Nišava i Temštica

Reke gornjeg Ponišavlja, Nišava, Jerma i Temštica, pripadaju različitim varijantama pluvio-nivalnog režima kontinentalnog tipa.

Staničenje je jedino selo u pirotskom regionu i jedno od retkih naseljenih mesta u Srbiji koje ima dve reke: Nišavu i Temšticu. Dolazeći sa istoka, reka Nišava u svom toku prima Temšticu koja joj dolazi sa severa. Ušće se nalazi u seoskom rejonu Sastavci ispod zaseoka Vrnica.

Maksimalan vodostaj na Nišavi je u martu, dok je na Temštici u aprilu. Minimalni vodostaj na Nišavi u avgustu a na Temštici u avgustu i septembru. Proletnji maksimum se vezuje za otapanje snega koje zavisi od visine reljefa u sabirnoj oblasti.

Nišava (218 km) je najduža pritoka Južne Morave. Izvire u Bugarskoj, ispod vrha Kom, na samim obroncima Stare planine – iznad sela Ginci te se još naziva i Ginska reka. Izvorište je u blizini granice sa Srbijom, tako da tok Nišave u Bugarskoj iznosi svega 67 km, bez većih pritoka.

Tok joj je najpre prema jugu, a onda naglo skreće na zapad u Godečkoj kotlini, prolazi kroz selo Razboište, posle koga formira klisuru. Po izlazu iz kotline, dolazi do sela Kalotina.

Bugarsku granicu maltene napusta na graničnom prelazu (Kalotina-Gradina) i nastavlja dalje da teče zapadno kroz Srbiju, kroz naseljena mesta – Dimitrovgrad, Pirot, Belu Palanku, Nišku Banju – Niš, i na 10 km od ovog grada uliva se u Južnu Moravu.

Postjezerska fluvijalna faza u Pirotskoj kotlini vezana je za usecanje Nišave u centralnu jezersku ravan. Usecanje korita i doline Nišave je započelo oko 200 m visine iznad recentnog dna kotline. Njen tok kroz Pirotsku kotlinu, od sastava Jerme i Ginske reke produžena je na 21 km, još 5 km kroz Sopotski tesnac i 7 km kroz Đurđevo polje. U gornjem delu kotline Nišava je pribijena uz desnu stranu, dok u donjem preseca jezersku ravan skoro po sredini. Na izlazu iz Sopostskog suženja, reka useca epigenetsku klisuru, tipično uklještenog meandra. Epigenetskom klisurom napušta i Đurđevo polje.

Usecajući se u centralnu jezersku ravan, Nišava je meandrirala kroz Pirotsku kotlinu zbog malog pada. Zahvaljujući promenljivim količinama, njeno usecanje u jezerske sedimente nije teklo ujednačeno, već etapno.Tako su na stranama njene doline zaostali tragovi šest aluvijalnih ravni, označavajući rečne terase.

Izvorišni kraci Nišave sastaju se u jugoistočnom delu Pirotske kotline i u glavnu reku unose prosečno godišnje po 2,7 m³/s vode.

Nišava je brza, relativno čista reka. Na izuzetno izazovnim terenima, reka blago meandrira preko nekadašnjeg ravnog jezerskog dna Đurđevopoljske i Belopalanačke kotline, probijajući se, poput zmije, od Palanke prema Sićevačkoj klisuri, kroz srednje Ponišavlje, kroz najveću krašku oblast u Srbiji. U gornjem delu kotline, pribijena je uz severni, a u srednjem uz južni obod, a posle ušća Crvene reke, Nišava se ponovo približava severnom obodu kotline – sve do samih litica kojima se završavaju Svrljiške planine.

Iako je izgradnjom brane na Visočici (Zavojska akumulacija), Nišava u srednjem Ponišavlju najvećim delom svog toka ukroćena; i u velikoj meri izgubila prirodna svojstva brze “mrenske” reke, ali i pored svega, ostala je vrlo primamljiva voda za skoro sve vrste sportskog ribolova, posebno za varaličarenje i mušičarenje grabljivog klena, ali i pastrmke! Jer, prema istraživanjima koja je u ovom delu reke vršio poznati geograf, profesor novosadskog Univerziteta, pokojni dr Jovan B. Petrović, Nišava je u Belopalanačkoj i Koritničkoj kotlini, “hranjena” vodom kraških vrela pa je sačuvala relativnu čistotu reke, tako da su njene vode idealne za život pomenutih grabljivica.

Iznad Staničenja počinju nišavski brzaci obrasli vrbacima i visokim stablima topola – puni klenova, skobalja, mrena, babuški, krkušica, potočnih mrena, ali pastrmki. Na nekim palanačkim mestima Nišava stavara virove i od po tri do četiri metara, dok je priobalni deo toka obrasao travom u kojoj obitavaju mnoge ciprinidne vrste, najpre šaran, zatim babuška, linjak… Na obalama ima dosta potopljenih stabala i korenja ispod koga se kriju kapitalni primerci klena, soma…dok u središnjim delovima caruje skobalj i po koja zalutuala deverika, mada pojedini ribari tvrde da ima i amura, deverika…jer poslednjih godina zabaleženi su ulovi ove vrste ribe, naročito posle pucanja brane Divljanskog jezera, kada su jata različitih vrsti egzistenacijalno utočište pronašla nizvodnu, u koritu Nišave.

Nišava pripada crnomorskom slivu i njen sliv pokriva teritoriju od 3,950 km² (1.237 km² u Bugarskoj, 2.713 km² u Srbiji). Nišava danas nije plovna reka: u antici je to bila. Nišava ima puno malih pritoka, kao što su Temštica, Visočica (danas odvodni kanal Zavojskog jezera u koje se Visočica uliva) sa desne i Jerma, Crvena reka, Koritnica i Kutinska reka sa leve strane.

Dolina Nišave je deo prirodnog puta koji je od antičkih vremena povezivao Evropu i Aziju: put prati doline Velike Morave, Nišave i Marice i dalje prema Istambulu.

Drumski i železnički putevi Beograd-Sofija-Istambul prate ovaj put.

Temštica je predstavljala do izgradnje brane na reci Visočici, nakon Tare i Lima, najjaču salmonidnu reku istočno od Drine. Njeno ogromno riblje bogatstvo i lepote značajno su umanjeni nakon izgradnje pomenute brane kojom su vode Visočice skrenute i tunelom vraćene ka Pirotu gde se i nalaze postrojenja hidroelektrane. Nekada velika i moćna reka spala je na vode Toplodolske reke i nekoliko manjih potoka koji joj se pridružuju na putu ka ulivu u Nišavu. I pored tog velikog hendikepa reka Temska je zadržala svoj salmonidni karakter. Ipak u nadi da će razum prevladati predstavljamo vam ovu reku koja bi u budućnosti mogla biti i primer borbe za očuvanje prirode jer je trenutno poprište borbe protiv još jednog sumanutog projekta prevodjenja vode iz jednog u drugi sliv i uništavanja prirode.

Temštica nastaje iz 820 km2 sliva koji potiče sa Stare planine. Današnji tok Temštice počinje sa dva jaka kraka koji izvorište imaju pod samim Midžorom. Levi nosi ime Rakitska reka, dug je oko 5 kilometara i celim svojim tokom ima solidno naselje pretežno sitne potočne pastrmke. Desni i jači se zove Javorska reka, sa svojim pritokama je dug desetak kilometara i predstavlja jedan od najlepših i najmanje zagađenih tokova Balkana.

Na svom putu ka Mrtvačkom mostu gde se nekada sastajala sa vodama Visočice. Toplodolska reka, koja to ime dobija kod sela Topli Do oko 7 kilometara uzvodno, preseca i gradi duboke klisure u slojevima crvenog peščara starog 300 miliona godine tvoreći vanrednu i zastrašujuću lepotu. Ceo tok reke prati solidan, delimično asfaltiran put tako da joj je relativno lako prići iz pravca Pirota i Knjaževca. Mesto gde se put ka Toplodolskoj i Temstici odvaja je selo Temska na petnaestak kilometara od Pirota prema Knjaževcu.

Karakteristika sliva Temštice je veoma veliki pad pa tako na svojih tridesetak kilometara toka od podnožja Midžora i nadmorske visine od oko 1300 metara, do Temske savladava visinsku razliku od čitavih 1000 metara. Iz ovog razloga tok je sastavljen iz mnoštva manjih i većih virova, brzaka i vodopada koji ih spajaju a sama mekoća stena peščara omogućila je stvaranje najrazličitijih oblika u toku.

U ataru sela je na reci davno izgrađena brana ''Jaz'' za potrebe vodenice potočare i za navodnjavanje useva. Danas je to mesto popularno seosko kupalište u letnjem periodu.

Sastav dve reke

Vaše kritike, primedbe, komentare i sugestije šaljite na stanichanac@yahoo.com