Embedded Files
Gordana Buljan Flander, Ana Karlović: «Odgajam li dobro svoje dijete»
Savjeti za roditelje
Neke strategije koje možete upotrijebiti da biste spriječili razarajući bijes ili umanjili njegovu žestinu:
Pokušajte biti tolerantni oko nekih svakodnevnih stvari. Npr. možete li pustiti dijete s njegova stolca kada pojede, radije nego da čeka dok svi završe s jelom?
Razmislite o tome koliko i kada govorite djetetu «NE». Koristite NE kad vam je zaista važno, jer će ga tad dijete puno ozbiljnije shvatiti nego ako to stalno govorite
Dajte djetetu izbor. Izbori olakšavaju djeci suradnju. («Prvo zubi ili prvo pidžama?»)
Ako je dijete bijesno, uvjerite se da se neće ozlijediti. Možda će biti najbolje da ga nježno držite dok se ne smiri.
Izbjegavajte raspravljanje, psovanje ili prigovaranje.
Ne dopustite da se dijete osjeća nagrađeno ili kažnjeno zbog toga što je bijesno. Cilj je da uvidi da to ne mijenja ništa i da je srdžba emocija kao i svaka druga.
Kako razlikovati istinski strah od škole od prolazne nevoljkosti da ide u školu?
Najčešće djeca koja osjećaju strah od škole pokazuju razne simptome stresa i straha vezanih za tjeskobu. Mala djeca, pogotovo predškolske dobi, često govore o strahu pred školom i neprestano traže podršku roditelja: «Možeš li ostati u školi sa mnom?», «Moram li ići?»
Često će se tužiti da ih boli želudac, glava, ili će im se vrtjeti u glavi.
Mnoga djeca odjednom počinju imati probleme sa spavanjem i počnu tražiti da spavaju sa svojim roditeljima.
Neka razviju poremećaj zvan školska fobija – tj. odbijaju ići u školu i toliko se boje da ih se ne može nagovoriti da uđu u školsku zgradu. Ako i dođu do škole, onda plaču, žale se na bolove i bolesti, a učitelji ih ne mogu smiriti. Važno je znati da ova djeca nisu «zločesta» ili prkosna, već da očajnički pokušavaju izbjeći situaciju koja ih plaši. Situaciju dodatno otežava činjenica da s ovim problemom žive i suočavaju se svakoga dana. To nije nešto što im se događa jedan dan, a onda prođe, već je konstantno prisutno kod djece s pravim strahom od škole.
Kratki prikaz slijeda promjena kroz razne adolescentne faze:
11 godina – početak traženja «novog sebe»
Ovo je razdoblje ubrzanja tjelesnih promjena – višak energije, povećan apetit, čini se kao da su stalno u pokretu, nemirni, brbljavi. Nagle psihološke promjene – od opuštenog desetogodišnjaka do intenzivnih emocionalnih ispada; promjene raspoloženja iz dana u dan, iako su nesvjesni utjecaja ovih raspoloženja na okolinu.
Ispituju vlastiti identitet – testiraju granice odraslih, odgovaraju, sukobljavaju se, ponekad «teški», ljutiti, obrambenog stava. Čini se kao da se bolje ponašaju u školi, s vršnjacima nego kod kuće. Znatiželjni, rado će se uključiti u razne projekte i hobije koji ih zanimaju.
Djevojčice se obično na početku bolje snalaze u društvenim situacijama. Počinje interes za osobe suprotnog spola, no prikriven, više se zadirkuju. Velike promjene u prijateljstvima. Potrebno im je čvrsto vodstvo odraslih, ali puno razumijevanja i suosjećajan odnos.
12 godina – početak nalažena «novog sebe»
U ovoj dobi može se javiti puno entuzijazma i veselja, interesa za nove aktivnosti i hobije; tinejdžer uživa u raspravljanju, debatiranju, sportu. Ponekad se može jako umoriti, biti razdražljiv, ali brzo se oporavlja. Još uvijek ima ogroman apetit. Sve je više interesa za suprotni spol i druženje među spolovima, u čemu se djevojčice još uvijek nešto bolje snalaze.
Javlja se sve veći interes za spolnost, a djevojčice sazrijevaju mnogo brže.
13 godina – usmjereni na sebe
Javlja se zaokupljenost sobom, za sve su zabrinuti, oko izgleda, škole, odnosa i sl. Mogu se gledati u ogledalo da ustanove kako zapravo izgledaju. Mogu se duriti, biti jako osjetljivi, povlačiti se od obitelji. Odbijaju razgovarati, lako ih je povrijediti, mogu postati tajnoviti. Ovo povlačenje u sebe ponajviše služi tome da se lakše nose sa svim unutarnjim promjenama, i lakše ih razumiju te razviju novi identitet.
14 godina – više samoprihvaćanja
Odlučniji su i pozitivniji, počinju se bolje slagati s članovima obitelji, više su zainteresirani za druženja s vršnjacima koji postaju sve važnijima te za suprotni spol. U vršnjačkim grupama nalaze sigurnost, i pritisak za prilagođavanjem grupnim normama postaje sve jači. Neke djevojčice počinju izgledati kao mlade djevojke, dok dječaci još uvijek nisu tjelesno razvijeni i osjećaju se čudno u svom tijelu.
15 godina – identitet
Mnogi su sad već prilično odvojeni od obitelji; više vole biti s vršnjacima, osjećaju novi poriv za samostalnosti i slobodom. Ponovno traže vlastiti identitet. Tajnovitiji, žele više privatnosti, postaju nekomunikativni, opiru se pravilima i ograničenjima, lupaju vratima. Svađaju se. Ozbiljniji su i puno složeniji.
Imaju uvid u osobne razlike između sebe i roditelja. Mogu biti depresivni, zbunjeni. Ovo je često problematična godina u školi, osobito za dječake i tu im može pomoći strukturirana pomoć u učenju. Sve veći interes za seksualnu aktivnost.
16 i 17 godina – poluodrasli
U ovim godinama postaju sigurniji u sebe i ne osjećaju toliko potrebe da dokazuju samostalnost. Javlja se prihvaćanje sebe onakvim kakav jesam; često se obnavljaju dobri odnosi s članovima obitelji. Puno se druže s prijateljima, u čemu su snažno emocionalno i ljubavno uključeni. Pitanja posla i zarađivanja postaju važna. Donose se odluke o školovanju, obrazovanju za zanimanje, budućem zapošljavanju.
Je li vaše dijete perfekcionist?
Roditelji perfekcionisti mogu spriječiti da im djeca ne krenu njihovim stopama. Ovi znakovi mogu vam pomoći da prepoznaje je li vaše dijete na putu da postane perfekcionist:
- Je li vaše dijete vrlo uredno? Postaje li vrlo uzrujano u okružju koje je neuredno ili dezorganizirano?
- Ponaša li se kao da mora savršeno obaviti zadatke da bi vam udovoljilo?
- Pridaje li prevelik značaj detaljima u svom radu? Npr. stalno briše rečenicu i ponovo je piše dok god je ne napiše točno?
- Kritizira li često svoje prijatelje? Ljuti li se često na svog suigrača ako pravi pogreške za vrijeme utakmice?
Što nikad ne bismo trebali reći svojem djetetu?
Ø nikad ništa od tebe
Ø kako možeš biti tako glup/glupa
Ø bilo bi bolje da se nikad nisi rodio/rodila
Ø ako se ne popraviš, dat ću te u dom
Ø zašto ne možeš biti kao sestra?
Ø Debela si. Ružan/ružna si
Ø Užasan si/užasna si. Samo bi te budala mogla voljeti
Ø Nikad se ne bismo rastali da nam ti nisi radio/radila probleme
Ø Zbog tebe sam ostala u braku s tvojim tatom
Ø Ako to učiniš nemoj se više zvati mojim sinom
Ø Najniži si u razredu. Valjda ćeš i ti jednom narasti.
Ø Volim te, ali…
Ø Gadiš mi se; umukni!
Ø S tobom uvijek samo problemi
Ø Odlazi iz sobe, ne želim te gledati
Emocionalno povrjeđivana i ponižavana djeca teško uspostavljaju odnos povjerenja i imaju teškoća u uspostavljanju emocionalno bliskih veza u djetinjstvu i kasnije u odrasloj dobi.
Batine uče djecu strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je u redu tući nekoga koga voliš. Batine ne uče djecu da poštuju pravila, donose mudre odluke, niti da imaju unutarnju kontrolu.
Nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (ispod 3 godine), jer:
- mala djeca ne razlikuju uzrok i posljedicu
- oni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu
- još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg
Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija. Privilegija je zapravo pravo koje daju roditelji, npr. gledanje omiljene serije ili crtića, igranje određenom lutkom u kući i sl. Ako dijete zloupotrijebi objekt ili privilegiju, gubi je na neko vrijeme.
Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine. Ako dijete napusti dvorište bez dozvole, možemo uskratiti izlazak izvan dvorišta na određeno vrijeme. No, pri tom je važno da dijete razumije da napuštanje dvorišta nije u redu. Ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja.
Roditeljsko razočaranje je pogodno kao kazna za djecu stariju od 3 godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja («Razočarana sam jer si istukao sestru!»). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
M a l i s a v j e t i
Hiperaktivno dijete
ADHD se kao poremećaj sastoji od 3 skupine smetnji, a to su one vezane uz:
- hiperaktivnost
- impulzivnost
- poremećaj pažnje
Dijete koje ima smetnje iz skupine hiperaktivnosti (tj. povećane motoričke aktivnosti) prepoznaje se po tome što je:
Glasno (puno viče, pjeva, priča…)
Stalno u pokretu, «u pogonu»
Često trči, skače, penje se
Okreće se i vrpolji na stolici
Lako se uzbudi
Naglo poseže za predmetima
Često pretjerano priča
Ustaje, kada se očekuje da sjedi
Stalno manipulira predmetima, igračkama
Ima teškoća ako se treba mirno igrati ili baviti nečim
Vrpolji se, nemirno je
Neumorno je
Previja se, meškolji se
Smetnje iz skupine s nazivom «nepažnja», tj. poremećaj pažnje odnose se na dijete koje:
Teško se koncentrira
Ima teškoća sa završavanjem neke aktivnosti
Neorganizirano je
Ima nedovoljne sposobnosti planiranja
Odsutno je mislima
Nepažljivo je
Ima poteškoća u praćenju uputa
Kratko trajanje pažnje
Lako ga ometaju vanjski podražaji
Teško održava pažnju
Teško se zadržava uz i teško dovršava zadatak
Često gubi stvari
Impulzivno dijete:
Djeluje prije nego što promisli
Prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu
Ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju
Ima poteškoća sa čekanjem na red
Istrčava s odgovorima
Reagira vrlo emotivno
Prekida razgovor
Nameće se drugima
Ne čeka upute
Ne može pratiti pravila igre
Neugodni događaji zahtijevaju objašnjenja koja moraju biti kratka, izravna i poštena. Najgore je skrivati činjenice i ponašati se kao da dijete ne smije razgovarati niti čak misliti o tome što se događa.
To je npr. kod razvoda. Preporuča se da se predškolskoj djeci kaže i pripremi ih se tjedan ili dva prije razlaza, djeci od pet do osam godina jedan ili dva mjeseca ranije, a starijoj djeci razvod je dobro najaviti i ranije. Kad se roditelji rastaju dijete treba: biti zaštićeno od sukoba odraslih i njihove svađe, znati unaprijed što će se dogoditi i imati kontakt s oba roditelja
KAKO BITI DOBAR (BOLJI) RODITELJ
Sretan roditelj = dobar roditelj
treba prepoznati pozitivne i negativne signale
roditelji trebaju biti svjesni prednosti (zdravi su, imaju dom …)
razmislite:
što sve imamo, a da nismo toga niti svjesni?
Roditelji su i odgajatelji
dijete se uči ponašati prema modelu (model mu je roditelj)
dijete je preslikač roditelja – roditelji toga nisu svjesni
razmislite:
zašto kažete da i drugi to čine?
Odgajati kod kuće
dijete uči kod kuće pravilima ponašanja (ne smije se javno preodgajati dijete)
razmislite:
u kojim ste situacijama javno preodgajali i jeste li mogli postupiti drugačije?
Roditelji su i supružnici
ako su odnosi u braku pozitivni – to će producirati i dobar odgoj djece (uz poštovanje, ljubav…)
razmislite:
koje pozitivne vrijednosti iz braka može naučiti vaše dijete?
Roditelji se međusobno trebaju poštovati
bitan je dogovor roditelja o zajedničkim pravilima odgojanja
ne mijenjati, ne omalovažavati odluke drugog roditelja
dijete nije izabralo drugog roditelja
razmislite:
napravite listu pozitivnih osobina supružnika
Djeca trebaju imati i vlastiti izbor
neka dijete prvo uči na lakšim zadacima da bi se kasnije moglo suočiti sa bitnim životnim odlukama
razmislite:
koji izbor možete preporučiti svom djetetu, a bez štetnih posljedica?
Ne okrivljujmo druge za svoje greške
treba se angažirati u ispravljanju vlastitih pogrešaka – početi od ne gledanja i ne krivljenja drugih za neuspjehe djeteta
razmislite:
koje su loše stvari naučila vaša djeca od drugih?
Imati vrijeme i strpljenje za djecu
slušajte djecu pažljivo
imajte vremena za njihove brige
pokažite da su vam najvažnija
razmislite:
želje, brige, potrebe
Roditelj mora biti dosljedan
ako izričete zahtjeve djetetu – pridržavajte ih se sami
razmislite:
od kojih zahtjeva odustajete najčešće?
Dijete ima i pozitivnih osobina
dijete u obitelji mora doživjeti pozitivnu afirmaciju
ne smije slušati stalne kritike
razmislite:
prisjetite se pozitivnih osobina djeteta
Odgojne metode roditelja
razviti kod djeteta samopouzdanje kroz pohvale, poticaje
kazne i zabrane – izgovarati jasno, nedvosmisleno (reći na što se odnosi i koliko će trajati)
razmislite:
koje pozitivne odgojne metode primjenjujete i koje biste još mogli?
koje su vaše uobičajene kazne za dijete?
Djeca su različita međusobno
postupati različito prema svakom djetetu
svatko je drugačiji
razmislite:
sjetite se što dopuštate jednom, a zabranjujete drugom djetetu
Preodgoj
teže je preodgojiti nego odgojiti
potražite stručnu pomoć (kod preodgoja pomaci su vrlo mali)
razmislite:
što biste željeli znati o odgoju i preodgoju
Prihvatiti ocjene djeteta
… tj. prihvatiti da ono može biti i slabije od neke druge djece
petice nisu isključivo važne
razmislite:
kakve su bile vaše ocjene kroz školovanje?
kako ste željeli da se odnose vaši roditelji kada ste dobili slabiju ocjenu?
Igra i zabava djece
… je nužna
oslobađa napetosti, dijete kroz igru uči (zabrana – osjećaj krivnje)
Razvijati djetetovu autentičnost
dopustiti mu da bude drugačije
poštovati njegovo pravo na različitost
Voljeti svoju djecu
… je najvažnije i preduvjet za sve
djeca će prihvaćati odgojne metode roditelja do 10. godine
kasnije – utjecaj vršnjaka
Ne preodgajati odraslu djecu
pustiti ih da utiru svoj životni put bez obzira kako roditelji na to gledaju
Kroz roditeljstvo se morate mijenjati, korigirati!
Uvijek možete učiniti više i bolje!
Page updated
Google Sites
Report abuse