4

Jezici 1

Nastavljamo proučavanje karizmatskog pokreta i darova koji su prestali. U dosadašnje dvije propovijedi razmatrali smo dar proroštva. Vidjeli smo kako karizmatici uče da su svi darovi spomenuti u Novom zavjetu prisutni i danas u Crkvi. Međutim, kada smo malo detaljnije istražili njihovo učenje o daru proroštva, vidjeli smo da dar proroštva kakav danas imamo u karizmatskim krugovima nije ni nalik daru koji vidimo u Bibliji. Biblijski proroci su bili nepogrešivi u svom proricanju, a današnji su itekako pogrešivi. To je ono što priznaju gotovi svi karizmatici. Prema tome, kaže nam se da imamo sve darove, a onda se uspostavi da nemamo dar proroštva kakav je opisan u Bibliji.

Šta je s drugim darovima? Danas ćemo istražiti dar jezika i vidjeti da li ovaj dar postoji i danas. Karizmatici tvrde da dar jezika kakav je opisan u Bibliji postoji i danas.

1. Karizmatsko učenje o jezicima

Poznati karizmatski teolog Wayne Grudem govor u jezicima definira ovako:

Govor u jezicima je molitva ili slavljenje izrečeno slogovima nerazumljivim onom koji govori.¹

Dakle, prema Grudemu, to je duhovni dar koji je vjernik dobio od Boga da može izricati molitvu ili slavljenje slogovima koje ne razumije. Zapazite šta on kaže u svojoj definiciji: molitva ili slavljenje izrečeno slogovima nerazumljivim onom koji govori. Šta to znači? Dalje Grudem objašnjava i razrađuje svoju definiciju. On kaže:

„Izgleda da ponekad govor u jezicima može uključivati stvarni ljudski jezik, nekada čak jezik razumljiv nekima od onih koji slušaju. Ali u drugim slučajevima – i Pavao podrazumijeva da je ovo uglavnom slučaj – govor će biti jezik koji niko ne razumije“ (1 Kor 14:2).²

„Da li su dakle jezici poznati ljudski jezici? Ponekad dar može rezultirati govorenje u ljudskom jeziku koji onaj koji govori nije učio, ali obično izgleda da uključuje jezik koji niko ne razumije, bilo da se radi o ljudskom jeziku ili ne.“³

Dakle, Grudem tvrdi da je govor u jezicima ponekad govor u nekom poznatom ljudskom jeziku, ali je to obično govor u nekom jeziku koji niko ne razumije, bilo da se radi o ljuskom ili neljudskom jeziku. Šta to Grudem nama pokušava reći? O kakvom ljudskom i neljudskom jeziku govori?

Wayne Grudem je jedan od najboljih teologa današnjice. Međutim, on nije toliko dobar teolog koliko je dobar pisac. Ima sposobnost da savršeno jasno komunicira i argumentira najdublje teološke teme. Ja sam oduševljen njegovom sposobnošću pisanja. Mislim da svaki teolog, propovjednik i učitelj mora imati njegovu Sustavnu teologiju. (Iako se ne slažem sa svime što piše).

Međutim, kada Grudem piše o daru jezika, ili nekim drugim darovima, postaje nam malo nejasan. O kakvim, dakle, ljudskim i neljudskim jezicima govori? U fusnoti on govori o mogućnosti da se radi o anđeoskim jezicima ili nekim nepotpuno razvijenim jezicima. Hm, nepotpuno razvijenim jezicima? Zanimljivo ali opet ne dovoljno jasno.

Mislim da ću vam na kraju ja morati protumačiti o čemu to Grudem piše. Sjetimo se njegove definicije govora u jezicima: Govor u jezicima je molitva ili slavljenje izrečeno slogovima nerazumljivim onom koji govori. Zapazite da on ne kaže kako je govor u jezicima jezik, nego slogovi koje ne razumije onaj koji govori. Ko je upoznat s karizmatskim fenomenom govora u jezicima zna o čemu Grudem govori. To se kod nas često naziva brbljanje. U Engleskom jeziku imamo izraz gibberish. (džibriš ili gibriš) Stručni naziv je glosolalija. Evo kako enciklopedia Wikipedia objašnjava gibberish:

Gibberish je govor ili upotreba jezika koja je besmislena ili izgleda da je besmislena. Može uključivati zvukove koji nisu stvarne riječi...⁴

Zato Grudem kaže da čovjek govori slogove koje ne razumije, a ne jezik koji ne razumije. Promotrimo dakle o čemu se radi. Grudem i ostali karizmatici tvrde da Crkva i danas ima darove koji se spominju u Novom Zavjetu. Jedan od tih darova je i dar jezika, odnosno dar brbljanja. (Ponekad dar jezika, a puno češće dar brbljanja) Mi ćemo sada razmotriti da li je dar jezika koji se spominje u Bibliji dar jezika ili dar brbljanja.

2. Biblijski dar jezika

(1) Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. (2) I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. (3) I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. (4) Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (5) A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. (6) Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. (7) vi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? (8) Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? (9) Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, (10) Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, (11) Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." (12) Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" (Dj 2:1-12)

Evo biblijskog izvještaja o daru jezika koji se prvi put pojavio na dan Pedesetnice. Da vidimo koji su jezik govorili vjernici koji su primili dar jezika. Tekst kaže ovako:

...svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja...

Drugim riječima kršćani koji su dobili dar jezika govorili su govornim jezicima drugih naroda. To znači da niko od vjernika nije govorio džibriš. Kako onda karizmatici mogu reći da je dar jezika gibberish? Na temelju teksta iz 1 Korinćanima 14:2 i dalje.

(2) Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. (1 Kor 14:2)

Evo, kažu, piše da ga niko ne razumije. To znači da ne govori neki poznati ljudski jezik. Tako, prema njima, imamo dvije vrste jezika: ljudske jezike koje mogu razumjeti oni koji govore tim jezicima, i brbljanje koje niko ne može razumjeti. A je li tako? Nije, jer tekst malo dalje kaže ovako:

(13) Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. (1 Kor 14:13)

Drugim riječima, bilo kojima jezikom da čovjek govori nadahnut od Duha Svetog, to je jezik koji se može protumačiti odnosno prevesti. Prema tome, to nipošto nije neko nerazumno brbljanje. Tako možemo zaključiti da u Bibliji postoji samo jedna vrsta dara jezika a to je dar govorenja u poznatim ljudskim jezicima.

Sada imamo čudnu situaciju: biblijski dar jezika koji je govorenje u pravim jezicima, i karizmatski dar jezika koji je, navodno, ponekad pravi jezik a puno češće brbljanje.

3. Analiza karizmatskog dara jezika

Narav jezika

Da li postoje ikakvi dokazi da karizmatici nekada imaju pravi dar jezika, odnosno da govore u nekom poznatom govornom jeziku? Mnogi karizmatici tvrde da je tako. Postoji jedna zanimljiva knjiga koja je prevedena i na naš jezik i zove se: „I govore u drugim jezicima“. Autor je John Sherill. On je bio novinar koji je istraživao fenomen govora u jezicima. Kasnije je i sam postao jezikozborac.

On navodi kako je u početku svog istraživanja saznao za ljude koji su dobili dar jezika i koji su govorili stvarnim govornim jezikom: hebrejskim, kineskim, poljskim, i nekim drugim.⁵ Međutim, kasnije izgleda da i on sam počinje sumnjati u ove tvrdnje. Zašto? Zato što u praksi nailazi samo na ljude koji imaju dar brbljanja, a ne govore stvarni govorni jezik. Tako je pokušao da nađe objašnjenje za slučajeve gdje su ljudi navodno govorili stvarni govorni jezik. Njegova ideja je da su i ti ljudi ustvari brbljali ali su ih drugi, na čudesan način, čuli da govore stvarnim jezicima.

Pitamo se da li stvarno karizmatici ikada imaju dar govora u autentičnim ljudskim jezicima ili imaju samo dar brbljanja? Sam John Sherill navodi podatak da je snimke govora u jezicima nosio jezičkim stručnjacima na jednom sveučilištu. Oni nisu mogli prepoznati niti jedan govorni jezik.⁶ Mnogi stručnjaci su ispitivali ovaj fenomen i došli do sličnog zaključka: karizmatici nemaju dar da govore nekim govornim jezikom. Jezik kojim govore samo sliči na jezik, a ustvari to nije. Poznati teolog Donal Carson iznosi neke rezultate istraživanja. On kaže ovako:

„Prema mojim saznanjima postoji sveopće slaganje među lingvistima, koji su snimali i analizirali tisuće primjeraka modrnog govora u jezicima, da se ne radi niti o jednom ljudskom jeziku. Uzorak i struktura koju zahtjevaju poznati ljudki jezici jednostavno ne postoji (u modernom govoru u jezicima). ... U svakom slučaju moderni jezici nisu komunikativni.⁷

Drugim riječima radi se o besmislenom brbljanju. Prema tome, sigurno možemo zaključiti da među karizmaticima postoji nekakav dar jezika, ali taj dar nije niti nalik onom daru koji imamo u Bibliji. U Bibliji imamo dar govorenja u stvarnim jezicima, a u karizmatskom pokretu imamo dar brbljanja. Tako na temelju iskustva možemo zaključiti da je dar jezika kakav imamo u Bibliji prestao i da nemamo nikakavih valjanih dokaza da se on danas igdje pojavljuje. Ukoliko bi se čak i dogodilo ili dokazalo da je neko stvarno i dobio biblijski dar jezika to uopće ne bi bio dokaz za karizmatske tvrdnje. Karizmatici, naime, uče da svi ili barem mnogi danas posjeduju ovaj dar.

4. Povijesna analiza

Neki će se pitati šta povijest kaže? Da li povijest potvrđuje da je dar jezika postojao u Crkvi od vremena apostola pa do pojave karizmatskog pokreta. Jer ako je karizmatsko učenje valjano, onda bi dar jezika trebao postojati u Crkvi čitavo vrijeme. Pisca knjige “I govore u drugim jezicima“, Johna Sherilla, također je zanimao odgovor na ovo pitanje. On je pitanje postavio ovim riječima:

„...zašto se oni (jezici) nisu koristili kroz mnoga stoljeća?“⁸ Ili: „Zašto bi jezici ikada nestali iz crkve?“⁹

Njegov odgovor je da se jezici nisu prestali koristiti u Crkvi i da su nastavili biti dio kršćanskog iskustva kroz stoljeća.¹⁰ Kakvim dokazima on potkrepljuje ovu tvrdnju? Navodi nekoliko primjera govora u jezicima kroz povijest.¹¹

Prvi primjer koji navodi je Montanizam koji se pojavio krajem drugog stoljeća. Montanizam je bio sekta koju je Crkva osudila kao heretičku. Drugi primjer je sveti Pahomije (292-348) koji je živio početkom četvrtog stoljeća i bio osnivač kenobitskog monaštva. Dakle, pustinjak i monah. On je, navodno, mogao govoriti grčki i latinski iako ih nije učio. Treći primjer je sveti Vincent Ferrer koji je živio u četrnaestom stoljeću. Vincent je dominikanac i rimokatolički svetac. Navodno je mogao govoriti u jezicima. Sljedeći primjer je iz 16. stoljeća, sveti Franjo Ksaverski, suosnivač Jezuita i jezuitski misionar, koji je, navodno, mogao govoriti jezicima koje nije učio.

Dakle imamo primjer iz drugog, pa iz četvrtog, pa iz četrnaestog pa iz šesnaestog stoljeća. Neki su, navodno, govorili jezicima a vjerovatno niti jedan od navedenih nije bio kršćanin u biblijskom smislu.

Sherrill dalje navodi Waldense, Jansenite (rimokatoličku sektu) Kvekere i Šejkere (protestantske sekte) i Metodiste. Zatim Mormone (Američku heretičku sektu), Grčku pravoslavnu Crkvu i neke manje poznate heretike.

Po mom mišljenju ovi primjeri nipošto ne povrđuju Sherillovu tezu. Šta nam povijesni izvori ustvari govore? Evo šta je napisao Krizostom (Ivan Zlatousti) koji že živio u četvrtom stoljeću i bio Carigradski patrijarh. Komentirajući 1 Korinćanima 12, koja govori o duhovnim darovima, napisao je ovako:

Ovaj čitav odlomak je prilično nejasan ali ta nejasnoća proizilazi iz našeg nepoznavanja stvari o kojima se piše i prestanka njihovog pojavljivanja (u Crkvi). Nekada su se pojavljivali ali sada više ne.¹²

Sveti Avgustin (koji je živio u četvrtom i petom stoljeću) piše ovako:

U rana vremena Duh Sveti je dolazio na one koj su vjerovali, i oni su govorili u jezicima koje nisu učili, kako im je Duh davao da govore. Ovo su bili znaci koji su imali smisla za svoje vrijeme ... te stvari ... su prestale.¹³

Prema Avgustinu i Ivanu Zlatoustom dar jezika je prestao nakon vremena apostola. Gotovo svi drugi primjeri navodnog dara jezika odnose se na heretičke sekte i pojedince. Povijest, dakle, potvrđuje da dar jezika nije bio konstantno prisutan u Crkvi od vremena apostola pa do pojave pentekostalnog pokreta.

Povijest potvrđuje i to da su ranocrkveni pisci koji su pisali o daru jezika uvijek govorili o pravom daru jezika, nikada o brbljanju kao daru jezika.¹⁴

5. I šta sad?

Šta sad? Je li onda dar jezika koji imaju karizmatici stvarno od Boga? Je li dobro govoriti u jezicima ili to može biti opasno?

Ako je dar jezika u Bibliji opisan kao dar govora u poznatim ljudskim jezicima, onda je veoma čudno da neki danas imaju dar brbljanja. U najmanju ruku čudno. Još je čudnije da su oni malobrojni primjeri ljudi koji su govorili u jezicima od drugog pa do dvadesetog stoljeća uglavnom primjeri heretika. Još čudnije postaje kada povijest istražimo malo detaljnije. Onda otkrivamo da govor u jezicima vrlo često nema nikakve veze s biblijskim kršćanstvom a ima puno veze s poganskim religijama.

Prvi primjer govora u jezicima zabilježen je 1100 godina prije Krista. Mladi svećenik Egipatskog boga Amona odjednom je bio opsjednut bogom i počeo je proizvoditi glasove čudnim zanesenim jezikom.¹⁵ Sedamsto godina kasnije Platon govori o zanosnom govorenju u jezicima ljudi koji su bili opsjednuti.¹⁶ U prvom stoljeću prije Krista Virgilije govori o Sibilinoj svećenici na otoku Delosu. Njen zanos i govorenje u jezicima su bili posljedica sjedinjavanja s bogom Apolonom.¹⁷ Moffat u svom komentaru na Prvu Korinćanima piše ovako:

Proročanstva velikog gospodina u delfijskom svetištu, kako navodi Heraklit, bila su otkrivanja božije volje pomoću ekstaze, a ne smislenih riječi. Takvi su bili i Sibilini nerazumljivi krikovi. Svećenik ili svećenica, iznenada obuzeti duhovnim transom, izgovarali bi tajanstvene riječi, za koje se smatralo da su bile to božanskije što su bile manje smislene ili artikulirane. Filo u Aleksandriji preuzeo je grčko shvaćanje, tumačeći da je takav zanos, kad su um ili podsvijest potisnuti, najviši doseg ljudske duše u njenom traženju boga.¹⁸

Ovo veoma podsjeća na karizmatsku doktrinu i praksu. John Mcarthur piše ovako: Danas se ekstatični govor može naći među muslimanima, Eskimima i tibetanskim redovnicima. Parapsihološki labaratorij pri sveučilištu Virginija Medical School izvješćuje o slučajevima govorenja u jezicima među ljudima koji su se bavili okultizmom.¹⁹ Enciklopedia Wikipedia navodi prakticiranje govora u jezicima među spiritistima, Voodoo religiji na Haitiju, zatim među hinduskim guruima i indijskim fakirima.²⁰

Prema tome, jezici koji se danas pojavljuju i prakticiraju nisu isti kao oni opisani u Bibliji. Više sliče na fenomen prisutan u poganskim religijama. Jesu li onda moderni jezici od Boga ili nisu? Vjerovatno postoje bar tri objašnjenja. Prvo je da su moderni jezici tek puko besmisleno i vjerovatno bezopasno imitirano ili naučeno brbljanje. Drugo je da su jezici posljedica hipnoze. Treće je da su posljedica demonskog djelovanja.²¹ Vjerovatno su sva tri slučaja prisutna u modernom govoru u jezicima. A da li Bog danas može nekome dati dar jezika? Bog može sve. Međutim, oni slučajevi za koje ja znam mi ne izgledaju kao autentičan dar jezika. I kada bi Bog nekome i dao dar jezika onda bi to zasigurno bila iznimka a nipošto pravilo.

Zaključak

Karizmatici nas uče da su svi darovi koji se spominju u Novom Zavjetu namijenjeni i za Crkvu danas. Međutim, kada detaljnije proučimo teologiju i praksu karizmatika, vidimo da ti darovi i nisu baš onakvi kakvi se opisuju u Bibliji. Razmotrili smo to na temelju dara proroštva a vidimo da je isti slučaj i sa jezicima.

Na temelju svega što smo vidjeli možemo zaključiti da nije zlato sve što sja, niti je od Boga sve što izgleda duhovno. Potreban je krajnji oprez jer sotona čini mnoga varava čudesa kako bi nas zaveo.

1 Systematic Theology, 1070.

2 Isto, 1072.

3 Isto.

4 en.wikipedia.org/wiki/Gibberish, 15.7.15

5 London, Hoder and Stoughton, 1967, 42, 99-101.

6 Isto, 112, 113.

7 D. A. Carson, Shoving the Spirit, 83,84, navedeno u The Gift of Tongues by Alan Conner, www. Mountainretreatorg.net, 17.7.15.

8 Str 77.

9 Isto, 82.

10 Isto.

11 Isto.

12 "Homilies on the First Epistle of Paul the Apostle to the Corinthians," XXIX. Navedeno u Ron Wllace, The Biblical View of the Gift of Langugages, http://www.biblefragrances.com/studies/tonghistory.html, 17.7.2015.

13 "Homilies on the First Epistle of John," VI. 10. Navedeno u Ron Wllace, The Biblical View of the Gift of Langugages, http://www.biblefragrances.com/studies/tonghistory.html, 17.7.2015.

14 Nathan Busenitz, „THE GIFT OF TONGUES: COMPARING THE CHURCH FATHERS WITH CONTEMPORARY PENTACOSTALISM“, TMSJ 17/1 (Spring 2006) 61-78. Francis Gumerlock, „Tongues in the Church Fathers“, Reformation and Revival Journal, vol 13, number 4, (Fall 2004) 123-139.

15 Rene Noorbergen, Glasolalija: opojni zvuci zanosa, Znaci Vremena, Zagreb, 1974, 19.

16 Isto, 20.

17 Isto.

18 Isto, 21.

19 John MacArthur, Karizmatski pokret: zbilja ili zbrka, Krapina, Baptistička crkva Emanuel, 2004, 255.

20 en.wikipedia.org/wiki/Glossolalia, 18.7.15.

21 Usp. MacArthur, Karizmatski pokret, 253-260.

>>>>Jezici 2>>>