RELJA BAŠIĆ
evo jedan od mnogih razgovora sa velikim glumcem i čovekom...
ARENA
Zagreb, 08.decembar 1967.
Broj 363
MLADEN IVANIŠEVIĆ
Avionski intervju s Reljom Bašićem
VJEČNI PUTNIK
Popularni glumac igra ''negativca'' u filmu francuskog režisera Aleksandra Astrika ''Razarač Zagreb''
AVION ZA SPLIT samo što nije uzletio. Rijetki putnici - bila je nedjelja uvečer – već su vezivali sigurnosne pojaseve a u pristaništnoj zgradi spikerica je – za svaki slučaj – još jednom uključila razglas: ''Pozivamo putnika Relju Bašića da se ukrca u avion. Avion za Split polazi za jednu minutu...''
U tom trenutku zacviljele su kočnice limuzine pred pristaništnom zgradom aerodroma Zagreb. Relja je, poljubivši suprugu koja ga je dopratila, zgrabio putnu torbu i potrčao prema avionu. Svalio se bez daha u sjedalo. Nakon desetak minuta osvrnuo se i zagledao u lica putnika. Pozvao sam ga da sjedne pokraj mene...
- Obrijao sam nakon toliko vremena bradu pa se osjećam kao bos – rekao je trljajući lice. – I kosu sam morao skratiti zbog uloge u filmu ''Razarač Zagreb''. Čuveni francuski režiser Aleksandar Astrik okupio je izvrsnu ekipu: Žan Moro, Žerar Bare, Antonio Pasalje, Raul Sent Iv i Branko Špoljar. Igram drugu po važnosti mušku rolu. Shvaćate? Ja sam kapetan Popović koji želi predati Nijemcima brod. Radnja se odvija 1941. Dva mlada oficira mi se suprostavljaju i potapaju brod u zaljevu Boke Kotorske.
- Znači, još jednom ste negativac?
- Odlučio sam da ubuduće igram samo pozitivne uloge. Ali, ovo je velika šansa da se afirmiram u inozemstvu. Snimiti s režiserom kakav je Astrik znači igrati na sigurno. Onda, tu je i izvanredni scenarij rađen po sinopsisu Meše Selimovića. Sve okolnosti osiguravaju filmu potpun uspjeh, bar ja tako mislim. Konačno, zbog ove sam uloge prešao među slobodne umjetnike nakon trinaest godina provedenih u Hrvatskom narodnom kazalištu.
- Je li to Vaš definitivan rastanak s pozornicom?
- Ni govora! Vjerujem da ću prilikom svečanog otvorenja restaurirane zgrade Velikog kazališta u Zagrebu (69/70) biti među članovima HNK-a. sad sam se našao u škripcu i morao sam otići. U gužvi sam s vremenom. Poslije snimanja ''Razarača Zagreb'' idem u Berlin. Igrat ću u psihodrami ''Tortura''. Zatim dolazi na red ''Neretva''.
- Prošle se godine niste mogli pohvaliti tolikim ponudama...
- Obično je tako kad se u Puli osvoji ''Zlatna arena''. Ove godine imam posla zaista preko glave. Sanda Langerholc, Ivo Serdar i ja produžili smo ugovor s ateljeom 212''. Znači, pedeset puta ćemo gostovati u Beogradu. Često nastupam i na televiziji... Dopuštam da sam s angažmanima imao sreće, ali je isto tako istina da sam ranije radio svašta, i ono što drugi glumci nikada nisu. Uloženi trud sada donosi plodove. Rad je i u našem pozivu osnova a talenat je tek nadgradnja. Ja sam godinama radio po dvanaest i više sati dnevno. I još nešto. Mislim da se glumac ne može zadovoljiti samo jednim medijem...
- Postali ste popularni...
- Reći ću vam nešto. Šetao sam prije nekoliko dana s prijateljem po Ilici. Svaki čas sam odzdravljao znancima, tako da mi je prijatelj u jednom trenutku rekao: ''Ti se užasno trudiš da bi te ljudi voljeli i da budeš poznat.'' Toga istog dana pred TV-studijem jedan mi je čovjek zamjerio: ''Otkako si postao poznat, ti više nikog ne poznaješ.'' To je popularnost! Mislim to što te ljudi kritički motre i traže ti mane. A ja ne želim zaboravljati ljude i stjecati neprijatelje. U tome je stvar.
- Mislim da će zagrebačka kazališna publika biti razočarana zbog Vašeg bijega s dasaka...
- Ja ne bježim s pozornice. Progoni me jedna ideja i čim završim sa snimanjem spomenutih filmova, učinit ću sve da je realizirm. Radi se o tome da nas nekoliko glumaca želimo pokrenuti prvu poslijeratnu glumačku trupu koja bi djelovala n teritoriju čitave Jugoslavije. Imala bi dulja gostovanja u Zagrebu i Beogradu a u drugim bi se mjestima zadržavala tri do šest dana. Ne mogu vam još reći imena članova trupe. Bit će nas jedanaestoro, što zagrebačkih što beogradskih glumaca. Sami bismo se financirali.
- Znači, poslije filma posvetit ćete se pozornici. A televizija? Vaše kolege govore da ste rođeni šoumen...
- Na televiziji volim raditi. Ostajem joj vjeran. Mislim, onim emisijama koje neće biti improvizirane. Mrzim improvizacije, površnost. Kod nas ljudi neće da shvate da je šou jedan od najtežih poslova i da zahtijeva maksimum kolektivnosti. Za Denija Keja piše trideset ljudi. Kod nas gotovo nitko ne piše samo šou. Divim se pokušajima Mije Aleksića, ali bez uvrede, mi još prilično dugo nećemo napraviti dobar šou. Trebalo bi da se Lola Đukić potpuno angažira, no i on je uzeo predah i otišao malo na film. Film stvarno fascinira. Ti uspjesi i međunarodna priznanja na inozemnim festivalima. Ova i iduća godina bit će presudne za prodor naših glumaca i izvan okvira jugoslavenske kinematografije...
''Prestanite pušiti i vežite pojaseve!'' oglasila se domaćica aviona. Nekoliko trenutaka kasnije bili smo na splitskom aerodromu. Po Relju su došla kola. Kad li će već jednom prestati da juri?
MLADEN IVANIŠEVIĆ
ARENA, BROJ 363
8. decembar 1967.
Obrada: SENKE NAŠIH DANA, rujan/septembar 2014
evo par fotki iz meni najomiljenijeg filma
stari dečki