Kako promijeniti život 4

Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3:9-18)

Do sada smo vidjeli neke veoma važne činjenice u vezi nanovo rođenja. (1) Nanovo rođenje je suštinski važno jer bez njega niko ne može u kraljevstvo nebesko. (2) Nanovo rođenje je odozgo, od Duha Svetog, od Boga, a ne od ljudi. (3) Nanovo rođenje uključuje očišćenje, oživljenje i osnaženje. (4) Nanovo rođenje je moguće samo i jedino zbog Kristovog djela na križu. Danas ćemo naučiti više o nanovo rođenju.

1. Sveto Trojstvo

Prije nego što idemo dalje biće dobro da nešto kažem o Svetom Trojstvu, budući da govorimo o Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Biblija nas uči da postoji samo jedan jedini Bog. Prije par dana dobijem poruku od nekog Ferida koji mi je pisao ovako:

"U ime Boga, reci: Bog je jedan."

Sasvim je sigurno da je Bog jedan. Nipošto ne može biti drugačije. Međutim, Biblija nas uči da je taj jedan jedini Bog u svojoj biti trojedin. To znači da vječno postoji kao tri osobe. Ne tri Boga, nego tri božanske osobe. Te tri osobe nisu tri dijela Boga, nego svakoj osobi pripada punina božanstva. Ipak božanske osobe razlikujemo. Jedan način kako ih razlikujemo jeste po djelovanju. Iz našeg današnjeg teksta vidimo da je Bog tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca. Bog Otac je dao Boga Sina. Tako da je Bog Sin onaj koji se utjelovio i umro na križu umjesto nas, a ne Bog Otac niti Bog Duh Sveti.

Prema tome, kada govorimo o spasenju čovjeka, vrlo često možemo jasno razgraničiti šta čini Bog Otac, šta čini Bog Sin i šta čini Bog Duh Sveti. Najkraće rečeno, Bog Otac je onaj koji daje Sina i šalje ga na ovaj svijet da umre na križu. Bog Otac i Sin šalju Duha Svetoga da ono što je Bog Sin omogućio na križu primjeni praktično na živote pojedinaca. Isus, u svom odgovoru Nikodemu, najprije spominje Duha Svetog, zatim Sina i na kraju Oca.

2. Kako se to može zbiti?

Naš današnji tekst započinje Nikodemovim pitanjem: "Kako se to može zbiti?" Nakon što je shvatio da niko ne može u kraljevstvo nebesko ako se ne rodi nanovo, Nikodem postavlja vrlo praktično pitanje: "Kako?" I nas sigurno zanima odgovor na ovo pitanje. Zato ću dati trostruk odgovor ili ću odgovoriti na tri pitanja: Kako legalno, kako duhovno i kako praktično?

Možda će neki reći da već znaju ove stvari i da nije potrebno da više o tome govorimo. Vjerujte ja sam pročitao i preslušao predavanja puno više od vas i ako meni nije dosadno ne bi trebalo biti ni vama. Ovo su najvažnije stvari i trebaju nam biti najzanimljivije.

Kako legalno

Šta znači kada kažem legalno? Legalno znači u skladu sa zakonom ili zakonski odnosno pravno. Možda se pitate kako nanovo rođenje može imati veze sa zakonom? Nanovo rođenje itekako ima veze sa zakonom ali ne državnim nego Božijim. Bog ne može tek tako čovjeka nanovo roditi odnosno dati mu novi vječni život. Zašto? Zato što je čovjek sagriješio protiv Božijeg zakona i zakon ga osuđuje kao prijestupnika. Zakon za grešnika zahtijeva smrtnu kaznu. Budući da je Bog zakonodavac i pravedan sudac on čovjeka mora osuditi na smrt (fizičku, duhovnu i vječnu). Ako bi Bog tek tako čovjeku oprostio i dao mu vječni život onda ne bi bio pravedan. Budući da je Bog pravedan, on krivca ne može i neće pustiti nekažnjenog. Zato će Bog kazniti ili krivca, tj. svakog od nas, ili Krista umjesto nas. Drugim riječima, ili ćemo mi sami platiti za svoje grijehe ili će Bog platiti umjesto nas. Kada ne bi bilo Kristovog djela na križu, Bog bi morao kazniti svakoga i nikoga ne bi mogao nanovo roditi i dati mu život vječni. Tako nanovo rođenje ima svoju pravnu stranu i zato može biti samo i jedino zbog Kristovog djela na križu. Zbog toga Isus u razgovoru s Nikodemom, u razgovoru o nanovo rođenju, govori i o Kristovom djelu na križu.

A kako to može biti da je Bog odlučio platiti kaznu umjesto nas? Tekst koji danas proučavamo otkriva nam da je to uradio zbog ljubavi.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3:16)

Bog je pravedan i svet i mora nas kazniti ali je i milostiv i pun ljubavi i želi nas spasiti. Božiju pravednost je moguće pomiriti samo i jedino na križu Isusa Krista.

Kako duhovno

Ili šta se događa prilikom nanovog rođenja? Već sam govorio o nanovom rođenju kao o oživljavanju. Bog nas nanovim rođenjem oživljava odnosno u nas usađuje novi život. Taj novi život je božanski život. Postajemo dionici božanske naravi. Postajemo Božija djeca. Prije nanovo rođenja smo Božija stvorenja. Nanovo rođenjem postajemo Božija djeca.

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. (Iv 1:11-13)

"Svi smo mi djeca Božija", kažu neki. To nikako nije istina. Božija djeca su samo oni koji su nanovo rođeni od Duha Svetog.

Ovaj duhovni aspekt nanovo rođenja (koji je nanovo rođenje u pravom smislu riječi) ima i svoju sociološku stranu. Ovim želim reći da nanovo rođenje ima veze s odnosima. Prilikom nanovo rođenja mi upoznajemo osobe koje prije nismo znali i stupamo u blisko zajedništvo s njima. Osobe koje upoznajemo su Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Stupamo u blisko zajedništvo s njima. Osim toga stupamo u zajedništvo sa svom drugom Božijom djecom. Evo nekoliko biblijskih tekstova koji o tome govore.

To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. (Iv 17:1-3)

Iz teksta vidimo da nanovo rođeni čovjek, onaj koji ima život vječni, upoznaje Boga odnosno imati vječni život znači upoznati Boga. Nanovo rođeni čovjek ne samo da je čuo nešto o Bogu, da vjeruje nešto o Bogu, da je iskusio ili doživio nekakvo Božije djelovanje, nego i osobno upoznaje Boga i stupa u zajedništvo s njim. Evo šta apostol Ivan kaže u prvoj Ivanovoj poslanici:

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. (1Iv 1:1-3)

Iz teksta jasno vidimo da nanovo rođeni čovjek ima zajedništvo s Ocem i Sinom, ali ne samo s Ocem i Sinom, nego i sa drugom Božijom djecom. Dalje u Poslanici apostol otkriva kakav je naš odnos s Bogom i Božijom djecom. To je odnos ljubavi.

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (1Iv 4:7-8)

Iz teksta vidimo da apostol povezuje nanovo rođenje i poznanje Boga. Vidimo i još jedan znak nanovo rođenja. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli dva znaka nanovo rođenja a to su vjera u Isusa Krista i uklanjanje od grijeha. Danas vidimo i treći znak a to je ljubav, ljubav prema Bogu i ljubav prema Božijoj djeci. Bog nas je spasio zbog svoje ljubavi prema nama, a ne zbog naše ljubavi. Mi ljubimo jer je on prije ljubio nas.

Vratimo se još jednom na Prvu Ivanovu 1:1,2.

Ivan kaže da su oni vidjeli, razmotrili, opipali Riječ – Život. Šta su ustvari vidjeli, razmotrili i opipali? Isusa Krista. Isus Krist je život, život vječni. To da je neko nanovo rođen, da je oživljen, da ima život vječni možemo reći i na drugi način: da ima Isusa Krista. Apostol Ivan je to ovako izrazio:

I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1Iv 5:11-13)

Šta se dakle događa prilikom nanovo rođenja? Događa se oživljavanje, upoznavanje i ujedinjavanje. To je upoznavanje Boga i ujedinjavanje s njim.

Kako praktično

Kako to može biti? Gledali smo kako to može biti legalno, duhovno i sada ćemo vidjeti kako praktično. Vidjeli smo šta je nanovo rođenje i šta se dešava prilikom nanovo rođenja a sad nas zanima praktična strana. Kako dolazi do nanovo rođenja? Kada Bog nanovo rađa čovjeka? Kako možemo biti nanovo rođeni? Kako propovijedati nanovo rođenje?

Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? (Iv 3:11-12)

U tekstu vidimo dva važna pojma a to su svjedočanstvo i vjera. Isus kaže: govorimo, svjedočimo ali ne primate, ne vjerujete. Ovdje Isus Nikodemu objašnjava kako to može biti i govori o svjedočanstvu i vjeri. O kakvom se svjedočanstvu radi? O čemu Isus govori? To ne bi trebalo biti teško protumačiti. Ako se vratimo par poglavlja unazad vidjet ćemo o kakvom svjedočanstvu govori apostol Ivan. Govori o svjedočanstvu Ivana Krstitelja koji je svjedočio o tome ko je Isus Krist i o djelu koje će učiniti na križu. To svjedočanstvo se zove Evanđelje ili Radosna vijest o Isusu Kristu. Svjedočanstvo u Novom zavjetu često označava propovijedanje Evanđelja. Evo šta je Ivan svjedočio. (Pogledat ćemo samo nekoliko stihova, a sami pročitajte prvo poglavlje Evanđelja po Ivanu)

Ivan svjedoči za njega (za Isus Krista). Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" (Iv 1:15)

Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." (Iv 1:26-34)

Ivan je svjedočio da je Isus Krist Sin Božiji, Bog u tijelu, i da je Jaganjac Božiji koji uzima grijehe svijeta. Ne samo da je Ivan svjedočio o Kristu nego su svjedočili i svjedoče mnogi drugi. Isus je rekao govorimo, svjedočimo. Svjedoči Ivan, svjedoče Isusovi učenici, svjedoči sam Isus, svjedoče starozavjetni proroci, svjedoči Bog Otac i Duh Sveti. Svi svjedoče, ali šta? Našeg svjedočanstva ne primate, ne vjerujete. Ustvari neki vjeruju a neki ne vjeruju.

Nas će sada zanimati kakva je veza između svjedočenja, tj. propovijedanja Evanđelja, vjere i nanovo rođenja? Zašto Isus kada govori o nanovo rođenju govori o propovijedanju i o vjeri? Vjerujem da nam ovdje može pomoći apostol Petar. Evo šta je on napisao u svojoj poslanici:

Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. (1Pt 1:22-25)

Petar kaže da je nanovo rođenje iz sjemena koje je Riječ Božija a ta riječ je Evanđelje. To znači da se nanovo rođenje može dogoditi samo i jedino u srcu čovjeka koji je čuo Evanđelje, koji je čuo ko je Isus Krist i šta je učinio na križu. Dakle, ne samo da nanovo rođenja nema i ne može biti bez Krista i Njegovog djela na križu, nego nanovo rođenja nema i ne može biti bez propovijedanja Krista i njegovog djela na križu. To je sjeme iz kojeg dolazi nanovo rođenje.

A da li to sjeme donese nanovo rođenje u srcu svakog koji čuje Evanđelje? Nipošto. Iz usporedbe o sijaču saznajemo da samo neko sjeme donese rod.

Poziv. Ovdje je vrijeme da u upotrebu ili u svakodnevni govor uvedemo jednu novu riječ a to je poziv. Šta je to poziv? To je svjedočanstvo, to je propovijedanje Evanđelja. Kada ljudima govorimo o Kristu odnosno kada propovijedamo Evanđelje mi ljude pozivamo na obraćenje i vjeru. Evanđelje je dakle Radosna vijest koja u sebi sadrži zapovijed odnosno poziv: Obratite se i vjerujete Evanđelju.

Novi zavjet nam otkriva da postoje dvije vrste ovog poziva a to su općeniti (ili opći) i posebni. Općeniti poziv je upućen svim ljudima. Posebni poziv je upućen izabranima. Općeniti poziv je kada propovijedamo Evanđelje i sve ljude pozivamo da se pokaju i vjeruju. Posebni poziv je kada Duh Sveti uzme tu riječ koju smo propovijedali i učini je živom i djelotvornom u srcima ljudi, kada im otvori srca da se mogu pokajati i vjerovati. Kada Isus kaže: "Mnogo je zvanih a malo izabranih", onda misli na ovaj općeniti poziv. A kada Pavao Korinćanima kaže pogledajte sebe koji ste pozvani, onda misli na posebni poziv, poziv koji je u njihovim srcima urodio obraćenjem i vjerom. Ovaj posebni ili unutrašnji poziv je neopoziv i neodoljiv. Njega čovjek ne odbija. On sigurno dovodi do obraćenja i vjere.

Primjer: U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (Dj 16:13-14)

Neki teolozi smatraju da je posebni poziv ustvari sinonim za nanovo rođenje. Tako, ako nanovo rođenje poistovjetimo s posebnim pozivom onda imamo da ono prethodi obraćenju i vjeri. Ako izraz nanovo rođenje gledamo u širem smislu, kao što ga ja gledam, onda možemo reći da se ono događa u istom trenutku kad i spasonosna vjera.

Mislim da su stari reformirani teolozi bili u pravu kada su ono što se danas naziva nanovo rođenjem nazivali posebnim pozivom, a nanovo rođenje gledali u širem smislu (tako da uključuje oproštenje i opravdanje). U svakom slučaju se moramo držati principa koje naučava reformirana teologija, da je nanovo rođenje samo i jedino Božije djelo, da je uzrok nanovo rođenja Bog i da su obraćenje i vjera Božiji dar.

Zanima nas još jedno praktično pitanje a to je kako ljudima propovijedati nanovo rođenje? Rekli smo da ono ne dolazi od ljudi nego od Boga. Ne uzrokujemo ga mi nego ga uzrokuje i ostvaruje Bog. Kakvog onda smisla ima reći ljudima da se moraju nanovo roditi? Mislim da je odgovor jednostavan. Mi ne pozivamo ljude da se nanovo rode. Nigdje u Bibliji ne vidimo da neko poziva nekoga da se nanovo rodi. Isus Nikodemu govori da je nanovo rođenje neophodno, ali da ono dolazi od Boga a ne od ljudi, od Duha a ne od tijela. Dakle, ne govori mu da ga on treba nekako prouzrokovati ili ostvariti. Ono što Isus Nikodemu govori je da treba vjerovati.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3:16)

Drugim riječima Isus mu kaže da se treba obratiti i vjerovati da je on Mesija, Bog u tijelu, Jaganjac Božiji koji uzima grijehe svijeta. Na svim drugim mjestima u Novom zavjetu vidimo isti poziv, poziv na obraćenje i vjeru. Nigdje u Bibliji ne vidimo da Bog poziva ljude da čekaju na nanovo rođenje pa da se tek onda pokaju i vjeruju. Ljudi trebaju, čim čuju i razumiju Evanđelje, odgovoriti obraćenjem I vjerom. Nanovo rođenje je Božije djelo a nama Bog zapovijeda da se obratimo i vjerujemo u Krista. Ako neko kaže da vjeruje i da se obratio a u njegovom životu nama znakova nanovo rođenja onda se treba obratiti ponovo, treba tražiti Boga dok ga ne nađe.

Zaključak

U ovom poglavlju smo gledali odgovor na pitanje: Kako to može biti? Vidjeli smo kako legalno, kako duhovno i kako praktično. Vidjeli smo da nam Bog prilikom nanovo rođenja daje novi božanski život. Oprašta nam grijehe. Ujedinjuje nas s Bogom Ocem i Sinom u Duhu Svetom. Ulijeva u nas ljubav, da ljubimo Boga i Božiju djecu i daje nam snagu da vršimo Božije zapovijedi.

Vidjeli smo i to da je nanovo rođenje povezano s propovijedanjem Evanđelja. Pozvani samo da propovijedamo Krista i ono što je on učinio za nas te da sve ljude pozivamo na obraćenje i vjeru. To je općeniti poziv koji Bog u srcima izabranih pretvara u posebni poziv i grešnicima omogućava da se pokaju i vjeruju.

Šta je onda dužnost grešnika, ljudi koji još nisu nanovo rođeni? Da se obrate i povjeruju u Isusa Krista, da ga prihvate za svog Gospodara i Spasitelja. Ako si čuo i razumio Evanđelje nemoj ništa da čekaš. Obrati se i vjeruj u Gospodina Isusa Krista.

Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji (Heb 3:7-8)

"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mk 1:15)

Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Dj 16:31)