Helen Keller

Helen Keller

Helen Adam Keller, rođena u Tuscumbiji, Alabami, 27. juna 1880., umrla u Eastonu, Connecticut, 1 juna 1968., bila je američka književnica i aktivistkinja. Rodila se u časničkoj obitelji koja je bila u velikim vezama s vojskom Konfederacije tokom američkog građanskog rata. Otac Arthur H. Keller je bio bivši časnik južnjačke vojske, a majka Kate Adams Keller je bila svojta slavnog južnjačkog generala Roberta Edwarda Leeja. Nakon strašne groznice, još kao dijete oglušila je i oslijepila, te ju je majka upisala u specijalnu školu za sljepu djecu. Tamo ih je dočekala mlada i talentovana učiteljica Anne Sullivan, koja je bila vrlo motivisana da nauči Helen da govori. Odlučila je to učiniti putem Heleninog čula dodira. Na primjer, dok bi Helen držala ruku pod vodom, Anne bi joj sricala riječ voda na dlanu, a dok je držala lutku, na dlanu bi joj sricala riječ lutka, te je tako Helen naučila da različite riječi obilježavaju različite stvari. Držeči prste na Anninim usnama, Helen je osjećala vibracije dok Anne izgovara pojedine riječi, i tako je polako učila da i sama izgovara te riječi, pa je uskoro i progovorila! Naučila je čitati Brailleovo pismo, te je naučila mnoge jezike poput francuskog, njemačkog, latinskog, pa čak i grčkog! Držala je javne govore i zagovarala prava osoba s invaliditetom.

Njeno djelo Svjetlost u mojoj tami je objavljeno 1960. U knjizi se zalaže za učenje švedskog naučnika i filozofa Emanuel Swedenborga. Napisala je i autobiografiju pod nazivom Priča mog života, objavljenu 1930. U pisanju te knjige koja uključuje Helenina pisma i njen život do 21 godine, pomogli su joj Anne Sullivan i njen muž John Macy. Ukupno je Helen iza sebe ostavila dvanaest knjiga i brojne članke.