Djeca poručuju

Projekt Poruke djece odraslima temelji se na sadržaju stavka 1. članka 12. Konvencije prema kojemu se djeci koja su sposobna oblikovati vlastito mišljenje osigurava pravo na izražavanje misli o svim stvarima koje se odnose na njih, te na članku 13. koji podupire djetetovo pravo na slobodu izražavanja, traženja, primanja i davanja obavijesti, kao i na članku 14. kojim se priznaje djetetovo pravo na slobodu misli.

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.

Nemojte se bojati biti strogi, ali pravedni. To mi se sviđa. Time pokazujete gdje mi je mjesto i gdje su trenutne granice do kojih smijem doći.

Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na upute-savjete.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze, a one su sastavni dio života.

Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari koje vas rastužuju. One su sastavni dio odrastanja i prolazne su.

Nemojte se previše žalostiti kad vam kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio/htjela da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećam manjim / manjom nego što jesam. Ja sam malen / malena, ali imam svoju osobnost i upravo razvijam svoje samopoštovanje-samopouzdanje.

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam / sama. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao / mogla bih vas doživljavati kao sluge.

Nemojte da moje loše navikle obuzmu svu vašu pozornost. To me samo ohrabruje da nastavim s njima.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji / pažljivija ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju razgovarati za vrijeme vaše (mama-tata) svađe. Onda obično slabijem čujem i nisam sklon / sklona suradnji.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam krivim/krivom. Zaista učim ispravljajući greške.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh / gluha. Ponekad zbilja ne znam zašto nešto radim tako kako radim.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim za strpljenje.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na osobnom iskustvu (koži).

Ne obraćajte pozornost kad sam lakše bolestan / bolesna. Mogao / mogla bih početi uživati u lošem zdravlju, ako ono donosi više vaše pažnje.

Ne odbijajte me kada tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću pronaći negdje drugdje.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvima je jako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno.

Važno je KAKO SMO ZAJEDNO.

Nemojte da moja strahovanja postanu vaše tjeskobe. Tada ću se još više uplašiti.

Pokažite da ste hrabri jer ću tako i ja biti snažniji / snažnija.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo ljubavi, razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikad.

Manje me korite, a više opravdano hvalite. Pohvala godi mojem samopouzdanju.

Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.

• Vi ste moj primjer (uzor, model) u životu. Više učim od primjera, nego od kritike.

• Čuvajte se ove kombinacije: DOBAR SAVJET I LOŠ PRIMJER.

Ja sam osoba koja uz vašu podršku može neizmjerno mnogo.