Barok je razdoblje koje se nastavlja na renesansu, razvija u rokoko i traje do pojave klasicizma u drugoj polovini 18. stoljeća. Uobičajeno, iako vrlo pojednostavljeno, smješta ga se u 17. i 18. stoljeće.
Nakon duhovne i svjetonazorske revolucije koju je, pod utjecajem antičke kulture i humanizma, u svijet uvela renesansa (težnja prema dokazivome i ovozemaljskome), barokna epoha donosi nemir i dogmatizam. Novi svjetonazor odražava se u svim područjima ljudskoga djelovanja, ponajviše u umjetničkom stvaralaštvu.
Arhitektura u baroku je krajnje dinamizirana. U crkvenom graditeljstvu teži se što većim efektima, ostvaruju se nova prostorna rješenja od kojih uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglašen kupolom.
U kiparstvu dominiraju razigrani pokreti, smiona kiparska rješenja i naturalizam. Glavni predstavnik barokne skulpture u Italiji je Gian Lorenzo Bernini.
U slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih perspektivnih rješenja. Neki od najpoznatijih baroknih slikara su Caravaggio, Velázquez, Rembrandt, Rubens…
Gian Lorenzo Bernini
Caravaggio
Velázquez
Rembrandt