Slavka Pavić (1927.) jedna je od najistaknutijih hrvatskih fotografkinja i dugogodišnja članica Fotokluba Zagreb, kojem se pridružila 1951. godine. Od 1952. godine aktivno izlaže svoje radove na fotografskim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelujući na više od 260 izložbi, uključujući pedesetak međunarodnih, te pritom osvojivši više od 80 nagrada i priznanja. Godine 1961. Foto savez Hrvatske dodjeljuje joj počasno zvanje fotoamater I. klase, a 2005. Fotoklub Zagreb joj dodjeljuje status istaknutog izlagača.
S godinama je imala važnu ulogu u radu samog Fotokluba, bila je članica upravnih odbora te posljednje desetljeće i članica Suda časti. Posebno se istaknula svojim dugogodišnjim doprinosom organizaciji Zagreb salona – međunarodne izložbe fotografije. Od 1973. do 1988. bila je jedna od ključnih osoba ženske sekcije Fotokluba Zagreb, gdje je izlagala na svih šesnaest izložbi Žene snimaju, jedina među članicama. Po uzoru na tu sekciju, slične izložbe počinju se pojavljivati i diljem bivše Jugoslavije. Godine 1996. inicira i vodi obnovu te sekcije.
Njezine fotografije nalaze se u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama: u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Etnografskom muzeju, Galeriji Badrov i drugima. Dobitnica je Nagrade Tošo Dabac (1990.) te nagrade za životno djelo Vladimir Nazor (2021.). Radovi su joj uvršteni u brojne monografije i izložbe.
Uz umjetnički rad, surađivala je i na brojnim ilustriranim monografijama i izdanjima Školske knjige te časopisima. Slavka Pavić, poznata po dokumentarno-poetičnom izrazu, smatra se jednom od pionirki ženskog fotografskog stvaralaštva u Hrvatskoj te najstarijom aktivnom članicom Fotokluba Zagreb.