"Sve što školi treba su učenik i učitelj." 

Što je od prof. Maleša saznao naš Grigor Vučevac pročitajte u intrevjuu godine.

Naš je Grigor Vučevac imao ekskluzivnu priliku pričati s ravnateljem, prof. Malešom, i pitati ga ono što mnoge zanima...

Jeste li zadovoljni s preseljenjem naše škole?

Relativno je teško odgovoriti na tvoje pitanje, jer je preseljenje još u tijeku. Osim što je to zahtjevan organizacijski i logistički zadatak, on je iznimno emotivno iscrpljujuć, jer svatko tko ima obiteljsko iskustvo zna koliko je teško stvoriti dom za troje, četvero, eventualno petero članova, a stvoriti novi dom za obitelj od dvjestotinjak djece i odraslih je zaista veliki pothvat. Sreća pa čovjek ne zna na početku što to znači, a na kraju je samo neka velika radost.

Imate li još planova za novu zgradu koje nismo doznali?

Imam naravno.

Neka ovo onda bude ekskluziva!

Dakle, prvo mi smo u ovom trenutku imali mogućnosti da samo iznutra uredimo zgradu. Prije svega nas čeka vanjsko uređenje - fasada, toplinska izolacija, energetska učinkovitost i promjena dijela prozora koji nisu promijenjeni. To planiramo dogodine napraviti, ako ikako bude moguće, a zatim osim same zgrade, imamo iza jednu lijepu terasu i okolo vrt od 1000 m2 i bazen koji je djelomično pretvoren u nekakvu vanjsku učionicu. On će morati do kraja postati vanjska učionica, a vrt pruža stvarno puno mogućnosti. Uzgoj povrća, posadit ćemo voćnjak... Ja sam gledao i da imamo neke životinje. Vjerujem da tamo gdje ima djece mora biti i životinja jer su ta prijateljstva i ljubav prema životinjama jako važni za formaciju mlade osobe.

Prije par mjeseci sam bio s kolegama ovdje i niste nam htjeli otkriti sto će bazen postati. Znači on će u narednom periodu postati potpuno funkcionalna vanjska učionica?

Bit će sigurno, s time da trebamo stvoriti i neki prostor za druženje, pa ćemo vidjeti. U nekoj fazi ćemo sigurno napraviti neko fokalno mjesto, neko mjesto u kojem ćemo biti ljudi s ljudima, u kojem ćemo se družiti, u kojem ćemo pjevati... Ja sam osobno rođen prije vremena mobitela i moje formativne godine su prošle bez mobitela i ja vidim razliku u načinju druženja i komunikacije prije i poslije tog događaja. Ja ne kažem da je ovo lošije, ali je nekako hladnije i udaljenije. Dakle premda tehnologija omogućuje da stalno budemo u kontaktu mi smo sve udaljeniji jedni od drugih. Ja bih volio da naša škola bude mjesto zagrljaja, mjesto susreta.

Po vašem mišljenju, mislite li da će novi prostor optimizirati i poboljšati rad profesora i učenika?

Postoji jedna slika koju ja jako volim u Aleji glagoljaša između Huma i Roča u Istri. Ima jedan spomenik učiteljima koji su slavenske narode, pa tako i naš narod, izveli iz mraka nepismenosti u svjetlo pismenosti. Taj spomenik školi ti se sastoji od jedne malo veće kamene stolice i desetak manjih stolica ispod jednog velikog hrasta, I to je bila škola. Imala je sve što školi treba, a sve što školi treba su učenik i učitelj. Tako da neće optimizirati ljubav, neće optimizirati brigu koju vaši profesori imaju za vas, neće optimizirati vašu želju ili izostanak želje za znanjem, ali će pružiti malo veće mogućnosti za malo veće i svježije i zaigranije metode ili pristupe. Dakle mislim da smo mi neki optimum dobrog odnosa koji stvara školu postigli kao i ti kojima je spomenik podignut u Istri.

Kakvo mišljenje imate o lokaciji nove zgrade, budući da je stara lokacija bila dobro povezana gradskim prijevozom i pristupačna za dolazak automobilom?

Stara lokacija je bila u rezidencijalnoj četvrti dakle bez ikakve infrastrukture za školu. Nije bilo u blizini pekare ni kafića, ni mjesta za druženje. To je bila njena negativna strana. Ovdje je plus prije svega što je u blizini jedna osnovna škola i jedna srednja, dakle kvart je školski. Relativno blizu su nekakva mjesta na kojima se možete družiti, a imamo i puno veći svoj prostor. Negativna strana ove lokacije je parking i također kaos s automobilima, ali to se može riješiti tako da se automobilima dolazi u Medvegradsku ulicu, a ne u Mlinarsku pa se samo prehodaju Jurjevske stepenice. U nekoj perspektivi možda stvorimo 5-6 parkirališnih mjesta ili barem ugibalište, ali to je projekt koji će čekati barem 5-6 godina.

Kakve planove imate za održavanje tjelesne kulture, budući da je pored nas OŠ Ksaver Šandor Gjalski? Jesu li oni uzeti u obzir prilikom razmatranja novog prostora za tjelesni?

Jesu, i to mi se činilo predobro što dijelimo ogradu s osnovnom školom Gjalski koja ima najljepšu dvoranu u Zagrebu i ima jedno od najljepših i najvećih školskih igrališta u Zagrebu. Zbog potresa oni dvoranu daju u najam još nekim školama. Dok se ne riješe ti problemi mi preko tjedna ne možemo dobiti dvoranu, ali smo iznajmili vikendom i iznajmili smo igralište i tijekom tjedna, tako da ćemo sad malo još improvizirati, ali vrlo uskoro (ja se nadam) ćemo imati zakupljenu jednu od najljepših školskih dvorana u Zagrebu.

Znamo da građevinski radovi često znaju kasniti, ali koji su bili neki konkretniji uzroci kašnjenja radova?

Ti sigurno znaš da je Zagreb jedno veliko gradilište - to je posljedica potresa i zato je jako teško dobiti majstore i to je razlog. Ljudi se naravno snalaze pa ugovore više poslova istovremeno pa malo skaču s jednog na drugo mjesto ali eto, bili smo strpljivi.

Što imate u planu za zimske praznike?

Da ti budem iskren, ne znam. Imao sam neke planove da odem u Napulj ne znam hoće li mi se ostvariti. Bez obzira na to, nadam se da ću se družiti s prijateljima, da ću lijepo proslaviti Božić i nadam se da ću se naspavati jer to je nešto sto nisam napravio od petog mjeseca 2021.

Profesore Maleš, hvala Vam na intervjuu!