Dokazi Kristovog uskrsnuća

U prošloj propovijedi sam govorio o apologetici, obrani vjere. Vidjeli smo da neki apologetiku definiraju kao iznošenje razumskih argumenata u prilog tvrdnji kršćanstva. Apologete žele pokazati da je razumno vjerovati u Boga, Kristovo uskrsnuće i druge doktrine kršćanske vjere. Isto tako smo vidjeli da je apologetika u modernom kršćanstvu odbačena ili svedena na najmanju moguću mjeru. To je potpuno pogrešno. To je odbacivanje Božije riječi i duhovno dezerterstvo. Biblija nam jasno zapovijeda da se borimo za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. Vidjeli smo i to da se borba za vjeru sastoji od mnogo elemenata. Jedan je evangelizacija, navještanje Evanđelja nevjernom svijetu. Međutim, ko nije primjetio da taj nevjerni svijet odbija Evanđelje koju mu donosimo? Često ima raznorazne izgovore za svoju nevjeru. Jedan od izgovora je da Radosnu vijest koju navješćujemo ne možemo znanstveno dokazati, ne možemo dokazati da Bog uopće postoji, da je Krist uskrsnuo od mrtvih, da je Biblija istinita i sl. Još gore, tvrde da je znanost dokazala upravo suprotno te da uopće nije razumno vjerovati u Boga i sve ono što mi tvrdimo da vjerujemo. I onda tu na scenu stupaju kršćanske apologete i pokušavaju im pokazati da vjera u Boga nipošto nije nerazumna nego razumna i da mi imamo jako dobre osnove da vjerujemo ono u šta vjerujemo.

Ali čini se da su apologetski napori često uzaludni i da nevjernici nisu uvjereni u istinitost naših tvrdnji, ili nisu uvjereni u dovoljnoj mjeri da bi prihvatili Evanđelje. I mi smo onda jako frustrirani i obeshrabreni. Pitamo se zašto je to tako? Biblija nam otkriva neke razloge zašto je tako. Jedan od glavnih razloga je čak i vjernicima teško prihvatiti, a taj je da nevjernici niti vole niti žele istinu. Dakle, nije problem u tome da Evanđelje nije istinito, da naši argumenti nisu dovoljno jasni i jaki, nego taj što ljude ne vole i ne žele istinu, ne žele svjetlost, ne žele jedinog pravog i istinitog Boga. Žele bogove koje su sami sebi izmislili. Razum s tim nema ništa. Oni su odbacili razum i istinu i prionuli uz laž.

Kada je Pilat razgovarao s Isusom i kada je čuo da je Isus došao da svjedoči za istinu, postavio Mu je sljedeće pitanje: „Šta je istina?” Ali znate šta? Odgovor ga nije zanimao, okrenuo se i izašao. U poslanici Rimljanima, u prvom poglavlju, Pavao nam objašnjava narav čovjekove pokvarenosti. Kaže da su ljudi upoznali Boga ali Mu nisu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Praveći se mudrima postali su ludi. Odbacili su razum i postali su nerazumni. Odbacili su istinu i vjeruju laži.

18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. (Rim 1:18-23)

Eto kakvi su ljudi. Biblija kaže da su neprijatelji istine, ishlapjeli, pomračeni, bezumni i ludi. Kakvi smo onda mi ako od njih očekujemo da prihvate naše razumske dokaze? Oni su dokaze dobili, ali su ih odbacili. I šta sad? Mislimo da ćemo ih moći uvjeriti u njihovu zabludu? Da ćemo ih uvjeriti u istinitost Evanđelja?

Dok čitamo Bibliju, vidimo da ona ne uvjerava ljude u postojanje Boga, ona započinje s činjenicom o postojanju Boga: U početku Bog stvori nebo i zemlju. A za one koji kažu da Bog ne postoji kaže da su bezumni. Dakle nije bezumno vjerovati u Boga, bezumno je ne vjerovati u Boga. A ne znam koliko je razumno nerazumne uvjeravati u postojanja Boga kad to ni sama Biblija ne čini.

Međutim, kada govori o Kristovom uskrsnuću, Biblija iznosi mnoge razumske dokaze i argumente. To nam govori da biblijska vjera nije nešto iracionalno, nerazumo i ne znanstveno. Nešto u što vjerujemo iako činjenice govore suprotno. Biblijska vjera je vjera u istinu. U istinu koju su ljudi odbacili i zamijenili je lažju te iskazuju čast stvorenju umjesto Stvoritelju.

1. Biblijski dokazi

22 "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 25 David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26 Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 27 Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28 Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. 29 Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. (Dj 2:22-32)

Kada govorimo o biblijskim dokazima govorimo o biblijskom učenju o Kristovom uskrsnuću. Za prvu Crkvu biblijsko učenje se sastojalo i od starozavjetnih proročanstava o Kristovoj smrti i uskrsnuću. Zato Petar u svojoj propovijedi citira psalam, proročanstvo o Kristovom uskrsnuću. Drugim riječima, Petar kaže: Znamo da je Isus Krist jer ga je Bog potvrdio silnim djelima, čudesima i znamenjima. Osim toga znamo da je Krist jer je uskrsnuo od mrtvih. A da je uskrsnuo od mrtvh znamo zato što Biblija proriče da će Krist uskrsnuti iz mrtvih, i znamo zato što smo to mi vidjeli svojim očima. Dakle, u Kristovo uskrsnuće vjerujemo jer Biblija tako uči.

2. Povijesni dokazi (svjedočastva očevidaca)

Biblija govori o nekoliko vrsta povijesnih dokaza. Prva vrsta povijesnih dokaza su svjedočanstva očevidaca. Ovdje ću spomenuti tri vrste očevidaca: one koji su bili očevici Kristove smrti, one koji su bili očevici praznog groba i one koji su bili očevici uskrslog Krista. Zašto je važno da imamo ove tri vrste očevidaca? Zato što, ako želimo dokazati da je neko uskrsnuo, najprije moramo dokazati da je umro, zar ne? Zato Biblija Biblija govori o očevicima Kristove smrti, praznog groba i uskrsnuća.

Jedan od očevidaca Kristove smrti i uskrsnuća je apostol Ivan. On je bio očevidac Kristove smrti. Evo kako je on to opisao:

31 Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32 Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33 Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35 Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37 I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. (Iv 19:31-37)

Apostol i ovdje govori o proročanstvima, ovaj put o onima o Kristovoj smrti, i tvrdi da je on svjedok ispunjenja tih proročanstava. Prisustvovao je Kristovom raspeću i vidio je kada su vojnici provjeravali da li je umro. Oni su se, naime, iznenadili kada su vidjeli da je već umro, a da bi bili sigurni da je mrtav, kopljem su Mu proboli bok, odnosno rebra, najvjerovatnije srce, jer piše da je potekla krv i voda. Ivan ovu pojavu navodi kao siguran znak smrti. Vjerovatno se radi o tome da je, zbog toga što je Isus već bio mrtav, došlo do taloženja krvnih elemenata, tako da nije potekla samo krv, kao kod živog čovjeka, nego zgrušana krv i voda, kao što je slučaj kod mrtvog čovjeka.

Dakle, Ivan je bio očevidac Kristove smrti. Bio je i očevidac praznog groba. Osim toga, bio je i očevidac uskrslog Krista. On je, zajedno s drugim apostolima, s Kristom jeo i pio nakon Njegovog uskrsnuća. Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima navodi oko petsto očevidaca uskrslog Krista.

3 Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4 bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5 ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6 Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7 Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8 Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. (1 Kor 15:3-8)

Svjedočanstva očevidaca Kristove smrti i uskrsnuća su suštinski važna, posebno i zbog toga što su mnogi od njih bili spremni dati i svoj život kao dokaz da govore istinu. Očevici Kristove smrti i praznog groba bili su i vjernici i nevjernici. Očevici uskrslog Krista samo vjernici.

Druga vrsta povijesnih dokaza su Kristova djela nakon uskrsnuća. Ukoliko je Krist uskrsnuo, kao što vjerujemo da jeste, onda to znači da je još uvijek živ. A to dalje znači da On još uvijek aktivno djeluje u povijesti čovječanstva. Da li postoje neki dokazi da Krist aktivno djeluje u zadnjih dvije tisuće godina? Itekako. Milioni ljudi vjeruju da je živ, mole Mu se i slijede Njegov nauk. A da oni nisu zavedeni i prevareni? Kako znaju da je živ? Jer su Ga osobno susreli. On je promijenio njihove živote i nastavlja čudesno djelovati u njihovim životima. On čuje i na čudesan način uslišava njihove molitve. Dakle, promijenjeni životi miliona, Kristova čudesna djela i uslišane molitve svjedoče da je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih. Osim toga milioni ovih svjedoka su dali život zbog svog svjedočanstva.

3. Razumski dokazi

6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" (Dj 26:6-8)

Ovdje se Pavao brani pred sudom. Njegova se obrana sastoji od svjedočenja o susretu sa uskrslim Kristom. A jedan od argumenata je i zdrav razum: zar ima nešto nevjerovatno ili nerazumno u tvrdnji da Bog uskrisuje mrtve? Ako Bog postoji, i ako je svima dao život, zašto bi bio problem da uskrisi od mrtvih one koji su umrli, u ovom slučaju Krista? Potpuno je, dakle, razumno vjerovati u uskrsnuće.

Zaključak

Ovo su neki osnovni biblijski argumenti i dokazi u prilog Kristovog uskrsnuća. Oni nam pokazuju i dokazuju kako je veoma razumno vjerovati u Krista, Njegov život, zastupničku smrt i uskrsnuće. Iz ovih biblijskih argumenata vidimo koliko je Bogu stalo do toga da koristimo svoj zdrav razum i tražimo istinu. Svijet je odbacio razum i istinu, a mi smo oni koji ljubimo i tražimo istinu. Istina nije sakrivena, nego otkrivena. Isus je rekao da je On put, istina i život i da niko ne dolazi k Ocu osim po Njemu. Isto tako je rekao da je Božija riječ Biblija istina. Istinu, Istinitog Krista i istinitog Boga upoznajemo kroz istinitu riječ Božiju. I sve što Božija riječ tvrdi i naučava jeste istina. Mudro je i razumno vjerovati i vršiti sve što nas Biblija uči. Ludo je i nerazumno odbaciti Božiju riječ i okrenuti se ljudskim lažima i prevarama.

Dakle, Krist je uistinu uskrsnuo od mrtvih. Biblija kaže da ćemo uskrsnuti i mi, i pravedni i nepravedni, svako u svoje vrijeme.