"I na kraju, dragi naš Željko,vidio si i mislio si dalje od drugih, upravo kao mitski Prometej, onaj koji-unaprijed-misli i novo smišlja"
SDDH o Željku
SDDH o Željku
"Davao si se do kraja upravo onima kojima bijaše najpotrebnija pomoć. Bio si nam duhovni i materijalni pomagač, pratitelj tolikih. Nebrojenih. Ostavio si svoj trag, neizbrisiv, poglavito si ljubio one koje nitko nije ljubio, koji su ostavljeni i zapušteni, koje je mišićna distrofija i ljudska nepravda strahovito ranila. Tješio, pomagao, prihvaćao, nasmijavao. Nisi mario za sebe. I zato si prerano otišao jer si se potpuno dao. Pobrojati sva dobra, velika i plemenita djela kojima si zadužio naš Savez i nas, distrofičare, u ovom momentu nije moguće, a nismo ni svjesni njihovih dosega."
Posthumna objava SDDH-a
Željko je 1997. godine postao predsjednik Saveza društava distrofičara Hrvatske (SDDH), a tu je dužnost obnašao sve do svoje prerane smrti 26. travnja 2005. godine. [1] U svijet "mojih distrofičara", kako ih je s ljubavlju nazivao, ušao je gotovo slučajno – do tada nije znao mnogo o mišićnoj distrofiji. Sve se promijenilo 1995. godine kad je nakon operacije hernije dijelio sobu sa Stjepanom Kulfom – Štefom, likovnim umjetnikom oboljelim od mišićne distrofije. Tijekom razgovora, Željko je doznao da Štef nema elektromotorna kolica koja bi mu omogućila samostalno kretanje. Duboko dirnut njegovom situacijom, odlučio je pomoći na način koji mu je bio najprirodniji – glazbom.
Željko je 1996. godine organizirao Koncert za Stjepana Kulfu u Hrvatskom glazbenom zavodu, na kojem su svi Željkovi prijatelji glazbenici nastupili dobrovoljno. Prikupljenim sredstvima kupljena su kolica za Štefa. Istaknuti violinist Josip Klima tom je prilikom izjavio: "Dosad sam svirao na bezbroj humanitarnih koncerata, ali ovo je prvi put da čovjek za kojeg sviram sjedi u prvom redu." [2]
Taj koncert označio je početak Željkova predanog humanitarnog djelovanja. Svake godine, u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom i svojim prijateljima glazbenicima, organizirao je humanitarne koncerte za članove Saveza društava distrofičara Hrvatske kojima je bila potrebna pomoć. [1] Među najznačajnijima bio je koncert za prikupljanje sredstava za ortopedska pomagala za šest sestara Petreković, koje su sve bolovale od mišićne distrofije. [3]
Za svoj humanitarni rad te "za osobite zasluge u zdravstvu, socijalnoj skrbi i promicanju moralnih društvenih vrednota" Željko je odlikovan predsjedničkim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski. [4] Osim toga, dobio je i srebrnu plaketu Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske za izniman doprinos ostvarivanju strateških ciljeva za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom.
Da je Željko bio omiljen među svojim distrofičarima, svjedoče i iznimni sportaši oboljeli od mišićne distrofije, koji su mu u čast, nakon njegove smrti 2005. godine, osnovali Boćarski klub Društva distrofičara Zagreb Željko Klepač. Klub, koji nosi Željkovo ime kao izraz zahvalnosti i poštovanja prema njegovom nesebičnom radu, danas je jedan od najuspješnijih klubova u Hrvatskoj.
Izvori:
1. Goll, Tomislav (2004) Željko Klepač - Najbolji koncert za fagot napisao je naravno Mozart! Aplauz br. 3. Preslika intervjua dostupna na stranici Iz medija2. Arena 61 (1996) Kulfi Stjepanu glazbenici darovali invalidska kolica. Preslika članka dostupna na stranici Iz medija3. Šćavina, Kristinka (1997) Najmodernija invalidska kolica za sestre Petreković. Arena. 22. svibnja. Preslika članka dostupna na stranici Iz medija4. Hina.hr (2005) Umro fagotist Željko Klepač. 26. travnja https://www.hina.hr/vijest/6618249Odabrani ostali relevantni izvori: