Pravi razlog nedostatka vremena

Ako želimo postići vrijedne ciljeve u životu, važno je da planiramo vrijeme za aktivnosti koje nas vode prema tim ciljevima. Zbog ubrzanog tempa života i prekomjerne ponude različitih sadržaja osobni napredak često pada u drugi plan jer jednostavno - za to nemamo vremena. Međutim, je li moguće da se ovdje ipak radi o općeprihvaćenoj iluziji? Je li moguće da realno možemo imati vremena za sve? Ako imamo osjećaj da nemamo vremena, jesmo li razmišljali što bi mogao biti pravi uzrok? Je li to možda nedostatak planranja? A ako smo osoba koja planira, je li možda uzrok neadekvatno planiranje? Što god da je uzrok, ne smijemo biti prestrogi prema sebi. Nitko nas nije učio kako se adekvatno planira vrijeme u ovom čudnom digiitalnom dobu.

Koje aktivnosti obično planiramo

Obično planiramo aktivnosti i događaje na kojima moramo biti prisutni. To su različiti sastanci, poslovne i obiteljske obaveze i ostalo. Takve aktivnosti imaju velik prioritet u našem životu i rijetko ih zanemarujemo. Međutim, naše prisustvo takvim događajima ne znači ujedno i da smo produktivni. Ne smijemo zaboraviti da su sve prethodno spomenute aktivnosti prožete mnoštvom drugih manjih zadataka, poziva, interakcijama, pa i trivijalnih, ali ipak važnih aktivnosti kao što je, primjerice, odlazak u šoping i čišćenje stana. Ukoliko nemamo odgovarajuću metodu planiranja svojih aktivnosti, može nam se dogoditi da letimo na sve strane kako bismo sve stigli obaviti na vrijeme, a pritom smo stalno smo pod stresom. Je li vam poznat taj osjećaj?

U čemu je problem?

Ukratko, problem je u postavljanju prioriteta. S druge strane, nije lako žonglirati zadacima koji naviru iz svih smjerova. Dakle, ako nas prijatelj pozove na kavu, a mi kažemo da nemamo vremena, to znači da nešto nije u redu s našim prioritetima. Ako su naši prioriteti ispravno postavljeni, našem ćemo prijatelju reći da trenutno nemamo vremena, ali ćemo mu istovremeno ponuditi alternativan termin koji neće biti za par mjeseci. Jednostavno moramo imati vremena na prijatelje jer ih trebamo, a i oni trebaju nas. Međutim, kako zadržati takvu fleksibilnost?

Da li odgovarati na mailove?

Odgovorni ljudi skloni su popuniti svaki slobodan termin za potrebe drugih. Tu ne misliimo samo na potrebe bliskih osoba, nego općenito. Naprimjer, da li odmah odgovaramo na nečije mailove ili poruke samo zato što to drugi očekuju? Ako da, to bi moglo značiti da ne posvećujemo dovoljno pažnje svojim potrebama. Možda zvuči malo bezosjećajno.. Ali, nije li istine da onda drugi upravljaju našim vremenom? A onaj koji upravlja našim vremenom upravlja i našim  životom! Jeste li ikad dobili podsjetnik: "Poslao sam ti poruku. Je li s nama sve u redu?" Dakle, živimo u kulturi u kojoj se instantni odgovori smatraju potvrdom dobrog međuljudskog odnosa, a suprotno pomanjkanjem poštovanja ili ljudskosti. Je li to fer? Nije lako živjeti u kulturi koja digitalni minimalizam smatra svetogrđem. (Preporuka: Knjiga Cala Newporta "Digitalni minimalizam".) Da li onda odgovarati na mailove? Apsolutno! Međutim, pitanje je kada i na koji način. Budući da dobivamo jako puno mailova, mogli bismo doći u iskušenje da odmah odgovaramo na svaki od njih. Posljedica toga bi bila da se naš rad uglavnom svodi na odgovaranje na mailove, što ostavlja malo prostora za fokusirani rad koji nosi najveću vrijednost (vidi knjigu Cala Newporta "Deep work").