POHOD NA METLARSKU ZABAVU

Post date: Mar 24, 2011 8:10:33 PM

POHOD NA METLARSKU ZABAVU

Tog prohladnog jutra 13.veljače 2010 odazvali smo se pozivu moslavačkih planinara i autobusom

krenuli na zborno mjesto u centar Popovače. Za većinu nas iz HPD Željezničar iz Zagreba, to je bio

prvi planinarski posjet tom dijelu Moslavine. U Popovači su nas dočekali domaćini iz HPD Jelengrad

iz Kutine, predsjednik Ivica Mataić i vodiči Marija i Josip Kocet, a iznenandio nas je i prilično visoki

snijeg koji je napadao noć uoči našeg dolaska.Na parkiralištu su uz naš autobus stigla još dva i nekoliko

osobnih automobila. Nije se moglo dalje, jer cesta do Moslavačke Slatine nije bila očišćena, pa je

trebalo nastaviti pješice 8 km do planinarske kuće. Saznajemo da su zbog snijega neka društva u zadnji

čas otkazala dolazak.

No kad je krajnji cilj zabava i veselo druženje, ništa nije teško, pa niti prtiti dva sata snijeg. Skupilo

se približno 130 planinara iz Kutine, Siska, Ivanić grada, Kutjeva, Bjelovara, Lipika, Pakraca, Novske

i Zagreba. Većina se uputila pješice cestom, a petnaest hrabrijih uz pomoć GSS iz Novske, krenula

je planinarskom stazom. Od središta Popovače, Vinogradskom ulicom krenuli smo šumom, pored

duševne bolnice koja je smještena na prekrasnom mjestu u dvorcu Erdodya. Saznali smo da je za

osnivanje bolnice i njezin uspješan razvoj bio najzaslužniji prim. dr. Ivan Barbot, a usput smo vidjeli i

njegovu rodnu kuću građenu u tipičnom moslavačkom stilu.

Hodalo se laganije u koloni po jedan, a naš domaćin Ivica je čitavim putem s puno ljubavi pričao

o znamenitostima Moslavine i značajnim ljudima koji su ovdje rodjeni. Put do Moslavačke Slatine

prolazi djelom kroz šumu, stare vinograde, pored kleti i novih nasada poznatog skrleta. Taj dio puta su

moslavački planinari nazvali Ladislavova staza, po Ladislavu Jurinjaku planinaru i domaru planinarske

kuće do koje trebamo stići. Inače staza počinje na željezničkom kolodvoru u Popovači i prolazi

živopisnim južnim obroncima Moslavačke gore. Zasjalo nam je i sunce, pa smo uživali u svjetlucanju

i kristalnoj bijelini snijega uz poglede na okolne vinograde i brežuljke. Zastali smo na Orehovom bregu

kod plantaže oraha i jedne lijepo uređene vikendice u lovačkom stilu . Tu nas je domaćin iz Zagreba,

porijeklom iz Like, Ante Jagar pozvao i ugostio moslavačkom orahovicom, ličkom šljivovicom,

špekom i kobasama iz vlastite proizvodnje. U prijateljskom druženju zaključili smo da je veliki ljubitelj

prirode i tradicionalnih vrijednosti i šteta da nije mogao s nama produžiti dalje. Rastali smo se u nadi,

da ćemo ga i iduće godine tu ponovo sresti.

Na domak planinarske kuće Ivica nam je na jednom brežuljku pokazao brezik, koji je bio

glavni „krivac“ za stvaranje ideje o Metlarskoj zabavi, još davne 1994 godine. Od tada su se na tom

brežuljku rezale grane za izradu brezovih metli, a ta je zabava moglo bi se reći postala „zaštitni znak“

HPD Jelengrada.

Približavamo se našem cilju i slušamo priču kako je planinarska kuća nastala preuređenjem stare škole

uz svesrednu pomoć općine, planinara i mještana. Isti su pomogli da se u neposrednoj blizini sagradi

i mala crkvica Sv.Josipa, koji je izabran za zaštitnika Društva. Prije ulaska u kuću obilazimo crkvicu i

saznajemo da je na inicijativu župnika Mate Mihaljevića, akademski slikar Ivica Šiško izradio veliku

impresivnu fresku Sv.obitelji i dvije vitraže. Tu se osjeća ona neobična tišina i spokoj svojstven svim

svetim mjestima.

U toplini planinarske kuće dočekuju nas grupa koja je išla cestom, pričaju da je mjestimice bilo leda,a

nekolicinu starijih planinara su dovezli vozilom GSS-a. Hvala im ! Ljubezne domaćice nas nude

čajem, rakijom i vrućim pogačama. Prostorije su lijepo uređene, dobro zagrijane i spremne za ručak

i zabavu . Ručak je bio odličan, gulaš od divljači i odojak, uz poznata moslavačka vina. Dalje je sve

teklo po programu- tko je želio učiti izrađivati brezove metle uputio se u obližnje br(e)zoučilište,

privremeno smješteno u prostorijama Vatrogasnog društva preko puta planinarskog doma. Ove

godine su se radile samo male suvenir metlice,a uz svaku smo dobili i licitarsko srece na poklon. Tko

nije htio u metlarsku školu, mogao se uputiti na dodatno trosatno hodnaje do ruševina Jelengrada

i natrag. Većina se opredjelila za metlarsku školu i s nestrpljenjem čekala na dodjelu diploma, koje

je predsjednik Ivica Mataić (u funkciji dekana) pojedinačno uručivao novim „metlarskim specijalnim

radnicima „.

Nakon ceremonije dodjele diploma krenula je glazba i ples. Tombole su razgrabljene, kao i brojevi za

ples srca. Kad su počele dolaziti maškare i mi smo izvukli ponešto iz ruksaka, malo se zakamuflirali, ali

kako to obično biva, kad je najljepše, treba krenuti kući. Tako da nismo dočekali ples sa turbo- metlom

i biranje najljepše metle i najljepše maškare. Oni koji su već ranije bili na tim zabavama, prisjećali su

se vještica s velikim metlama, koje su uvijek imale prednost!

U međuvremenu je ralica iz Popovače očistila cestu i stigao je naš autobus . Domaćinima smo uz

zahvalu obećali doći iduće godine! Zaista su uložili puno truda i u duhu Valentinova i Maškara odlično

organizirali svoju tradicionalnu metlarsku zabavu , koja će nam ostati u sjećanju kao poseban

doživljaj i nezaboravni zimski pohod po južnim obroncima Moslavačke gore.

Božena Kralj-Vrsalović,

HPD Željezničar- Zagreb