tolerancija!“ ili „Ne sudite!“, a zanemaruju mnoge stvari koje Biblija jasno naučava i zapovijeda. A Biblija zapovijeda da se ne damo zavesti i da znamo razlikovati kršćane od nekršćana odnosno od onih koji samo kažu da su kršćani u slučajevima kada je to očigledno.

Upozorenje!!!

Ovdje želim da dam upozorenje. Mi nismo pozvani da analiziramo svakog vjernika ili onog koji kaže da je vjernik ili da sumnjamo u svačiju vjeru dok se ne dokaže suprotno. „Sumnjaj u svakog dok s ne dokaže suprotno.“ Ne! Kršćanski stav mora biti pozitivan. Mi treba da prihvaćamo svakog koji kaže da je kršćanin, koji kaže da se obratio, da vjeruje u Krista, da vjeruje u Božiju riječ, dok se ne dokaže suprotno. „Vjeruj svakom dok se ne dokaže suprotno.“ Dok ne postane očigledno da čovjek živi u grijehu ili da propovijeda lažnu nauku. Pa čak i u tom slučaju mi ga ne prestajemo smatrati kršćaninom dok ga ne poučimo, opomenemo jednom, dva put ili tri puta. Tek tada ga javno, kao Crkva, proglašavamo nevjernikom.

A kakva je situacija u današnjim Crkvama i među današnjim nazovi kršćanima? Danas kažu ima kršćana homoseksualaca. Šta je biblijski stav? Ima kršćana koji su bili homoseksualci, ali su se pokajali i obratili. Ima i onih koji su sagriješili nakon što su postali kršćani. U tom slučaju je dužnost Crkve da dotičnu osobu opomene i disciplinira u skladu sa Isusovom poukom u Mateju 18: 15-18. Ukoliko se osoba ne pokaje i obrati od grijeha mora biti isključena iz članstva Crkve. Dakle, ima kršćana koji su sagriješili kao homoseksualci, ali nema kršćana koji žive kao homoseksualci. Isto je i sa alkoholičarima, narkomanima, bludnicima, lopovima, psovačima, idolopoklonicima i svim drugim grešnicima. Ukoliko čovjek ostaje da živi u grijehu mi ga ne smijemo nazivati vjernikom ili biblijskim kršćaninom.

U mnogim, tradicionalnim, pa čak i evanđeoskim Crkvama, članovi se ne discipliniraju. Mnogi često javno žive u grijehu i nastavljaju biti punopravni članovi određenih Crkava. Mi takve ljude ne možemo smatrati vjernicima i s njma ne možemo imati kršćansko zajedništvo. U nekim Crkvama ne samo da se članovi ne opominju i ne discipliniraju za grijehe, nego ih se uči da čine grijeh: da se mole idolima, kipovima, umrlim ljudima. Biblija takve ljude naziva idolopoklonicima i mi s njima ne možemo imati kršćansko zajedništvo.

Šta ćemo onda s ekumenizmom? Možemo li se ujedinjavati s onim Crkvama koje su odbacile biblijsku nauku i propovijedaju krivovjerja? Ne možemo! Možemo li imati kršćansko zajedništvo i moliti se zajedno s lažnim učiteljima i ljudima koji otvoreno žive u grijehu? Ne možemo!

Ne možemo dok je situacija takva kakva jeste. Ali ako se grešnici pokaju i obrate od grijeha te prihvate Krista za svog Gospodara i Spasitelja onda ćemo imati s njima zajedništvo. Ako se Crkve reformiraju, odbace lažna učenja i prakse, usklade svoja vjerovanja s Biblijom, onda ćemo s njima imati zajedništvo, zajedništvo u Kristu, zajedništvo u istini, zajedništvo u Riječi i duhu Božijem.