sv. Filip i Jakov

Na obali Pašmanskog kanala, okružen povijesnim gradom Zadrom i kraljevskim gradom Biogradom, smjestilo se slikovito mjesto Sv. Filip i Jakov.

Sv. Filip i Jakov je poznat po nekadašnjim ljetnikovcima i perivojima zadarskih plemića a danas je Sv. Filip i Jakov spoj veličanstvene dalmatinske prirode; okrenut moru koje mu daje svoju mističnost i ljepotu a u zaleđu ga čuvaju prostranstva bogate zemlje. Spoj je to kulturne baštine i modernog načina života – mjesto ljubaznih žitelja.

POVIJEST

Na području današnjeg mjesta prije gotovo tri milenije postojalo je maleno Liburnsko naselje, čiji su ostaci i danas vidljivi u suhozidima i grobnim gomilama. Rimljani u 1 st. grade gospodarska imanja i ladanjske vile za svoje islužene vojnike.

No tek dolaskom Hrvata ovo područje dobiva na važnosti zbog blizine kraljevskog Biograda koji je imao posjede u zaleđu Sv.Filipa i Jakova. Hrvatski kralj Krešimir IV osnovao je 1059 god. benediktinski samostan sv.Ivana u Biogradu i darovao mu svoj kraljevski dvorac Rogovo s njegovim prostranim zemljišnim posjedima. Na obližnjem Rogovu, srednjovjekovnom selu uz crkvu sv. Mihovila ( Roka) i kaštela Dvorine nastaje naselje u kasnom srednjem vijeku kao prirodni izlaz na more bogate Benediktinske opatije.

Na području današnjeg naselja Sv. Filip i Jakov postojala je istoimena crkvica koja je stradala u 14 st u ratu između Ugarske i Mlečana. Prve stambene objekte u Sv. Filip i Jakovu Rogovljani podižu krajem 15. i početkom 16 st. Prvi pisani trag o mjestu prema arhivskim dokumentima je iz 1387 god. – sub Rogoua ad sanctus Philipum et Jacobum, te 1388 god. kao „kontrada svetog Jakova“ – positi Rogue iuxtra in contrata sancti lacobi. Početkom Ciparskog rata (1570 – 1573) Turcima pripada najuža okolica Sv. Filip i Jakova, a naselje se napučilo prebjezima iz porušenog Rogova. Mjesto stradava i za vrijeme Kandijskog rata (1645 – 1647). Današnja stara jezgra nastala je kroz 16. st. i većim djelom u 17. st. Na ulazu u staru jezgru uočljiv je Kaštel iz 17 st. u koji je uzidan grb rogovoskog opata. Crkva sv. Mihovila spominje se u 16 st. ali nakon turskih stradavanja današnja se crkva sa zvonikom podiže 1707 godine.

Crkva sv. Roka iz 11 st. pripada romaničkom dobu, a sakralni objekti toga stilskog razdoblja, rijetko su sačuvani izvan srednjovjekovnih primorskih gradova te je zbog toga svrstana u drugu kategoriju spomenika kulture.

Vrijedno je istaknuti sljedeće spomenike arhitekture:

- Park Borelli kao spomenik parkovne arhitekture u jezgri naselja

- Ostaci Benediktinskog dvora na Rogovu, pregrađenog na tri razine

- Kuća Borelli sa Arboretumom koji je zaštićena prirodna baština