Kako promijeniti život 1
1
Započinjemo proučavanje jednog od najpoznatijih i najzanimljivijih poglavlja u Novom zavjetu. U ovom poglavlju se nalazi i jedan od najpoznatijih i vjerovatno najviše citiranih stihova u Bibliji, Ivan 3:16. (Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.)
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3:1-16)
Zašto je ovo poglavlje tako zanimljivo i važno? Zato što govori o tome kako čovjek može i mora ući u kraljevstvo nebesko, odnosno kako može biti spašen. Sumnjam da razumnom čovjeku može išta biti važnije i zanimljivije od spasenja. Idemo onda detaljnije pogledati treće poglavlje Evanđelja po Ivanu.
1. Kontekst
Tekst koji proučavamo govori o samom početku Kristove javne zemaljske službe. U drugom poglavlju Ivan opisuje kako je Krist pretvorio vodu u vino, u Jeruzalemu istjerao trgovce iz hrama i činio čudesa ili znamenja zbog kojih su mnogi povjerovali u njegovo ime. Jedan od onih koji su vidjeli ta čudesa i znamenja bio je i Nikodem.
2. Čovjek Nikodem
Poglavlje započinje riječima: Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. Zbog toga ćemo najprije razmotriti čovjeka Nikodema.
Iz teksta saznajemo da je bio farizej, što u prevodu znači odvojen. U Novom zavjetu vidimo da su se farizeji odvajali od grešnika. Prigovarali su Isusu što prima grešnike i blaguje s njima. Trudili su se da striktno vrše Mojsijev zakon. Čak su dodali mnoštvo svojih zakona kako bi osigurali da slučajno ne prekrše Mojsijev zakon. S druge strane, pronalazili su rupe u zakonu i tražili načine kako da izbjegnu obavezu vršenja zapovijedi koje im se nisu sviđale. Poznati primjer takve prakse je njihovo tumačenje zapovijedi "Poštuj oca i majku". Zakon im je propisivao da brinu za roditelje, a oni su tvrdili da je ono čime bi mogli pomoći roditeljima već posvećeno Bogu. Tako su, navodno, bili oslobođeni svoje dužnosti prema ocu i majci.
Narod je imao visoko mišljenje o farizejima. Smatralo se da ukoliko samo dvoje ljudi ode u raj, jedan od njih će biti farizej. Naravno, bilo je jasno da svi farizeji nisu onakvi kakvima se predstavljaju. Ovo je posebno znao Isus koji ih je nazivao licemjerima, okrečenim grobovima i zmijskim porodima.
Nikodem je dakle bio farizej, čovjek koji je pripadao najreligioznijoj skupini vjernika u ono vrijeme u Izraelu. Osim što je bio farizej Nikodem je bio i ugledan Židov. Šarićev prijevod kaže da je bio vijećnik židovski. Ruben Knežević prevodi sa glavar židovski. Nikodem je bio vlast u Izraelu, član Velikog vijeća koje se sastojalo od 70 osoba. Prema tome, nije bio samo ugledan Židov, kao što stoji u našem prvom prijevodu, nego židovski poglavar. Isus ga u desetom stihu još naziva i učiteljem u Izraelu. Očito je bio visoko obrazovan i uvažen učitelj, a kao poglavar i učitelj bio je sigurno bogat čovjek. Iz Evanđelja saznajemo da je donio oko 100 litara pomasti kad su Isusa polagali u grob. William Barclay piše da je Nikodem donio dovoljno pomasti za sahranu kralja.
To je dakle Nikodem, čovjek o kome govori naš tekst, najreligiozniji, najobrazovaniji, najbogatiji i vodeća vlast u Izraelu. I šta? Nije spašen! Nije ušao u kraljevstvo nebesko, niti zna kako tamo dospjeti Uz svu religioznost, školovanje i uz svo bogatstvo, ugled i položaj čovjek nije spašen, niti zna kako može biti spašen.
Razmislimo o ovome! Iz Nikodemovog primjera vidimo da ni religija, ni obrazovanje, ni bogatstvo, a niti vlast ne donosi spasenje. Ništa od navedenog nam ne osigurava ulazak u kraljevstvo nebesko. A nije li upravo sve ovo ono u šta se mnogi uzdaju?
2. Razgovor Isusa i Nikodema
Nikodem dolazi Isusu
Ivan piše da je Nikodem došao k Isusu noću. Mnogi pisci su pokušali da objasne zašto noću. Tekst nam ne daje odgovor. Možemo samo pretpostavljati. Jedna pretpostavka je da Nikodem nije želio da ga drugi vide. Ovo ne mora biti uopće istinito, međutim zbog nekoliko razloga sklon sam vjerovati da ova pretpostavka nije daleko od istine. Jedan razlog je što Ivan bar dva puta ponavlja da je Nikodem došao noću.
A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto litara smjese smirne i aloja. (Iv 19:39)
Budući da Ivan dva puta ponavlja da je Nikodem došao noću, teško se oteti dojmu da time želi nešto reći. A šta bi drugo na taj način želio reći osim da Nikodem nije htio da ga svi vide kako dolazi Isusu. Zašto Nikodem nije htio da ga svi vide? Iz Evanđelja saznajemo da Isus nije imao podršku vlasti i farizeja. Ne samo da nije imao njihovu podršku, nego su htjeli i da ga ubiju. Vjerovatno je ovo protivljenje vlasti i farizeja počelo odmah u Jeruzalemu, nakon što je Isus istjerao trgovce iz hrama. Nikodem je shvatio da je Isus došao od Boga, ali svoje vjerovanje nije želio još javno očitovati.
I danas je slična situacija. Mnogi priznaju da je ispravno ono što propovijedamo o Isusu Kristu, ali ne žele ići dalje od toga. Žele zadržati svoj stari način života.
Nikodem započinje razgovor
On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." (Ivan 3:2)
Nikodem Isusa oslovljava s riječju Rabbi – Učitelju. Kaže da znaju da je od Boga došao. Ne kaže da on zna, nego da oni znaju. Ko su "oni"? Ivan nam daje odgovor.
Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. (Iv 12:42-43)
Drugim riječima Nikodem kaže: "Znamo mi, mnogi od nas u Velikom vijeću, da si od Boga došao." Moguće je da Nikodem misli i na ostale, ali barem znamo da misli na mnoge članove Velikog vijeća. Kako su članovi Velikog vijeća spoznali da je Isus od Boga došao kao učitelj? Nikodem jasno kaže: " ... jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Vidjeli su čudesa koja nikada nisu vidjeli ranije, niti čuli da neko može takvo što činiti. Bilo im je sasvim jasno da je Isus došao od Boga kao učitelj te da je ono što je govorio Božija riječ. Ali šta? Nisu to htjeli da priznaju. Bojali su se da ne budu izbačeni iz sinagoge. Više im je bilo stalo do toga šta će ljudi misliti nego Bog. Više im je bilo stalo da ugode ljudima nego Bogu. Ovo nije bio slučaj samo sa članovima Velikog vijeća, nego i s mnogim drugima, kako u ono vrijeme tako i danas.
Moramo zastati i ozbiljno razmisliti! Pred nama je jasna slika. Vidimo ljude na vlasti, bogate, ugledne, religiozne i obrazovane, koji su vidjeli da Isus čini silna čudesa koja niko ne može činiti ako Bog nije s njim. Osim što su vidjeli čudesa, čuli su i Kristovu pouku od koje su ostajali zaneseni. Ali i pored svega toga nisu ga htjeli primiti. Nisu ga htjeli javno priznati jer im je više bilo stalo do slave ljudske nego do slave Božije. I šta se desilo? Jesu li ostali neutralni u smislu da su Isusa pustili da radi svoje a oni svoje? NE! Kada su vidjeli da ljudi idu za Isusom, odlučili su da ga ubiju. Evo šta se desilo nakon što je Isus Lazara uskrsnuo od mrtvih.
Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju. (Iv 11:47-53)
Pogledajte šta kažu: "Ovaj čovjek čini mnoga znamenja." Znali su da su znamenja od Boga. Bili su svjesni da je Isus u najmanju ruku Božiji prorok, a možda čak i Mesija. Nije postojala nikakva sumnja o tome je li Isus od Boga ili nije. Nisu imali nikakav intelektualni problem vjerovati da je Isus od Boga. Šta su onda učinili? Prihvatili ga? Ne. Odlučili su ga ubiti.
Kako je to moguće? Kakvi su to grozni ljudi? Kakvi su to zlikovci?
Ako pomnije razmislimo vidjet ćemo da nisu samo oni imali ovako zle namjere. Zar nije sav narod zajedno s glavarima vikao "Razapni ga!!!". Čuli su najbolje propovijedi, vidjeli najveća čudesa a ipak uzvikivali "Razapni ga." Zar je to moguće?
Mislim da nas ovo ne bi trebalo čuditi. Ne bi nas trebalo čuditi da vidimo ljude koji bi ubili i samog Boga kada bi mogli. Evo šta je Isus jednom prilikom rekao pismoznancima i farizejima, najreligioznijim ljudima onog vremena.
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!" "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!" "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća. Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" (Mt 23:29-39)
Vidimo da su ljudi zli od samog početka, od pada u grijeh u edenskom vrtu. Uvijek su ustajali na Božije proroke, progonili ih i ubijali. Danas ljudi čine isto. Ne traže Boga, ne vole ga, ne žele i ne mare za njega, a ako je potrebno otvoreno će se boriti protiv njega. Takvi su ljudi. Nemojte misliti da se ovo odnosi samo na Židove ili neke pojedince, odnosi se na sve ljude. Evo šta kaže Božija riječ:
Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, kao što je pisano: Nema pravedna nijednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima. A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. (Rim 3:9-19)
Niko nije pravedan, niko nije razuman, niko Boga ne traži, niko ne čini dobro. Ovaj opis uključuje sve ljude: bogate i siromašne, obrazovane i neobrazovane, učitelje i učenike, religiozne i ateiste. Nema pravednog nijednog.
Kada smo bili djeca mislili smo da su ljudi većinom dobri te da tu i tamo postoji poneko zao. Možda kao ona zla maćeha iz priče o Snjeguljici. Što smo bili stariji počeli smo susretati sve više i više zlih, a sve manje i manje dobrih. Na kraju smo se počeli pitati: "Pa gdje nestadoše oni dobri ljudi?" Nije se svijet iskvario, uvijek je bio iskvaren. Ljudi su uvijek bili zli samo mi to nismo shvaćali dok na kraju nismo shvatili da smo i sami zli. Da li biste i vi, da ste bili u Jeruzalemu u Isusovo vrijeme, zajedno s masom vikali "Raspni ga!"?
Pogledajmo još nekoliko tekstova koji govore o čovjekovoj pokvarenosti:
Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. (Post 6:5)
Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. (Ps 51:7)
Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe. (Ps 58:4 )
Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." (Prop 3:18)
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. (Lk 11:29)
Ako je tako s ljudima, ko se onda može spasiti? Ko može ući u kraljevstvo nebesko? Jednom su apostoli pitali Isusa isto to. Evo šta je rekao:
A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće." (Mt 19:23-26)
Jeste li ikada primijetili ove riječi? Ko se može spasiti? Ljudima je to nemoguće. Ovo su Isusove riječi. Nemoguće je ljudima da se spasu. Samo ih Bog može spasiti. Evo šta je Isus rekao Nikodemu na njegov lijepi uvod:
Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" (Iv 3:3)
Tko se ne rodi nanovo – odozgor. Drugim riječima: koga Bog ne rodi nanovo, koga Bog ne spasi. Ljudima je nemoguće, ali je Bogu sve moguće. Kada je Nikodem čuo Isusove riječi, začudio se. "Kako to može biti" – pitao se. I mi se pitamo: kako to može biti? Odgovor nalazimo u narednom poglavlju. Ali prije toga se zapitajte da li ste spašeni? Ako niste sigurni da ste spašeni, tražite od Boga da vas spasi.