Na satu hrvatskoga jezika razgovarali smo što za nas znači slobodan vikend. Jesu li to doista slobodni dani kada ne radimo ništa ili se uvijek nađe nešto čime bismo se mogli baviti. Došli smo do zaključka da je svakoj osobi potreban barem jedan dan u tjednu da može odmoriti i ne raditi ništa. Vrlo je važno sanjariti. Sanjarenje je zdravo, potiče maštu, a mašta potiče vizualizaciju. Da bi se mogli zdravo i kvalitetno razvijati treba maštati, mašta je naš izvor ideja, mjesto gdje je sve moguće i gdje nas ništa ne košta da isprobamo sve uloge, proživimo sve emocije i ostanemo na sigurnom. Bez maštanja nema novih ideja, puno puta kroz maštanje i sanjarenje potičemo rast svojeg samopouzdanja i razvijamo se kao osobe. Samo nekoliko sekundi će osvježiti mozak. Sanjarenje je jako produktivno - ako sanjarite tijekom dana, može vam se dogoditi da uspijete pronaći rješenje za svakodnevne probleme. Kao i naš mozak tako i naše tijelo treba odmor. Svakako pokušajte jedan dan u tjednu uzeti samo za sebe.

Učenik 5. b razreda, Luka Cerovečki ukratko je ispričao kako izgleda njegov „slobodan“ vikend. U nastavku pročitajte njegov sastavak s malom dozom humora.

Moj „slobodan“ vikend

Svi moji doživljaji, zgode i nezgode počinju baš na subotnje jutro. To jutro počinje kao i svako drugo, ali bitna je jedna veeelika razlika – ne trebam ići u školu. Mislim da je to jedan sasvim lijep početak dana.

Nakon tog predivnog jutra dolazi poslijepodne i sjetim se da imam domaću zadaću iz matematike koju sam dan prije, naravno, zaboravio napisati. Tada dan nije više tako dobar i ne uživam u potpunosti u vikendu kako sam zamišljao. Zatim na red dolaze neki kućanski poslovi koje su mi pripremili moji dragi roditelji. Prije svega, jako ih volim, no pitam se zašto mi žele uništiti slobodan vikend?! Dobro, sve ja to napravim, pogledam na sat i već je šest sati poslijepodne. Pada mrak. Ljut na roditelje, otvaram laptop, dovršavam prezentacije i stvari za školu. Opet mi je ta škola bezveze oduzela moj slobodan vikend i dan namijenjen za odmor. Cijelo vrijeme dok radim izgovaram tu rečenicu. Radim, radim i napokon: DOVRŠENO! Sav sretan i ispunjen radošću spremam učinjeno i mislim da sam napokon slobodan, no pogledao sam na sat i vidio da je već ponoć i u šoku otišao na spavanje. Spavao samo do devet sati kada je moje vrijeme za buđenje. U glavi vrtim da sam napokon slobodan i spremam se za dugo očekivani odmor. Krenem ja odmarati, ali mi je postalo dosadno ne radeći ništa. Krenuo sam isprobavati razne načine za ubijanje dosade. Ni jedan način nije bio dobar pa sam u ruke uzeo Radobojski list. On mi je bio jako zanimljiv pa sam ga čitao vrlo brzo i ostao oduševljen od strane radobojskih političara. Nažalost, ručak je bio spreman pa sam moramo prekinuti čitanje o tim predivnim programima političara koji će do 2152. godine Radoboj učiniti gradom. Ručak je uvijek izvrstan jer razgovaramo o aktualnim temama. Zatim stiže fini, slatki desert uz lokalne radobojske priče. Zvuči kao predivan san, ali najzanimljivije je to što to nije san nego stvarnost. Nakon deserta idemo k baki i kod nje se zadržimo do spavanja.

Polaskom na spavanje završava i nedjelja pa je to i kraj ove priče o mom „slobodnom“ vikendu.