Pedagoški kutak
Međunarodni dan darovitih učenika
Međunarodni dan darovitih učenika se svake godine obilježava na prvi dan proljeća, 21.03. Naša stručna suradnica pedagoginja Ivana Trtoman Brlić za roditelje darovitih i potencijalno darovitih učenika prilagodila je i priredila materijal svojih kolegica pedagogica i psihologica sa savjetima za rad i literaturom za dodatno informiranje.
Darovita djeca – savjeti za roditelje
Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznadprosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi (Koren, 1989).
U komponiranju darovitosti sudjeluju tri grupe osobnih determinirajućih faktora: opće i specifične sposobnosti, kreativnost te splet brojnih karakteristika ličnosti i motivacije - tzv. TROPRSTENASTA DEFINICIJA DAROVITOSTI (Renzulli i Reis, 1985; prema Koren, 1989).
DAROVITOST = povoljno kombinirane nasljedne osobine + stimulirajuća efikasna okolina + samoaktivitet određenog pojedinca.
Kako prepoznati darovito dijete?
Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, stoga teško pronalaze prijatelje među vršnjacima. Uz to, darovito dijete koje nastavu sluša prema redovnom školskom programu vrlo brzo usvaja gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog čega postaje hiperaktivno, ometa tijek nastave i skreće pozornost na sebe. Time zapravo pokazuje da želi surađivati, ali na sebi prilagođenoj razini. Najlakši način da se ublaži raskorak između njihovih intenzivnih potreba i školskog programa jest uvođenje dodatne literature za darovite učenike (Adžić, 2011).
Značajke darovitih
Navedene osobine vidljive su u procesu obrazovanja. Nitko nema sve osobine.
1. Posjeduju izvanredne vještine rješavanja problema. Lako pronalaze i uočavaju suptilne odnose, skrivena načela i generalizacije.
2. Vidljivo su iznimni u kvaliteti i kvantiteti vokabulara. Zainteresirani su za riječi i njihova značenja. Vole čitati i razumiju pročitano.
3. Razumiju složene i apstraktne ideje već u mlađoj dobi.
4. Brzo uče i lako zadržavaju ono što su učili. Sjećaju se važnih detalja, koncepata i načela.
5. Pokazuju razumijevanje složenih aritmetičkih problema i shvaćaju složene matematičke koncepte.
6. Dugo zadržavaju pažnju.
7. Sposobnost usmjeravanja vlastitog stjecanja znanja. Samoregulirano učenje.
8. Pokazuju kreativnost u glazbi, umjetnosti, plesu ili kazalištu. Pokazuju senzitivnost na fine ritmove, pokrete.
9. Pokazuju fleksibilnost u razmišljanju i rješavanju problema s više različitih gledišta.
Darovita djeca osim pozitivnih i hvalevrijednih osobina i sposobnosti imaju i one negativne (manje spominjane u znanstvenim istraživanjima). Neke od tih osobina su:
• mogu biti nestrpljivi pri prijelazu na novi zadatak,
• mogu se suprotstaviti standardnim postupcima ili pravilima,
• mogu osjećati dosadu pri ponavljanju prijeđenoga gradiva i
• mogu izgubiti interes za ono što rade
Praktične ideje za roditelje darovite djece
Učinite mu dostupnim mnoge knjige i časopise. Idite često u knjižnicu. Pobrinite se da ima vlastitu iskaznicu za knjižnicu.
-Kontaktirajte učitelja vašeg djeteta. Odlazite na roditeljske sastanke. Učinite sve što možete kako bi izgradili ljubazan i odnos pun poštovanja. Na taj način, ako nastanu problemi, lakše ćete zajedno raditi na pronalasku rješenja.
-Pomozite svom djetetu učiti i vježbati društvene vještine. Ohrabrite ga da prepoznaje i cijeni talente drugih ljudi. Ukoliko njegovi kolege iz razreda i drugi vršnjaci nemaju interese i sposobnosti kao i vaše dijete, potražite grupe, grupe za igru, hobi grupe i organizacije gdje će moći upoznati djecu koja ih imaju. Pomozite svom djetetu naći prijatelje s kojima će moći razgovarati. Savjetujte se s učiteljem vašeg djeteta ili stručnim suradnikom o postojećim grupama.
-Naučite vaše dijete kako biti dobar slušač, kako pažljivo i koncentrirano slušati što mu sugovornik govori te pokazati da ga prati kimanjem glave i postavljanjem pitanja.
-Planirajte vrijeme za tišinu svakog dana. Zajedno s djetetom možete sjediti čitajući, crtajući, razmišljajući ili nešto drugo, ali bez pričanja. Ukoliko dijete voli puno pričati, roditeljima je u danu potreban odmor kad se sa svojim djetetom može družiti u tišini.
-Kada vas dijete upita pitanje na koje ne znate odgovor, recite: „Ne znam.“ Priznajući da ne znate dajete dobar primjer. Zatim pokušajte zajedno naći odgovor odlaskom u knjižnicu, pretraživanjem na Internetu, nazivajući nekoga i/ili pitajući stručnjake na tom polju.
-Naučite razlikovati pitanja do kojih je stalo vašem djetetu od onih koje pita samo iz zabave ili zbog dosade. Možete ga pitati: „To je nešto što zbilja trebaš znati ili može čekati?“
-Nađite zdrave, pozitivne načine za rješavanje viškova energije. Pobrinite se da svaki dan sadrži vrijeme za vježbu i tjelesnu aktivnost.
-Omogućite svom djetetu pozitivne načine za upotrebu njegovih logičkih vještina razmišljanja. Zadajte mu da „vodi“ projekte u vašem domu. Neka slaže CD-e ili npr. Hranu, odjeću po nekom kriteriju. Zamolite ga za pomoć pri planiranju klasičnih obroka i obiteljskih događanja.
-Planirate obiteljski put? Dajte vašem djetetu mape i zatražite njegovo sudjelovanje u planiranju puta.
-Ohrabrujte i podupirite kreativnost svog djeteta.
-Osigurajte mu materijale za umjetničko izražavanje (igre, LEGO kocke, kostime, likovni pribor) za vježbanje njegove mašte.
-Učinite svoj dom kreativnim mjestom za boravak. Slušajte glazbu. Objesite slike na zidove. Pjevajte zajednički kao obitelj. Obucite kostime. Pripremajte kreativne i neobične obroke.
Odgajanje darovite djece
Disciplinirati znači učiti dijete unutarnjoj disciplini ili samokontroli tako da postane sposobno usvojiti vrijednosti i standarde svijeta u kojem živi, unijeti ih u svoj život i osposobiti za uspostavljanje uzajamno zadovoljavajućih odnosa s drugima.
• Postavljanje granica
Ako jasno dogovorite i označite granice ponašanja, darovitom djetetu pružate „sigurnu zonu“ u kojoj može iskušavati kreativna ponašanja i razvijati se u okvirima tih granica, jer nema potrebe stalno iznova provjeravati gdje su te granice.
• Prirodne posljedice
Temeljno pravilo u odgoju darovite djece jest to da se, što je moguće više, dopuštaju prirodne posljedice nekog postupka, umjesto da se za te postupke disciplinske mjere nameću prozivoljno. Omogućivši svom darovitom djetetu da samostalno otkrije prirodne, i pozitivne i negativne, posljedice svojih postupaka, sebi ste osigurali ulogu onoga koji podržava, ohrabruje i komentira njegove postupke, a ne onoga koji „kažnjava“.
• Kršenje pravila
Kad god je moguće dopustite da se dogode prirodne posljedice ponašanja koje je narušilo granice. Npr. dijete koje odbija učiti mora se suočiti s neuspjehom ili padom razreda kao prirodnom posljedicom. Ponekad je, usto, potrebno naglasiti i dogovorene disciplinske posljedice (npr. uskrata izlaska i sl.) Postavite što moguće manje ograničenja, ali kada ih postavite budite dosljedni i pridržavajte ih se. Ohrabrujte dijete da sudjeluje u razvijanju vlastitog sustava razumnih granica.
• Odgajajte nagrađivanjem
Kazna treba doći kao posljedica kršenja pravila ili ograničenja. Ali na dulji rok nagrađivanje pozitivnog ponašanja i odgovornog pridržavanja vlastitog izbora imat će mnogo više utjecaja na ponašanje od kažnjavanja. Najprije ovladajte svojim osjećajima pa onda disciplinirajte Kao i vama, djetetu je iznimno teško biti smireno, logično i jasno razmišljati kad je pod pritiskom jakih emocija (strah, ljutnja, bijes). Da bi se problem riješio, važno je razlučiti razliku između osjećaja koji su pokrenuli osobu na neki postupak i samog postupka, a za to je potrebna „hladna glava“.
• Mogućnost izbora
Darovitom djetetu treba dati veću mogućnost izbora, jer tako razvija samopoštovanje i osjećaj kompetentnosti. Zato omogućite svom darovitom djetetu da bira kad je god to moguće, jer time promovirate zdravu neovisnost i samodisciplinu. Ohrabrite dijete da preuzme odgovornost za sebe i svoje postupke, pružajući mu mogućnost izbora i navodeći alternativu. Npr. „Hoćeš li sobu pospremiti sada ili nakon večere?“
Literatura za roditelje:
• Galbraith, J. Kako prepoznati darovito dijete : savjeti roditeljima da prepoznaju i potaknu darovitost svog djeteta. Zagreb : Veble commerce, 2007.
• Cvetković-Lay, J. Darovito je, što ću sa sobom? : priručnik za obitelj, vrtić i školu. Zagreb: Alinea, 2002.
• Aros, C. Inteligencija mog djeteta : otkrijete i unaprijedite talenete koji ga čine jedinstvenim. Rijeka : Dušević & Kršovnik, 2015.
• Adams, K. Probudite genijalca u svom djetetu : zabavne aktivnosti za razvoj mladih umova od rođenja do 11. godine. Zagreb : Profil International, 2007.
Materijale prilagodila pedagogica, Ivana Trtoman Brlić
STOP NASILJU - DAN RUŽIČASTIH MAJICA
Zašto Dan ružičastih majica? Pročitajte prilog o borbi protiv vršnjačkog nasilja koji je pripremila stručna suradnica edukacijska rehabilitatorica Dubravka Coha Seničić.
Svake godine, zadnje srijede u veljači obilježava se Dan ružičastih majica.
Hrvatski sabor je 17.2.2017. godine izglasao Dan ružičastih majica kao NACIONALNI DAN BORBE PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA.
Obilježava se s ciljem prevencije vršnjačkog nasilja, ali i kao poticaj djeci da razmisle kako se odnose prema svojim vršnjacima i da neprimjerena ponašanja zamijene podrškom, pomoći, zaštitom i prijateljstvom.
Naziv je dobio po inicijativi koju je pokrenula 2007. godine skupina aktivista u gradu Berwicku u kanadskoj provinciji Nova Škotska, nakon što je učenik lokalne škole, Chuck McNeill, zlostavljan od svojih kolega, zato što je u školu došao odjeven u ružičastu majicu kao podrška svojoj majci. Aktivisti su potom kupili 50 ružičastih majica i podijelili ih vršnjacima, koji su ih nosili u znak potpore svom prijatelju.
Istraživanja pokazuju da se svako četvrto dijete tijekom odrastanja susretne s nekim oblikom nasilja pa je stoga važno osvještavati učenike, učitelje, roditelje i neposrednu zajednicu u okruženju o vršnjačkom nasilju, nultoj toleranciji na isto i borbi protiv njega.
U nastavku se nalaze korisne poveznice o nasilju, oblicima nasilja među vršnjacima te kako pomoći djetetu koje je doživjelo vršnjačko nasilje.
www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/posljedice-nasilnistva/
dobro došli u školu!
Polazak u školu je velik događaj u životima djece i roditelja, stoga smo odlučili pomoći im u prvim koracima kako bi se što lakše prilagodili novom okruženju i situacijama.
Materijal je pripremila Dubravka Coha Seničić, prof. rehabilitator
Dragi prvašići i roditelji, dobro došli u prvi razred!
Polazak u školu je velik događaj u vašim životima, ovih dana mijenjaju se vaše dnevne rutine, sve se oblikuje u skladu s rasporedom vašeg prvašića, stoga smo vam odlučili pomoći u prvim koracima kako biste se što lakše prilagodili novom okruženju i situacijama.
Koliko je samo novih lica, osjećaja, prijatelja, prostorija, zahtjeva, obveza, učiteljica, aktivnosti, informacija…
Za početak pričajte svom djetetu pozitivno o školi, podijelite s njime nekoliko lijepih uspomena iz vremena kad ste vi bili učenici, pitajte ga što ono misli o školi, što očekuje od škole, čemu se veseli. Ukoliko primijetite kod djeteta zabrinutost ili strah, ohrabrite ga, pričajte s njime svaki dan kada dođe iz škole o tome kako mu je bilo, s kime sjedi u klupi, što mu se najviše svidjelo i sl. Ovo je odličan način za stvaranje kvalitetne komunikacije, koja je temelj za rješavanje mogućih problema ili stresnih situacija u kojoj se dijete može naći, ali prvenstveno će pomoći u prilagodbi na školu. Važno je istaknuti da bi djeca sa svojim roditeljima trebala moći slobodno razgovarati o svojim nadama i razočaranjima, uspjesima i neuspjesima, radostima i strepnjama te brojnim drugim problemima. Roditelji bi trebali djetetu odgovoriti bez prigovaranja, kritiziranja i tjeskobe zato što na taj način djetetu ulijevaju sigurnost i pouzdanje da s njima mogu biti potpuno iskrena.
Prvih nekoliko dana dobro je da pratite dijete do škole, radi osjećaja sigurnosti (dogovorite s djetetom želi li to i koliko dugo). Dobro je svakodnevno poticati dijete da provjeri je li sve pripremilo za školu. Po povratku djeteta iz škole sa zanimanjem porazgovarajte o tome kako mu je bilo u školi. Važno je potaknuti dijete da se odmori od školskih aktivnosti na način koji mu najbolje pomaže da se opusti...
U prvim tjednima učenici kroz niz različitih aktivnosti usavršavaju vještine potrebne za početno čitanje i pisanje, usvajaju pojmove prostornih odnosa, upoznaju se sa prostorijama i djelatnicama škole, kao i pravilima Kućnog reda škole.
Od cjelodnevne i bezbrižne igre s vršnjacima, djecu treba pripremiti na poštivanje novih pravila, rasporeda i obveza te učenje odgovornosti za izvršavanje dodijeljenih zadataka. Od djeteta se također očekuje i dulja usredotočenost na školsko učenje (15-20 minuta). Djecu možete za to pripremiti uključivanjem u različite kućne obveze, sudjelovanjem u igrama koje zahtijevaju poštivanje nekih pravila, poticanjem da dovrši započeto i ne odustaje ako mu od prve nešto ne polazi za rukom. Razgovarajte s djetetom o pravilima ponašanja: pozdravljanje, oslovljavanje, briga o osobnim predmetima te kako se odnositi prema drugoj djeci i odraslima. Uz to, djeca se suočavaju sa složenim kulturnim okolnostima i različitostima, a roditelji bi trebali aktivno sudjelovati u učenju djece o poštivanju različitih uloga, stavova i odnosa u koja su uključena.
Učitelji su uz roditelje važni dionici odgoja djece te je stoga potrebno stvoriti kvalitetan odnos s učiteljem, kojem ćete se moći obratiti za pomoć, podijeliti svoja razmišljanja i zapažanja o djetetu. Redovita komunikacija, izmjena informacija, savjeta i angažiranje njihove pomoći kada je to potrebno, igra važnu ulogu u djetetovoj uspješnoj prilagodbi na školu.
Budite podrška svom djetetu, objasnite mu da uvijek može na vas računati, vjerujte u njegove sposobnosti, naglašavanjem njegovih snaga i prihvaćanjem njegovih slabosti možete učiniti mnogo više za dijete, ne samo u pripremi za školu, već i u pripremi za život.
I za kraj još nekoliko savjeta:
• Učiti dijete pravilnom kretanju u prometu, i to kao pješaka: uzor odrasle osobe, vježbanje u šetnjama na putu od kuće do škole.
• Upućivanje djece na osobe kojima se mogu obratiti (osobe i telefoni) te da budu oprezni s nepoznatim osobama.
• Ritam dnevnog života treba prilagoditi ritmu dana koji se očekuje kod polaska u školu (odlazak na vrijeme na spavanje, izbjegavanje „ekrana“ prije spavanja, navikavanje na planiranje narednog dana, prilagođavanje popodnevnog odmora djeteta njegovim potrebama (zamijeniti spavanje odmorom ili mirnom igrom).
• Dobro upoznavanje s predmetima u kući: znanje o korištenju i ograničenja u vezi s predmetima koji mogu predstavljati opasnost.
• Potičite djetetovu samostalnost u održavanju osobne higijene te mu omogućite slobodu izražavanja svojih potreba, želja i misli.
• Potičite djetetovo samopouzdanje - prihvaćanje što realnije slike o sebi.
• Kada dajete povratnu informaciju djetetu za njegovo ponašanje, isključivo razgovarajte o postupcima, a ne osobinama djeteta (ukoliko već koristite riječi poput „zločest“, izbacite ih iz rječnika - one narušavaju djetetovu sliku o sebi i može se identificirati s tim opisom).
• Neprimjereni postupci prema djeci, kao i nisko samopoštovanje djece povećavaju vjerojatnost nepoželjnog ponašanja.
• Dati djetetu mogućnost odlučivanja u nekim njegovim “osobnim” stvarima (raspored igračaka i stvari, izbor sitnica za njegovu školsku opremu, kako će potrošiti džeparac), savjetovati i pohvaliti dobre odluke. Ukoliko dajete mogućnost izbora onda se i pridržavajte djetetova odabira.
• Zajedno izaberite mjesto u vašem domu gdje će biti djetetovo stalno radno mjesto i stol, zajedno pođite kupiti sve što je potrebno za školu i dajte svemu tome potrebnu važnost.
• Učiti dijete da je u redu ponekad pobijediti, a ponekad ne te kako svatko od nas ima sposobnosti za neko područje, a za neko manje (netko lijepo slika a ne može brzo trčati i sl.).
• Stavljati dijete pred zadaće koje može samostalno rješavati i osobito one uz koje će imati osjećaj da je od koristi za sebe ili druge – njemu bliske osobe (zajedničko kuhanje, pospremanje, briga za kućnog ljubimca, igra s manjim djetetom, ali pod nadzorom, kupovina i sl.).
• Interes za slova i čitanje kod djece se budi kada su okružena brojnim vrijednim slikovnicama i dječjim knjigama koje se djetetu čitaju i o kojima se s njime razgovara.
• Pođite zajedno s djetetom u knjižnicu, čitajte zajedno.
• Smanjite izlaganje djeteta ekranima, kontrolirajte sadržaj koji dijete gleda.
• Pišite zadaću s djetetom, a ne umjesto njega.
• Trebate li stručni savjet u svezi s vašim djetetom, obratite se učiteljici i stručnoj službi škole.
Dubravka Coha Seničić,
prof. rehabilitator
LITERATURA:
Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap
Louis, G. S. (2017). Tips for Parents to Help Their Kids Return to School. Psychology Today.
Likierman, H., Muter, V. (2007.): Pripremite dijete za školu, Ostvarenje, Buševec
RAZDVOJENOST OD VRŠNJAKA ZA VRIJEME KARANTENE
AUTOR: Hrabri telefon
U ovo teško razdoblje koje nas je pogodilo zbog epidemije virusa susreli smo se s puno neočekivanih izazova. Velik broj djece i mladih ističe da im teškoću predstavlja odvojenost od prijatelja, poznanika, cure ili dečka i ostalih ljudi koje su navikli viđati svaki dan. U ovom tekstu ćemo se dotaknuti toga koji se osjećaji mogu javljati zbog razdvojenosti od bliskih osoba i što se sve može učiniti kako bi ovo razdoblje bilo što lakše.
Osjećaji koji se javljaju tijekom razdvojenosti
U okolnostima u kojima smo se iznenada našli možemo osjećati puno različitih emocija. Možemo osjećati strah jer ne znamo kada će se situacija promijeniti, ne možemo je kontrolirati i nikada prije se nismo našli u nečemu sličnome. Možemo biti ljuti jer su nam otkazani planovi i događaji kojima smo se veselili. Ponekad možemo osjećati tugu ili usamljenost jer nam nedostaje svakodnevni život i ljudi koji su u njemu bili veliki dio, a sada ih ne možemo viđati.
U potpunosti je uobičajeno osjećati sve ove, ali i mnoge druge emocije. Važno je imati na umu da svi ponekad osjećamo neugodne emocije te da su one prirodne u ovim neuobičajenim okolnostima. Ono što možemo napraviti kako bismo si olakšali ovo razdoblje je pronaći aktivnosti u kojima uživamo, posvetiti vrijeme nečemu što nas veseli i izvući najbolje iz situacije. Srećom, živimo u razdoblju kada postoji puno načina za komunikaciju s vršnjacima i bez izlaska iz stana pa se time može umanjiti osjećaj razdvojenosti od ljudi koji su nam bliski i dragi.
Kako smanjiti osjećaj razdvojenosti?
Pomoću društvenih mreža i dalje se možemo svakodnevno čuti sa svojim prijateljima, djevojkom ili dečkom. Možemo si međusobno slati slike i glasovne poruke, a pomoću poziva i video-poziva možemo još više približiti virtualno druženje uobičajenim izlascima. Telefonski razgovor s prijateljicom dok pijemo kavu na svom balkonu može biti prikladna zamjena za odlazak na piće u kafić, a ako u video-poziv pozovemo cijelu svoju ekipu i radimo stvari koje bismo obično radili u izlascima više se nećemo osjećati toliko razdvojenima.
Postoji puno internetskih stranica koje nude različite opcije virtualnog druženja. Na nekim stranicama postoji mogućnost istovremenog gledanja filma s ostatkom društva, neke nude zajedničko igranje igrica, a na nekima čak možemo igrati naše najdraže društvene igre u virtualnom obliku. Obavezno istraži različite opcije koje nam tehnologija nudi i zabavi se sa svojim prijateljima i za vrijeme karantene!
Ako si se u ovom razdoblju također našao i odvojeno od svog dečka ili djevojke, ni to nije bezizlazna situacija. Osim uobičajenog dopisivanja, možete si organizirati i virtualne spojeve na način da dogovorite točno vrijeme, sredite se baš kao što biste to napravili da idete negdje i obavite izlazak preko video poziva dok isprobavate različite aktivnosti. Isprobajte zajedničko kuhanje večere svatko u svojoj kuhinji, slušajte (ili svirajte) glazbu zajedno ili se odvedite na piknik ako netko od vas ima dvorište ili terasu. Ima zaista puno mogućnosti kada počnete razmišljati o tome.
Važno za promisliti!
Ne osjećaju se svi jednako u ovoj situaciji. Baš kao i uvijek, neki će htjeti često pričati i raditi zajedničke aktivnosti, dok će nekima više odgovarati da su sami ili neće htjeti cijelo vrijeme provoditi na mobitelu. Također, nekim osobama ne odgovara ideja virtualnog druženja iz različitih razloga. Korištenje tehnologije u ove svrhe može biti opterećujuće za neke ljude pa će oni preferirati ograničavanje vremena za druženje putem mobitela i radije će komunicirati porukama ili pričekati da izolacija završi kako bi se ponovno družili s prijateljima. Različiti ljudi se nose s ovom situacijom na različite načine. Imajte to na umu prije nego što se naljutite na prijatelja koji se ne javlja onoliko često koliko biste vi htjeli.
Možete raditi aktivnosti koje ne uključuju druge ljude. Mnogima prva pomisao može biti da se žele cijelo vrijeme čuti s prijateljima kad ih već ne mogu viđati, ali treba se sjetiti raditi i neke druge stvari. Provoditi previše vremena na društvenim mrežama nije najbolja stvar za vaše zdravlje, a u nekom trenutku može i dosaditi i pretvoriti se u rutinu umjesto toga da bude zabavna aktivnost. Uz to, što više vremena posvetite hobijima bez mobitela imat ćete više zanimljivih stvari za ispričati prijateljima kada se s njima ponovno čujete. Neki od hobija kojima se možete posvetiti su crtanje, izrađivanje različitih predmeta, čitanje, sviranje instrumenta, učenje nekog novog jezika i slično.
Sjetite se da će ova situacija proći. Iako se sada nalazimo u neizvjesnoj situaciji, bitno je ne zaboraviti da će se jednog dana sve vratiti na staro i ponovno ćemo moći uživati u druženju uživo s prijateljima.
Ako te nešto brine i želiš to podijeliti s nekim, uvijek nam se možeš javiti na besplatnu i anonimnu liniju za djecu na broj 116 111 radnim danom od 9 do 15 sati, putem chata radnim danom od 15 do 19 sati ili se javiti na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
saVJETI ZA UČENJE, KONCENTRACIJU I ORGANIZACIJU VREMENA
Pripremila: Dubravka Coha Seničić, prof. rehabilitator
Dragi učenici,
nadam se da ste se odmorili i zabavili te da ste spremni za nove pustolovine koje nas čekaju u ovoj školskoj godini. Kako biste što lakše i uspješnije savladavali sve izazove koje će se naći pred vama, pripremila sam za vas nekoliko korisnih savjeta za učenje, koncentraciju i organizaciju vremena.
Krenimo…
1. Ukoliko dosad još niste otkrili koji stil učenja vam najbolje odgovara, za početak pokušajte odrediti koji bi to bio:
Auditivni tip – ako najbolje učite slušajući, čitajte naglas gradivo ili učite s prijateljima ispitujući jedno drugo i objašnjavajući si gradivo.
Vizualni tip – tip ljudi kojima je dovoljno sjetiti se boje kojom je neka informacija bila označena da se sjete odgovora. Učite tako da koristite boje u bilješkama, crtajte si tablice, popise ili dijagrame kako bi što lakše zapamtili gradivo.
Taktilni tip – najlakše učite na praktičnim primjerima. Pokušajte sami napraviti ili izvesti neke stvari o kojima učite.
2. Napravite raspored učenja i pridržavajte ga se:
Kreiraj dnevni/tjedni plan učenja na kojem piše koje predmete trebaš učiti, koje dobivene zadatke trebaš izvršiti i koliko ti treba vremena za svaki. Raspored stavi na vidljivo mjesto i prekriži zadatak kada ga ispuniš. Zadatke možeš ispisati i na samoljepljive papiriće, koje naravno gužvaš i bacaš nakon svakog ispunjenog zadatka. Ne zaboravi, plan je samo putokaz i normalno je da nekad nećemo uspjeti obaviti planirano.
3. Odredite mjesto i vrijeme:
Odredi svoje mjesto za učenje i uredi ga za sebe. Mjesto za učenje neka bude ugodno, dobro osvjetljeno, prozračeno i mirno. Razmisli u koje doba dana najbolje pamtiš i planiraj učenje u skladu s tim.
4. Motivirajte se!
Razmisli koje su pozitivne strane redovitog učenja i pisanja domaćih zadaća? Što ćeš postići kada riješiš zadatak ili odlično napišeš ispit znanja? Zašto ti je to važno? Sjeti se i nekih trenutaka kada ti je bilo teško nešto napraviti, ali je na kraju ispalo dobro. Što te tada motiviralo da ne odustaneš? Važno je krenuti korak po korak. Možeš pročitati gradivo i podcrtavati ključne riječi, podijeliti lekciju na više manjih tema ili početi čitati od lekcije koja ti se čini zanimljiva. Pokušaj, budi uporan, nešto će upaliti!
5. Koncentracija je ključna!
Koncentracija je naša sposobnost voljnog usmjeravanja misli u željenom smjeru, odnosno, sposobnost održavanja pažnje kako bismo izvršili određeni zadatak. Prilikom učenja, trudimo se našu pažnju usmjeriti na razumijevanje i usvajanje nastavnog gradiva. Stoga, prije nego što kreneš učiti, važno je biti odmoran, sit(voditi brigu o redovitoj i pravilnoj prehrani), uoči što bi ti sve moglo odvlačiti pažnju i udalji te stvari sa mjesta na kojem ćeš učiti i riješi se najvećeg kradljivca pažnje- mobitela, jer ako svakih pet minuta provjeravaš poruke na mobitelu, nećeš se moći koncentrirati, a ukupno vrijeme učenja će se udvostručiti.
6. Učite aktivno! Učite redovito!
Aktivno učenje znači učenje s razumijevanjem, a ne jednostavno „bubanje“ gradiva. Primjer aktivnog učenja je kao prvo ponavljanje gradiva u sažetom obliku, pretvaranje materijala u niz pitanja koja smo sami stvorili, itd. Kampanjsko učenje (učenje velike količine gradiva u kratkom vremenskom razdoblju) ne donosi jednako dobre rezultate kao redovito učenje. Iako su ocjene kampanjaca ponekad i odlične, njihova sposobnost dugoročne pohrane naučenih informacija je minimalna. Preporučuje se učiti u intervalima po 20-30 minuta pa odmor od 10-ak minuta i tako svaki dan. Na jednak se način usvajaju i vještine. Zasigurno nećemo naučiti slikati ili igrati tenis za jedan dan besprekidne igre.
7. Izazovite jedni druge
Na kreativan i zanimljiv način možete provjeriti jeste li sve naučili ili ima još pokoja rupa u znanju. Ispitajte se međusobno s prijateljima iz razreda, on line ili uživo, putem lažnog testa ili kviza.
8. Nagradite se
Odlično ste riješili ispit iz matematike, pročitali ste lektiru, uspjeli ste…Nagradite se nečime što volite(čokolada, jedna igrica na PlayStationu, aktivnost za vikend po vašem izboru) i uživajte u vlastitom uspjehu!
Želim vam prstohvat volje, šačicu truda i brdo osmijeha!!!
Dubravka Coha Seničić,
prof. rehabilitator
Literatura:
1. Miljković, D., Rijavec, M.:Vodič za preživljavanje u školi, Zagreb, IEP d.o.o.
2. Jerčić, M.: I učiti se može naučiti, Zagreb, Alfa d.d.
3. Odgojno savjetovalište Centra za rehabilitaciju ERF-a izradilo "Kutiju školskih alata" za učenike osnovnih i srednjih škola - Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (unizg.hr)
4. Škola | Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (poliklinika-djeca.hr)
5. Zvonarević, M.: Psihologija, Zagreb, Školska knjiga