ATLANTIDA:

potonuli otok

Legenda o Atlantidi

Više od hiljadu godina ljude zapadnog svijeta privlači legenda o bogatoj, moćnoj Atlantidi, koja je stradala u velikoj prirodnoj katastrofi. Priču o Atlantidi napisao je grčki filozof Platon prije više od dvije hiljade godina. Svojim pisanjem o usponu i padu legendarne otočne kulture grčki filozof pokrenuo je poplavu knjiga i drugih publikacija koje su iz raznih vidova obrađivale temu Atlantide. Ali čak i u njegovo vrijeme, to je već bila drevna legenda stara skoro desetljeće. Ako je bio u pravu, otok Atlantida nestao je prije otprilike 12 000 godina.

Gotovo svi Platonovi spisi su dijalozi, a u dijalozima Timej i Kritija filozof prvi put spominje otok koji je "veći od Libije i Azije zajedno". Platon izdvaja da kada su grčki bogovi podijelili Zemlju između sebe, Posejdon, bog oceana i vode, dobio je otok nazvan Atlantida i naselio ga je sa svojom djecom. Prvi Posejdonov sin bio je Atlas, koji je postao prvi kralj otoka, i prema kome je otok nazvan Atlantida, a ocean koji ga je okruživao Atlantski ocean. Atlantida je bila mali raj: tlo je bilo plodno, bogato hranom i vodom. Ljudi su gradili prekrasne hramove i palače, obrađivali zemlju i uzgajali stoku. Atlantska luka uvijek je bila puna brodova i trgovaca iz cijelog svijeta, čiji su se glasovi čuli danju i noću. Njezina moć dopirala je preko cijelog Sredozemnog mora do Male Azije i Egipta. Visoki planinski lanci pružali su zaštitu od hladnih sjevernih vjetrova, a na zelenim livadama bilo je divljih životinja, čak i slonova.

Atlantida je bila otok stvoren u obliku koncentričnih krugova s kanalima između njih. Posejdonov hram stajao je u srcu Atlantide. U središtu hrama nalazio se stub od plemenitog metala gdje su prvi kraljevi napisali Posejdonove zakone. Uz tekst zakona, na stub je ugravirano prokletstvo koje poziva na teške kazne za one koji ih ne poštuju. Kraljevi raznih regija su se tu okupljali i žrtvovanjem odavali počast bogovima.

Ova idilična država prošla je kroz mnogo generacija. Deset kraljeva vladalo je u deset pokrajina tog otočnog raja, a bili su plemeniti i složni kao i njihovi podanici. “Prezirali su sve osim vrlina i nisu ni pomislili na zlato i druga svjetska dobra”. Obožavali su bogove s poštovanjem i cijenili su istinske vrijednosti u životu, poput prijateljstva i znanja. Iako su posjedovali bogatstvo i luksuz, nisu bili vezani za njega. Ali kako je Posejdonova božanska priroda s vremenom postajala sve više proširena, počeli su gubiti dobrotu te se fokusirali na izgradnju bogatstva i moći. To je razbijesnilo Zeusa, kralja svih grčkih bogova, pa je odlučio kazniti neposluh Atlantide. Tu se priča završava: sve što znamo je da je otok i cijela njegova kultura nestala ispod oceana i od tada su izgubljeni.

Postoji još jedna verzija kraja. Prema njoj, Atlantida je bila zaslijepljena snagom i željeli su kontrolirati ostatak svijeta. Vodili su mnoge osvajačke ratove da bi sve zemlje priključili svom carstvu. Samo su se Atenjani suprotstavili stanovnicima Atlantide i pobijedili ih. Ljutiti Posejdon poslao je veliki morski val koji je potopio Atlantidu tako da od nje nije ostalo ni traga.

Platonova Atlantida

Prema Platonovu opisu Atlantide, promjer grada oko kraljevske palače i hrama iznosio je 22km. Između pojedinih prstenova prolazili su široki kanali.

Platon

Platon je bio čvrsto uvjerenda Atlantida postoji. Tvrdio je da je priča 200 godina ranije ispričana Atenjaninu Solonu, a potom se usmeno dalje prenosila.

Zlatno doba

Na slici sir Geralda Hargeavesa prikazani su parkovi i vrtovi. Zlatno doba Atlantide omogućilo je stanovnicima otoka nezamislivo bogatstvo.

ISTRAŽIVANJA NAUČNIKA

Unatoč jasnom porijeklu Atlantide iz fikcije, mnogi su ljudi stoljećima tvrdili da iza legende mora postojati istina i nagađali su o tome gdje se Atlantida nalazi. Bezbrojni „stručnjaci“ Atlantide smjestili su izgubljeni kontinent po cijelom svijetu na temelju istog niza činjenica. Lokacije kandidata, svaki popraćen vlastitim nizom dokaza i argumenata, uključuju Atlantski ocean, Antarktiku, Boliviju, Tursku, Njemačku, Maltu i Karibe.

Platon je, međutim, kristalno jasno rekao gdje se nalazi njegova Atlantida: “For the ocean there was at that time navigable; for in front of the mouth which you Greeks call, as you say, 'the pillars of Heracles,' (i.e., Hercules) there lay an island which was larger than Libya and Asia together." Drugim riječima, leži u Atlantskom okeanu ispod Gibraltarskog moreuza. Platon ovim sam sebi postavlja veliku prepreku u potrazi za Atlantidom. Ona je, naime, suprotna teorijama koje zastupaju naučnici. Oni smatraju da je Atlantida bila antička Troja na obali Male Azije ili Thira, grčki otok u Egejskome moru, današnji Santorini. Ruševine Troje leže u podnožju visokih planina koje štite grad od sjevernih vjetrova, a u okolini ima puno vrućih i hladnih izvora. Iza maglovitog naziva "Herkulovi stubovi" možda bi se mogao skrivati morski prolaz između Europe i Azije Dardaneli, a ne Gibraltarska vrata. Antički grad, doduše, nije progutalo more, ali su dijelovi grada koji su se nalazili u ravnici poplavljeni oko 1200. i uništeni jakim potresom. Još je uvjerljivije dokazivanje o otoku Thiri. Postoje mnoge stvari zajedničke Platonovom izvješču i ostacima bronzanih kultura u tom dijelu Egejskoga mora. Pri iskopavanjima na vulkanskom otoku 70-ih godina 20. st. otkriven je grad iz minojskog vremena s dvokatnim i trkatnim kućama. Ruševine su nosile tragove velike katastrofe: zidovi su bili satrti, a granitni podovi ispucani. Oko 1500. godine pr.n.e. vjerojatno je jaka erupcija vulkana razorila otok i potopila minojsku kulturu. Ni Troja ni antička Thira ne uklapaju se, doduše, u vremensko razdoblje koje je Platon označio svojom izjavom "9000 godina prije Solona".

Nikada nije pronađen trag Atlantide kao zasebnog otoka, unatoč napretku u okeanografiji i mapiranju dna okeana u proteklim desetljećima. Naučnici sumnjaju da ogromne dubine mogu nekako sakriti potopljeni grad ili kontinent. Iako na dnu svjetskih okeana postoje mnoge misterije, nezamislivo je da su svjetski okeanografi, podmorničari i geolozi nekako propustili kopnenu masu "veću od Libije i Azije zajedno".

Nadalje, tektonske ploče ukazuju da je nemoguće da je Atlantida postojala, budući da se morsko dno s vremeno širilo, a ne skupljalo. Jednostavno ne bi bilo mjesta u koje bi Atlantida mogla uroniti. Kao što je Ken Feder napomenuo, "Geologija je jasna; nije moglo postojati velika kopnena površina koja je tada potonula na području gdje Platon smješta Atlantidu. Zajedno moderna arheologija i geologija donose jednoznačnu presudu: Nije bilo Atlantskog kontinenta; velike civilizacije zvane Atlantida. "

Jedini dokazi o postojanju Atlantide su koncentrični krugovi sa satelita na španskoj obali. Krugovi se nalaze na tačnom mjestu koje je opisao Platon. Zbog velikih troškova koji su potrebni za istraživanje ovog mjesta, koncentrični krugovi bit će misterija barem još nekoliko desetljeća.

Page updated

Report abuse