Prahistorijska umjetnost je općeniti naziv za svu likovnu umjetnost koja je nastala prije pojave prvih pisanih tekstova i civilizacija, tj. umjetnička djela prapovijesnih arheoloških kultura. Ona traje od pojave prvih umjetničkih djela do pojave umjetnosti starih civilizacija, što se događa u različito povijesno doba u različitim dijelovima svijeta.Iz tog razdoblja pronalaze se uglavnom ukrašeni upotrebni predmeti, ali i različite figure u oblicima čovjeka i životinja, što daje naslutiti da su imali ritualnu i magijsku namjenu tijekom rituala, pogreba i lova.
Donedavno, za najstarije umjetničko djelo na svijetu se smatrao komad nakita, male bušene školjke stare oko 75.000 godina, a koje su otkrivene u južnoafričkoj špilji Blombos. Međutim, novije otkriće istih takvih školjki u marokanskoj špilji starih oko 82.000 godina, pomjera granice za nekih 7.000 godina, a otkriće ureza na školjkama s otoka Jave pomjera pojavu „umjetnosti” do prije 300.000 godina, prije nego što se Homo sapiens uopće razvio.No, umjetnička namjera ovih djela je upitna, dok se oko 40.000 pr. Kr. neupitno javlja kao takva u odvojenim dijelovima Europe, Afrike, Azije i Australije.
Prahistorijska umjetnost nije bila dekoracija u današnjem smislu – ona je imala ritualnu, religijsku i magijsku svrhu.
Smatra se da su ljudi kroz umjetnost komunicirali s prirodom, duhovima i silama koje nisu mogli objasniti, tražeći zaštitu, uspješan lov ili plodnost.
Ova djela svjedoče o razvoju čovjekove svijesti, kreativnosti i potrebi za izražavanjem, čineći ih prvim korakom ka kulturi i civilizaciji.
Najstarija poznata pećinska slika stara je više od 40.000 godina.
Prahistorijski umjetnici koristili su zemlju, ugalj, krv i masnoću za bojenje.
Neka djela nastajala su na teško dostupnim mjestima, što ukazuje na njihovu svetost ili ritualni značaj.