Biblijska osnova za prestanak nekih darova Duha

Nedavno sam na Facebooku objavio poveznicu za probno izdanje knjige: „Karizmatski pokret i darovi koji su prestali.” Bilo je mnogo komentara, dosta i negativnih. Ljudi nisu mogli prihvatiti tvrdnju da su neki darovi prestali. Zašto? Vjerujem da je jedan od glavnih razloga neznanje. Niti znaju, niti žele da znaju. Osim neznanja čini se očito i to da se subjektivno iskustvo više vrednuje od Riječi Božije. Vjerujem da sve ovo pokazuje i dokazuje da su kršćani veoma površni u svojim vjerovanjima i uvjerenjima. Iz njihovih komentara se vidi i to da ne znaju argumentirano diskutirati i raspravljati.

Na sreću, bilo je i par komentara koji su imali prizvuk ozbiljnosti. Jedan propovjednik, koji je prije komentirao moj tekst, traži da navedem biblijski stih koji jasno govori da su neki darovi prestali. Drugi je htio da objasnim 1 Korinćanima 13:8-13. Pa idemo navesti biblijske tekstove koji govore da su darovi prestali i objasniti 1 Korinćanima 13.

1. Zašto vjerujem da su neki darovi prestali?

Dvije su grupe argumenata na temelju kojih vjerujem da su neki duhovni darovi prestali. Prva grupa govori o tome da se darovi koje danas nalazimo u crkvama jako puno razlikuju od darova opisanih u Bibliji. To sam do sada jasno pokazao i dokazao. Dar proroštva u današnjim crkvama nije isti kao dar proroštva u Bibliji. Isto važi za darove jezika, tumačenja jezika, čudesa, iscjeljenja. U knjizi nisam govorio o daru apostolstva, ali je kristalno jasno da današnji „apostoli” nisu ni nalik biblijskim apostolima. Dakle, mnogi tvrde da imaju spomenute darove, ali se njihovi darovi jako puno razlikuju od istih darova opisanih u Bibliji.

Napomena: Ova prva grupa argumenata su biblijski argumenti i biblijski dokazi, iako se radi o analizi modernih fenomena. Fenomeni su analizirani sa stanovišta Biblije i zato argumenti imaju veliku težinu.

Druga grupa argumenata su biblijski tekstovi iz kojih se vidi da je moguće i vrlo vjerovatno da neki darovi prestanu, dok je za druge jasno da su prestali.

2. Druga grupa argumenata

Biblija spominje neke darove koji su prestali

1 Jahve rece Mojsiju: 2 "Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3 Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4 da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; 5 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 6 Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 7 Šator sastanka, Kovčeg Svjedočanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 8 stol i sav njegov pribor, čisti sviječnjak sa svim njegovim priborom; 9 kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; 10 odijela za službu, posvećena odijela za svečenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu svečenićku službu; 11 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka načine kako sam ti naredio." (Izl 31:1-11) ¹

Tekst nam kaže da je Bog Duhom Božijim napunio Besalela, sina Urijeva, i neke druge ljude s njim, da naprave određene stvari za službu u šatoru sastanka. Duh Božiji im je dao umješnost i razumijevanje. Radi se dakle o Daru Duha koji ih je osposobio da izvrše određenu službu. Ovaj dar možemo nazvati darom za izgradnju šatora sastanka.

Da li Bog danas daje nekome ovaj dar? Ja nisam čuo da se neko hvali da ima dar za izgradnju šatora sastanka. Očigledno je da je Bog dao darove koji su bili potrebni jedno vrijeme. Nisu trajno prisutni među Božijim narodom. Ovaj primjer nam daje osnovu da pretpostavimo kako neki darovi ne moraju biti stalno prisutni u Crkvi.

Sličan primjer je i Samson. On je imao dar nadljudske snage. Dobio ga je sa svrhom da oslobodi Izraelce od Filistejaca. Nisam čuo da danas postoji ovaj dar ili barem nešto slično (iako sam vidio neke kršćanske snagatore).

Biblija govori o privremenoj svrsi nekih darova i službi

Iz prethodnih primjera je jasno da su neki darovi imali privremenu svrhu te da su prestali nakon što je svrha ispunjena. Biblija govori i o svrsi nekih drugih darova, koja je također privremena ili su određeni aspekti pojedinih darova i službi privremeni.

Apostoli i proroci su imali dar da napišu Bibliju. Krajem prvog stoljeća apostol Ivan je završio pisanje Biblije. Niko više nema taj dar i tu službu da napiše neku knjigu i dodaje je Bibliji, niti da iznese neko učenje ili objavu koja nije već objavljenja. Biblija je savršena i završena.² Pogledajmo zanimljiv stih:

19 Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji 20 nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. (Ef 2:19-20)

Pavao ovdje spominje apostole i proroke. Kaže da su oni u temelju Crkve. Nisu u zidovima niti na krovu, već u temelju. Drugim riječima, njihova služba je imala vremenski ograničen karakter.³ To potvrđuje i spominjanje Krista kao zaglavnog kamena. Izaija ga naziva i kamenom temeljcem (Iz 28:16). Zaglavni kamen je, također, u temelju građevine. To je glavni kamen. On se postavlja jednom, na početku gradnje. Ne ugrađiva se u zidove ili krov. Pavao ovdje ne govori o Kristu kao osobi, odnosno Njegovom trajnom prisustvu u Crkvi, nego o Njegovom djelu na križu (što je jasno iz konteksta). Ono što je Krist učinio bilo je jednom zauvijek. To se ne treba ponavljati niti obnavljati. Isto je i sa službom apostola i proroka. Oni su svoju službu završili i zato ih više nemamo u Crkvi. (Ovdje govorim o određenoj vrsti apostola i proroka, onih koji su imali dar iznositi nove objave i pisati Bibliju.)

Biblija nas također uči o privremenoj svrsi dara jezika, spoznaje i proroštva.

8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (1 Kor 13:8)

Naravno, ovo je kontraverzan tekst i mnogi ga koriste da dokažu upravo suprotno: da darovi nisu i neće prestati. Na tekst ću se osvrnuti malo kasnije.

Osim navedenih darova Biblija govori i o prestanku dara evangelizacije i poučavanja (Jr 31:34).

Biblija govori o darovima koji su privremeno prestajali

1 Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. (1 Sam 3:1)

Karadžić isti stih prevodi ovako: „A dijete Samuilo služaše Gospodu pred Ilijem; i riječ Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare.” Psalmista piše ovako:

9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle … (Ps 74:9)⁴

Povijest nam potvrđuje da i kasnije, nakon završetka pisanja Starog zavjeta, četiristo godina u Izraelu nije bilo proroka.

Tada se u Izraelu razbjesni takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. (1 Mak 9:27, usp. 14:41)

Nakon što su kasniji proroci, Hagaj, Zaharija i Malahija umrli, Duh Sveti je odstupio od Izraela. (Babilonski Talmud, Yomah 9:b)

Istina je, naša povijest je iscrpno napisana još od Artakserka, ali je naši oci nisu smatrali jednako vjerodostojnom kao prijašnje knjige, budući da nije bilo pravog nasljeđivanja proroka od toga vremena. (Josif Flavije, Protiv Apiona, 1:40)

Na temelju ovih tekstova vidimo da ni proročki dar nije uvijek bio prisutan među Božijim narodom, odnosno nije uvijek prisutan na isti način. (A to je učenje i nekih karizmatskih denominacija i pokreta.)⁵

Dar čudesa se također pojavljivao i prestajao. Čudesa su se dešavala za vrijeme Mojsija i Jošue, Ilije i Elizeja te Isusa i apostola. A u svim ostalim periodima povijesti opisanim u Bibliji čudesa su se dešavala rijetko ili nikako, odnosno nije bilo dara čudesa.⁶

Dakle, Biblija jasno uči da su neki darovi prestali jer su imali privremenu svrhu, te da su se neki darovi pojavljivali i prestajali.

3. 1 Korinćanima 13 i prestanak darova

8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. (1 Kor 13:8-13)

Već sam spomenuo da je ovaj tekst kontraverzan i da ga neki koriste kako bi potvrdili učenje koje kaže da darovi neće prestati. Ja ga koristim da potvrdim učenje o prestanku nekih darova.

Jasno je zašto neki ovim tekstom potvrđuju učenje o prestanku nekih darova, jer piše: uminut će, umuknut će, uminut će. A zašto neki koriste tekst da „dokažu” da isti darovi neće prestati? Iz jednostavnog razloga jer piše da će prestati kada dođe ono to je savršeno. A, kažu, savršeno će biti kada Krist ponovo dođe (odnosno kada stvori novo nebo i novu zemlju). A do tada spomenuti darovi ostaju – tvrde ovi učitelji.⁷

Ko je upravu? Hoće li jezici, proroštva, znanje i drugi darovi ostati sve do novog neba i zemlje? Promotrimo tekst i napravimo zapažanja. Tekst govori o nekim stvarima koje će prestati i o nekim koje neće. Konkretno kaže da ljubav neće prestati, a jezici proroštvo i znanje hoće. Na prvi pogled se ne čini očiglednim, ali vjera i nada će također prestati. Kontekst govori o daru vjere, ali ovdje se radi o vjeri i nadi koja je zajednička svim vjernicima.

1 A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. (Heb 11:1)⁸

24 Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25 Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. (Rim 8:24-25)

Iz tekstova vidimo da se vjera i nada tiču stvari koje ne vidimo. A tekst nam kaže da, kada dođe što je savršeno, gledat ćemo „licem u lice”. Prema tome, i vjera i nada će u određenom smislu prestati. Tako imamo da jezici, znanje, proroštvo, vjera i nada prolaze, a samo ljubav ostaje.

Kada prolaze? Kad dođe što je savršeno, uminut će djelimično. Šta je to svršeno i kad će to doći? Pavao je pomalo zagonetan. Ne objašnjava šta je to savršeno. U jedanaestom stihu govori o djetetu i zrelom čovjeku. Nesavršeno je dijete, a savršen zreo čovjek. U dvanaestom stihu nesavršeno uspoređuje s nejasnim odrazom u ogledalu, a savršeno sa „licem u lice”.⁹ Dalje kaže da je nesavršeno djelimična spoznaja, a savršeno savršena spoznaja. Mislim da ovdje ipak malo moramo nagađati, ali nemamo puno opcija. Pavao vjerovatno misli ili na naše osobno savršenstvo (Heb 12:13) ili na konačno savršeno stanje svijeta. Prvo postižemo smrću ili uznesenjem, a drugo Krist uspostavlja nakon tisućugodišnje vladavine na zemlji. U savršenom stanju prestaje nesavršeno.

A šta je djelimično? Primijetimo da je Pavlova izjava ovdje općenita. Uminut će sve što je djelimično i nije savršeno. To uključuje znanje i proroštva, jer u stihu prije piše da je naše znanje i proricanje djelimično. Da li to znači da svi darovi moraju biti trajno prisutni sve do dolaska savršenog? Moj odgovor je ne, a evo i zašto.

Prvo, tekst govori o znanju i proroštvu, ne o svim darovima. Pavao u odlomku spominje i jezike te tvrdi da će oni umuknuti. Ne kaže da su oni nesavršeni i da će prestati kada dođe savršeno. Kaže da će umuknuti, ali ne precizira kada. Onaj koji tvrdi da jezici moraju ostati trajno prisutni u Crkvi do dolaska savršenog, to ne može iščitati iz teksta, nego mora čitati između redova. A između redova ne piše ništa. Drugo, važno je obratiti pažnju i na trinaesti stih. Tamo piše ovako:

13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. (1 Kor 13:13)

Jezici, znanje i proricanje prestaju, a vjera, nada i ljubav ostaju. Rekli smo da vjera i nada također prestaju kada dođe savršeno, ali za razliku od jezika, znanja i proroštva, ostaju sada i trajno u Crkvi do pojave savršenog.¹⁰ Ovaj stih potkrepljuje ideju da će neki darovi prestati ili da neće biti prisutni konstantno u Crkvi. (Mnogi tumači drugačije tumače ovaj stih. Tvrde da se ovo što ostaje odnosi na konačno stanje. U tom slučaju moraju izbaciti riječ sada, glagol iz sadašnjeg prebaciti u buduće vrijeme te redefinirati vjeru i nadu. Oni koji to čine pozivaju se na kontekst, ali ne daju kvalitetne egzegetske dokaze.)¹¹

Treće, iz konteksta Biblije je jasno da svi darovi ne ostaju trajno u Crkvi. Rekli smo da su apostoli i proroci u temelju Crkve, i da je temelj postavljen jednom zauvijek. Prema tome, dar apostolstva i proroštva je prestao, odnosno prestali su važni aspekti ovih darova. Niko više nema dar da iznosi nove objave i dodaje ih Bibliji. Onaj koji ovo negira ravan je heretiku.

Zašto onda Pavao u Korinćanima kaže da će dar znanja i proricanja ostati do pojave savršenog? Dvije stvari treba reći. Prvo, Pavao ne tvrdi da će svi aspekti proročkog dara ostati prisutni odnosno da će proroci dobivati nove objave i dodavati Bibliji. Proročki dar je vrlo bogat i kompleksan. Osim pisanja Biblije, proroci su imali i druge dužnosti. Pavao u Prvoj Korinćanima ovako opisuje proročki dar:

3 Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. (1 Kor 14:3)

To je služba proroka koja ostaje. U Otkrivenju Ivan govori o dolasku dva proroka.

3 I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4 Oni su dvije masline i dva sviječnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5 Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6 Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 7 A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. (Otk 11:3-7)

Ivan proriče dva proroka koja će doći. A šta ti proroci rade? Ne donose nove objave, ne pišu Bibliju, nego ubijaju ljude i propovijedaju ono što je već objavljeno. A da li su stalno u Crkvi prisutni proroci zmajevi, kojima iz usta suklja oganj, koji ubijaju ljude vatrom? Nipošto! Ta činjenica potvrđuje tvrdnju koju sam iznio prije, a to je da se neki darovi pojavljuju i prestaju privremeno.

Tako kada Pavao kaže: Kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Nipošto ne znači da će svi darovi konstantno biti prisutni u Crkvi, jer takvo što Biblija nigdje ne naučava, kao što sam jasno pokazao i dokazao.

Zaključak

Na kraju ću sumirati ovo što sam rekao. Gdje u Bibliji piše će neki darovi prestati? Iznio sam dvije grupe argumenata. U prvoj grupi sam na temelju Biblije analizirao moderne fenomene – lažne darove, i dokazao da su lažni. U drugoj grupi argumenata gledali smo biblijske tekstove u kojima se jasno naučava (1) da su neki darovi prestali (dar pravljenja šatora sastanka, dar snage), (2) da se neki darovi javljaju rijetko ili povremeno, odnosno da povremeno prestaju (proroštvo, čudesa, jezici, proroci zmajevi ubojice) (3) i da su neki aspekti određenih darova prestali (apostoli, proroci). Ovdje bih postavio i pitanje za karizmatike: Gdje piše da će svi darovi ostati trajno?

Prije nego što završim propovijed želim odgovoriti na jedno pitanje. Da li mi ograničavamo Boga i sprečavamo Njegovo djelovanje ukoliko ne vjerujemo da su svi darovi prisutni i danas u Crkvi? Da li se lišavamo blagoslova koje nam je Bog namjeravao dati? Neki karizmatici odgovaraju potvrdno i plaše vjernike: „Bog vam želi dati dar, a vi ga sprečavate svojom nevjerom. Da biste primili dar morate težiti za njim.”¹² Ja ne vjerujem da Bog danas daje iste darove kao u prvom stoljeću. Da li to znači da Bog možda meni želi dati dar čudesa, a je ga odbijam svojom nevjerom? To su smiješne i ne biblijske tvrdnje. Dar se u principu prima prilikom obraćenja, a ne nakon studija pneumatologije. Biblija kristalno jasno tvrdi da Bog daje darove po svojoj volji, kako kome hoće, a ne kako je ko spreman primiti. Mislim da primjer Eldada i Medada potvrđuje ovaj princip.

24 Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25 Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. 26 Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor – te počeše u taboru prorokovati. 27 Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" (Br 11:24-27)

Eldad i Medad nisu došli na sastanak na koji su pozvani. Svejedno su primili dar kao i drugi. Tako, nemojte se plašiti raznoraznih izmišljenih teorija i učenja. Jasno je da nemamo darove koje su imali apostoli, ali imamo koje imamo, i njih trebamo koristiti. A ako Bog želi dati i druge darove, ko smo mi da Ga spriječimo? Ali nećemo i ne smijemo nasjedati na sotonske obmane i tražiti i primati darove koji nemaju ništa zajedničko s biblijskim darovima.

1 Vidi i Izl 35:30-35

2 V. Otk 22:18,19.

3 Thomas R. Schreiner, It All Depends Upon Prophecy: A Brief Case for Nuanced Cessationism, http://themelios.thegospelcoalition.org/article/it-all-depends-upon-prophecy-a-brief-case-for-nuanced-cessationism

4Vidi i Tužaljke 2:9.

5 https://www.theopedia.com/latter-rain-movement

6 Jack Deere pokušava omalovažiti ovaj argument navodeći čitavu tabelu čudesa koja su se dešavala i u drugim periodima povijesti (Surprised by The Power of the Spirit, Grand Rapis, Zondervan, 1993, 253-266.). Ono što on izgleda zaboravlja jeste da mi ne raspravljamo o čudesima, nego o daru čudesa. (V. Richard L. Mayhue, Who Surprised Whom? The Holly Spirit or Jack Deere?, TMSJ 5/2 (Fall 1994) 137, 138.)

7 V. Wayne Grudem, Should Christians Expect Miracles Today?, u „The Kingdom and the Power,” 88.

8 V. i 2 Kor 5:7.

9 „Licem u lice” je starozavjetna fraza koja znači vidjeti Boga osobno. Isto 87.

10 V. Hindson, Edward E., Woodrow, Michael Kroll, (ur.), KJV Bible Commentary, Nashville, Thomas Nelson, 1994. Hodge navodi da to može biti značenje teksta ali ga nije sklon prihvatiti zbog kontekstualnih razloga. V. Charles Hodge, Commentary on Romans, Ephesians and First Corinthians, el. ed.

11 Npr. Charles Hodge, Isto.

12 Usp. Kellen Criswell, Critiquing Cessationism: The Gifts of the Spirit & the Church Today, https://calvarychapel.com/posts/critiquing-cessationism-the-gifts-of-the-spirit-the-church-today? , 27.7.2019.