Embedded Files
Dobro došli u kutak posvećen čitateljskom klubu „Zmajevi – čuvari knjižnice! Za sada nas je šest – Anja, Katja, Antea, Melita i Viktoria, i naravno knjižničarka Iva kao moderatorica. Čitateljski klub pokrenuli smo radi veće želje za čitanjem, raspravljanjem o sviđanju ili nesviđanju knjiga. Na osnivanje nas je navela želja za čitanjem manje poznatih ili jako poznatih djela. Vjerujemo da se pitate: Zašto se zovu Zmajevi? Znate da su u prošlosti i u svim bajkama zmajevi čuvali velika blaga. Za nas su knjige neprocjenjivo bogatstvo, a zmajevi čuvaju mjesto gdje su knjige pohranjene, a to je naša – KNJIŽNICA! Nije bilo jednostavno dogovoriti se oko imena, ali uspjele smo i od sada smo „Zmajevi – čuvari knjižnice“!
Naša prva knjiga koju smo obradili je bila „Zmaj ispod Staroga grada“ Krunoslava Mikulana. Dobro, dobro, reći ćemo vam nešto i o samome susretu. Znate i da smo u jednome novom dobu – dobu korone! No, nas to nije spriječilo da nastavimo s planovima oko čitateljskog kluba. Kontaktirali smo pisca putem Facebook-a. Nismo imali očekivanja, ali nismo ni vjerovale da smo uopće na pravoj adresi, a kamoli da će nam pisac odgovoriti. I gle čuda – odgovorio je! Bila je to velika stvar za nas i za našu školu! Dogovorili smo svoj prvi susret s piscem i to online, zamislite. Sve je prošlo super. Pričali smo o svemu. U nastavku možete pročitati i kako je tekao sam intervju!
- čitateljski susret: Intervju - Krunoslav Mikulan
Dobar dan! Mi smo školske knjižničarke: Antea, Anja, Katja, Viktoria i Melita. Dobro došli u naš čitateljski klub i hvala što ste se odazvali. Voljele bismo vam postaviti nekoliko pitanja.
Pisac: Dobar dan i vama. Može, izvolite.
Viktoria: Je li vam ovo prvi susret s čitateljskim klubom online?
Pisac: Je, prvi put je.
Antea: Možete nam reći kako je došlo do ideje o pisanju ove knjige?
Pisac: Pa..ideja je bila malo okolo naokolo (smijeh). Moj sin je dobio zadaću da napiše detektivsku priču. On je tada išao u sedmi razred osnovne škole i onda je smišljao priču i tražio me pomoć jer nije imao neku ideju. Gledao je serije detektivske, ali nije znao kako da napiše priču i onda sam mu savjetovao da se mora nešto dogoditi: pljačka i moraš imati nekog detektiva koji će pomagati da se riješi slučaj. Onda smo smislili detektiva koji se zove Flavijan Lampaš koji ide u 5. razred osnovne škole i kojemu je najveća želja u životu da postane detektiv. Onda smo nekoliko dana kasnije, sin i ja šetali starim gradom tu u Čakovcu gdje postoji veliki dvorac obitelji Zrinski i taj dvorac je veliki i zidine su tu. Trenutno se obnavlja. Međutim, postoji jedna legenda, a ta legenda glasi da ispod dvorca spava zmaj koji je jako velik. Glava mu je ispod dvorca, a rep ispod crkve u centru grada. No, postoje i druge legende. Jedna legenda (koja je nacrtana na naslovnoj stranici knjige) kaže da mu je glava ispod crkve, a srce ispod Staroga grada, a da mu je rep ispod željezničke stanice. To je dosta daleko, 2 km daleko i po tome bi to bio najveći zmaj na cijelome svijetu. I tako sam došao na ideju da tu legendu pretvorim u priču. Trebala je biti samo jedna priča, ali eto na kraju se razvilo u nešto više i sada je nastala cijela knjiga. Tako je to bilo. Ukratko.
Katja: Hvala. Zbog čega baš ova legenda – legenda o zmaju?
Pisac: Pa..ima mnogo legendi o zmajevima i to baš u ovome kraju odakle i jesam, a to je Međimurje. Glavni grad Čakovec, ali ima legendi i u drugim krajevima. Recimo u Varaždinu se spominje zmaj koji spava ispod Staroga grada. Ima jedna i u Ozlju gdje je zmaj Ozaljko. Prije nekoliko mjeseci sam bio u Ozlju pa smo čuli o tom zmaju. U Međimurju, u vremenu kada sam pisao ovu knjigu, našao sam 5 legendi o zmajevima, a nakon što je knjiga izašla, neki su mi ljudi ispričali da postoji i još legendi o zmajevima.
Knjižničarka: Jeste li čuli i za zmajeve s Trsata?
Pisac: Stvarno? Neka mi netko ispriča kako ide ta legenda?
Anja: Zmaj je spasio grad od velike hobotnice i tako je postao zaštitnik grada Rijeke i stoji na Trsatu. Dva su zmaja ispred kapelice i imao je špilju ispod Rijeke. (Anja je potom legendu pronašla na internetu i pročitala ju opširnije našemu piscu).
Pisac: Čuo sam da je znak grada Rijeke – ZMAJ?
Knjižničarka: Tako je. U pravu ste.
Pisac: Odlično! Super priča. Baš mi se sviđa. Inače naše priče nisu toliko dugačke, obično u par rečenica. Recimo, ovaj zmaj kojeg je zmajeva družina pronašla ispod Staroga grada, za njega se pričalo da spava i da ga se ne smije buditi. Ako bi ga se probudilo onda bi on počeo sa svojim repom mahati i onda bi izazvao zemljotres. (smijeh)
Knjižničarka: Aha! Lijepo da ste podijeliti to s nama. Možemo dalje s pitanjima.
Viktoria: Koliko vam je trebalo da napišete roman?
Pisac: Pa..razmišljanje je najduže trajalo. Razmišljanje je počelo 2015. godine, a samo pisanje je počelo 2017. godine. Mislim da je bio lipanj, a u veljači 2018. godine je završilo.
Anja: Je li vam ovo prva knjiga koju ste napisali?
Pisac: Nije to prva knjiga. Napisao sam jako puno knjiga. Uglavnom pišem knjige koje su povezane s hrvatskom poviješću. Imam neke knjige o književnosti. Zatim imam jednu knjigu o učenju stranih jezika pomoću mobilnih aplikacija, kao što je Duolingo. Napisao sam i jedan roman koji je za odrasle. Sve skupa imam oko 12-13 knjiga, s tim da su neke od njih prevedene na engleski, španjolski, talijanski i na češki jezik.
Katja: Možete li nam reći nešto više o trenutku kada ste se odlučili pisati knjige?
Pisac: O trenutku? Hm....ne znam koji je to bio točno trenutak. Znam otprilike što je vodilo prema tome. Ali koji je bio trenutak, bljesak to ne znam. Ali mogu vam reći koji mi je proces pisanja knjige jer je malo neobičan. Slušam muziku. Stavim slušalice i slušam muziku s YouTube-a. Uvijek si pronađem muziku na jeziku koji ne razumijem da mi ne smeta. Ako bi bilo na engleskom ili na hrvatskom to bih razumio pa bi mi smetalo. Mora biti što neobičniji jezik, to bolje,. Recimo ne znam francuski pa onda nađem neku francusku pjesmu pa slušam. Ili recimo..u knjizi se spominju razni tajanstveni znakovi koji su napisani na grčkom ili armenskom pa sam pronašao i pjesme na tim jezicima. Tako si stavim te pjesme i onda si razmišljam: A što bi sada moji junaci mogli napraviti? Što bi Nika rekla Sebastijanu? Ili što bi Vatroslav učinio da se nađe u opasnoj situaciji? I onda malo po malo slušajući muziku mi dolaze ideje koje onda brzo idem zapisati u laptop ili ako nemam laptop, uzmem papirić i zapišem ideje.
Melita: Kako sadašnja situacija s karantenom utječe na vašu kreativnost i pisanje?
Pisac: (smijeh) Pa recimo ja volim biti doma pa mi nije tako teško ovo. Mogu vam reći da sam tijekom karantene završio pisanje nastavka knjige. Dakle, iduće godine vjerojatno moći ćete čitati drugi dio knjige o avanturama zmajeve družine. Knjiga se zove Škola u opasnosti. Do sada je četvorka bila u opasnosti, a sada je to cijela škola i četvorka će morati nešto poduzeti da spasi školu. U međuvremenu sam, tijekom karantene, napisao priču, koja se zove Velebitska zora, a događa se nakon završetka prve knjige kada Vatroslav s roditeljima ide na more, u Karlobag (Cesaricu) i tamo se smrtno dosađuje. Ne da mu se sunčati, hladno mu je more, u mjestu nema dućana pa si ne može ići kupovati coca-colu, nema ni pizzerije i ne zna što bi sam sa sobom. Onda ode u Karlobag i doživi neobičnu stvar i nađe se u životnoj opasnosti. Priča se zove Velebitska zora i možete ju besplatno skinuti na svoje računalo ako odete na fb stranicu Zmajeva družina. To je fb stranica koja je posvećena romanima o zmajevoj družini i tamo su razne vijesti, najave i svake godine će tamo biti jedna priča za skinuti koja će biti besplatna i koja će govoriti što se događalo na ljeto kada klinci ne idu u školu.
Knjižničarka: Znači možemo besplatno skinuti priče?
Pisac: Tako je, a možete i ako skrolate (smijeh) prema dolje vidjeti priču Flavijan Lampaš – privatni detektiv, koju sam sa sinom napisao.
Knjižničarka: Priča o kojoj ste pričali na početku?
Pisac: Tako je, ono što je sin dobio za zadaću pa smo ju tamo stavili da ju možete besplatno skinuti.
Knjižničarka: Vjerujem da će cure skinuti jer sam vidjela da su sve zapisale naslove. (smijeh)
Pisac: Lijepo.
Anja: Kada sam čitala knjigu nisam naišla na posvetu. Možete nam reći kome je knjiga posvećena?
Pisac: Knjiga je posvećena mom sinu, koji se zove Bruno. Trebalo je pisati na početku knjige Za moga sina Brunu. Međutim, prekasno sam poslao zamolbu da se ta rečenica stavi na početak knjige pa je rečenica izostala, ali na početku druge knjige će pisati.
Melita: Jesu li svi likovi plod mašte ili su vas stvarni ljudi inspirirali?
Pisac: Inspirirali su me, kako da ne. Sebastijanu i Vatroslavu je moj sin bio uzor. Što oni vole? Vole igrati igrice, po cijeli dan bi igrali. Ne bi išli u školu, htjeli bi puno jesti i piti puno coca-cole. (smijeh). Neki nastavnici koji se spominju su utemeljeni na nastavnicima koje sam ja imao kada sam išao u školu, a radnja se događa u školi u koju sam išao i ja, ali i moj sin Bruno.
Knjižničarka: A nadimci koje koristite za nastavnike jesu li izmišljeni ili stvarni?
Pisac: Neki su potpuno izmišljeni, a neki su stvarno postojali u davna vremena.
Viktoria: Prepoznaje li sebe u kojem liku?
Pisac: Kako ne – u Sebastijanu i Vatroslavu. Doduše, u ono vrijeme kada sam ja išao u školu, nije bilo igrica, ali je bilo stripova. Tako da sam ja volio čitati stripove, jesti i piti coca-colu.
(Tu nam se u ekranu ukazao i pekinezer koji je preplašio Niku u parku. PRINC! Što je oduševilo knjižničarke.)
Katja: Koji vam je najdraži lik?
Pisac: To se ne mogu odlučiti. Sve četvero su mi jako dragi. A koji je vama najdraži lik? Baš me zanima. Svi neka kažu.
Viktoria: Meni je Nika jer je druželjubiva i vidim sebe u njoj.
Anja: I meni je Nika jer moja mama kaže da smo obje iste, identične. Obje smo puno na mobitelima i vidim sebe u njoj, ali da moram birati lika koji bi bila, bih bila Vatroslav! Htjela bih iskusiti kakav je osjećaj kada dođeš u novi grad i da se moram prilagoditi.
Melita: I meni je Nika najdraži lik jer njoj nikada nije zima. I ja nosim po zimi kratke rukave i uvijek nešto istražujem. Volim, kao i ona, biti na mobitelu, ali kada sam u društvu onda nisam.
Katja: Ja imam dva najdraža lika, po osobinama. Nika ima plavu kosu i na mobitelu je kao i ja. Morana je šutljiva, isto kao i ja.
Antea: I meni je Nika. Čim i mene netko zove van, ja odmah idem!
Pisac: Super, vidim da je Nika jako popularna, samo mislim da vama svima fale nešto malo veći zubići. (smijeh). Morana vam nije jako strašna?
Cure: Neeeeeeee!
Pisac: Sada će biti puno strašnija u drugom nastavku.
Knjižničarka: Otkrili ste nam dio nove knjige?
Pisac: Sitnicu malu. A što mislite da se desilo s jajetom?
Anja: Izleglo se!
Pisac: A što se izleglo?
Cure: Dva zmaja!
Pisac: Naravno. I u drugom nastavku će klinci voditi brigu o zmaju. Tko još ima zmaja danas? Kako će ga voditi u šetnju? Treba li ga voditi u šetnju kao peseka? Onda će ispasti da je zmajko nestašan i nekoliko će im puta pobjeći i doći će u nevolju zbog njega. A znate zašto? Jer će neki, a nećemo ih imenovati, doći silom do toga zmaja.
Cure: Foraaa.
Viktoria: Imam pitanje. Hoće li oživjeti kosturi i lubanje?
Pisac: U drugom djelu neće oživjeti, ali ključno je – u drugom dijelu, što znači da možda ožive u drugome nastavku.
Melita: Znači možemo očekivati i 3. nastavak?
Pisac: Naravno, možete očekivati da će za svaki razred OŠ i SŠ biti jedna knjiga (oduševljenje). Ja već znam što se dogoditi na kraju osme knjige, ali vam to ne mogu otkriti.
Antea: Zapamtila sam da su likovi išli u 5. b razred, je li to slučajnost?
Pisac: Nije jer sam i ja išao u 5.b. Premda su nas selili, ali moj sin je stalno u 5. b razredu i zato sam uzeo b razred.
Antea: Zanimaju me brojevi. Osim razreda, zanima me i magija broja četiri! Zašto je bila četvorka, a ne trojka npr? Zašto baš broj četiri?
Pisac: Broj 4 je bio zato jer imam 4 glavna lika i činilo mi se logičnom da se vrtim oko toga broja: 4 roda, 4 pisma i uvijek imamo taj broj. Čak je i ako pogledate broj stranica – 400!
Knjižničarka: Sada sam išla gledati i stvarno ima 400 stranica. (smijeh)
Pisac: Čak i ova priča koju sam postavio na fb stranicu Zmajeva družina, postavljena je 4.4.2020. godine.
Cure: Simbolika.
Anja: Je li to slučajnost ili ste namjerno to tada objavili?
Pisac: Nisam imao baš plan kada će to biti, ali kada se pojavila epidemija i kako smo imali puno vremena, dovršio sam priču. Bila je u planu već godinu dana. Razmnišljao sam kada da ju stavim jer je bila gotova već tjedan dana prije i palo mi je na pamet da bi bilo dobro da ju stavim 4.4.2020 .. dvije četvorke, a 20+20 je 40. Eto, stalno nešto planiram. Možete uočiti i da ako se neki lik ne spominje više u 1. dijelu to ne znači da je nestao zauvijek, to znači da će se spominjati negdje u budućnosti. Ako se dogodi nešto neobjašnjivo, to znači da će se objasniti u budućnosti. U nastavcima! Sve što se dogodi je planirano!
Knjižničarka: Cure su primijetile da je knjiga jako neizvjesna i to im se posebice svidjelo.
Anja: Jeste li doživjeli nešto slično kao u knjizi, ali manje fantastički?
Pisac: Nisam, nažalost doživio ništa slično! Ali, mogu vam reći da taj prolaz stvarno postoji kod Staroga grada i vidjet ćete fotografije na fb-u. Pofotkao sam tajni prolaz i on se stvarno vidi. Može se u njega ući i vodi nekoliko desetaka metara u jednom smjeru, i nekoliko desetaka metara u drugom smjeru. I nitko ne zna zbog čega točno postoji tajni prolaz i kud je vodio nekada u prošlosti.
Katja: Imate li neki savjet za današnju mladež koja voli pisati?
Pisac: Imam. Ako imate dobru ideju, prije nego počnete pisati, zamislite što će se dogoditi na kraju. Najprije morate znati što će se dogoditi na kraju, onda na papir morate napisati natuknice što bi se sve u priči/romanu trebalo dogoditi i onda tek krenete pisati. Nemojte ništa brinuti ako vam se učini da biste tijekom pisanja trebali nešto promijeniti. Recimo kraj samoga romana Zmaj ispod Staroga grada je potpuno drugačiji od onoga kako sam ga ja isplanirao. Trebala je biti velika bitka između vukodlaka i vampira i to na mostu koji spaja Varaždin i Međimurje, a u knjizi znamo da u Međimurju žive vukodlaci, a u Varaždinu vampiri. Međutim, kako sam dalje pisao tako su likovi preuzimali radnju i morao sam promijeniti kraj.
Viktoria: Jeste li mjesto radnje birali prema svojim najdražim gradovima?
Pisac: Upravo tako. Sve su to mjesta gdje sam bio i gdje su dvorci. Ja jako volim dvorce i kada putujem uvijek fotkam 500 fotografija. Dakle, svi ti dvorci stvarno postoje i u svima sam bio.
Melita: Koliko vam je trebalo da napišete knjigu i rekli ste da će biti više dijelova, znači li to da imate da imate manje ili više inspiracije?
Pisac: Imam više inspiracije i više ideja koje svaki dan zapisujem. Pokušavam odrediti u koji nastavak spada koja ideja. Oko 9 mjeseci sam pisao s time da nisam svaki dan pisao jer je bilo nekih događaja koji su me u tome spriječili. Za nove pisce je važno steći naviku da svaki dan napišete jednu stranicu. Dakle, ako krenete nešto pisati jako je bitno da svaki dan sebi kažete da ćete napisati jednu stranicu. I onda stvarno napišete jednu stranicu. Ne mora to biti nešto jako pametno već su to misli, a obično se dogodi da to bude i više od jedne stranice.
Antea: Jeste li mogli naslutiti kao dijete da će vam život krenuti spisateljskim putem?
Pisac: Moglo bi se reći i da da. Kada sam bio 5. razred se dogodilo to da smo za zadatak dobili zadatak da napišemo SF priču. Ja sam pisao o tome da neki svemirski brod putuje sa Zemlje na Saturn. U to vrijeme nisam znao da je Saturn plinovita planeta i da se tamo ne može sletjeti. No, nema veze. Ja sam tako napisao u priči. I kada je nastavnik rekao da je gotovo, ja nisam bio gotov s pisanjem i ja sam zadaću sakrio u školsku torbu i odnio kući. Kod kuće sam ju izvadio i nastavio sam pisati dok nisam sve napisao. 4 i pol stranice je to bilo i predao sam nastavniku. Bilo mu je jako čudno, ali je priča bila dobra i dobio sam 5, ali se nije sačuvala. Negdje se školska zadaća izgubila.
Katja: Tko su vam uzori u pisanju?
Pisac: To je dosta teško pitanje. Ja kad sam išao u OŠ smo za lektiru dobivali lektire koje mi se nisu svidjele jer nisu bile napete i uzbudljive. Kada sam krenuo pisati Zmaja, sam ga napisao onako kako sam ja htio da knjige za lektiru izgledaju u to vrijeme.
Cure: Dijelimo isto mišljenje. Jako je puno knjiga za lektiru koje su nam nezanimljive.
Pisac: A koje su vam omiljene knjige?
Melita: U zadnje vrijeme čitam R.L.Stine-a.
Anja: Ja volim J.K.Rowling ali sam čula da je pokvarila osmu knjigu i ne mislim ju čitati.
Viktoria: Moram naglasiti da sam joj to i ja rekla i isto ne mislim čitati.
Pisac: Meni se isto sviđa Harry Potter, i baš kao i Anja ne mislim čitati osmu knjigu jer sam čuo da nije dobra.
Anja: Ja volim čitati fikciju i fantastiku. Na primjer Hobit je teška knjiga i ne mogu ju pročitati.
Pisac: Ništa se ti nemoj bojati, vjerujem da će ti Hobit biti zanimljiv kasnije. Ja sam ga čitao s 18 godina.
Viktoria: Ja čitam Gospodara prstenova i još mi je dosadna.
Pisac: A zašto je dosadna?
Viktoria: Tek sam na 40.-oj stranici i još se ništa ne događa.
Pisac: Imam jedno pitanje. O broju stranica. Kad sam napisao knjigu, onda su mi rekli:“Joooj, to vam je preveliko i to vam današnja djeca ne budu čitali“.
Melita: Ne, to vam nema veze. Ako mi se knjiga sviđa, ja ću ju pročitati bez obzira koliko stranica ima.
Knjižničarka: Ovo su sve djevojke koje jako vole čitati.
Pisac: Dobro.
Viktoria: Nakon što sam pročitala 800 stranica Harryja Pottera, više mi ništa nije debelo.
Anja: Hvala što ste izdvojili vrijeme za nas i zadovoljili našu radoznalost. Pitali smo i pitanja koja nismo ni namjeravali. Želimo vam ugodan ostatak dan.
Pisac: Hvala vama što ste me pozvali bez obzira na tehničke probleme koje smo imali. Možda se nekad vidimo i uživo.
Knjižničarka: Definitivno, možda se vidimo i u vašim krajevima.
Pisac: Možda bude i prezentacija knjige i kod vas.
Viktoria: Ili na Čitanju do zvijezda?
Pisac: Da, finale je trebalo biti kod nas.
Knjižničarka: Melita i Viktoria su trebale ići.
Pisac: Stvarno? Ne znači da nećete ići jer je za sada samo odgođeno, ali inače je mjesto održavanja 200 m od moje kuće i planirali smo voditi sve sudionike natjecanja da vam pokažemo sva mjesta gdje se odvija radnja: parkić gdje se nalaze Bratoljub i pajdaši, Moranina kuća, tajni prolaz, školu.
Knjižničarka: Hvala vam još jednom na svemu.
Pisac: Hvala i vama. Ugodan dan.
Svi: Do viđenja. Pa-pa.
2. čitateljski susret: Intervju s autoricom knjige "Demon školske knjižnice" Moreom Banićević
2. čitateljski susret: Intervju s autoricom knjige "Demon školske knjižnice" Moreom Banićević
Dobar dan! Prije svega želimo Vam zahvaliti što ste pristali na razgovor s nama i što ćete izdvojiti malo vremena kako biste odgovorili na našu radoznalost. Mi smo članice čitateljskog kluba OŠ RKJ Opatija, a zovemo se „Zmajevi – čuvari knjižnice“. Trenutno nas je 5 (Anja, Katja, Antea, Viktoria i Melita i naravno, knjižničarka Iva). Čestitamo na nagradi "Ptičica" po izboru Dječjeg žirija nagrade "Grigor Vitez", u kategoriji za najbolji roman u 2019. godini za roman "Dvojnici u tami". No, polako da krenemo na pitanja.
Prvo želim pozdraviti male čitatelje i knjižničarku te zahvaliti na čestitkama Sretna sam što naša škola ima svoj vlastiti čitateljski klub!
1. Je li vam ovo prvi susret s čitateljskim klubom online?
Do sada sam imala mnogo susreta s čitateljskim klubovima, ali isključivo uživo.
2. Koliko ste knjiga napisali do sada i kakvog su žanra?
Napisala sam nekoliko proznih tekstova od čega su tri romana za djecu. Volim pisati prozu i u njoj se poigravati s onim nadrealnim, nestvarnim. S druge strane, knjige koje sam napisala za djecu za djecu avanturističke su priče s elementima horora, fantastike i detektivskoga romana.
3. Dobitnica ste nagrade "Ptičica" i pohvale nagrade "Grigor Vitez" za 2019. godinu za popularizaciju žanra fantastike među mladima. Kakav je osjećaj kada ste saznali da ste dobitnica prestižne nagrade?
Nagrada "Grigor Vitez Ptičica" jako me razveselila, pogotovo kad mi je rečeno da mi ju je dodijelio dječji žiri. Njihova mi je povratna informacija od izuzetne važnosti jer djecu držim najiskrenijim i najneposrednijim čitateljima. Mislim da je autore najviše strah djece-čitatelja koji su vrlo izravni u iskazivanju svojih dojmova. Što se tiče pohvale žirija, drago mi je da se tiče promicanja žanra fantastike među mladima jer se takve knjige kod nas uglavnom prevode.
4. Koliko vam je vremena trebalo da napišete i objavite knjigu? Zanima nas sam proces pisanja.
Za svaku knjigu mi je trebalo nekoliko tjedana. Pišem relativno brzo, ali mi to zahtijeva jako puno koncentracije, što znači da ću biti za računalom od jutra do mraka i tada ne dam nikome da me smeta.
5. Pišete li trenutno novu knjigu?
Počela sam pisati novu, ali mislim da će ipak morati pričekati do ljeta. Također se radi o avanturi s elementima horora i fantastike, samo što ovoga puta ona nije nastavak prva tri romana.
6. Možete nam reći nešto više o trenutku kada ste se odlučili na pisanje knjiga za mlade?
Sve je započelo kao igra i nisam namjeravala pisati za djecu i mlade, već sam se bavila idejom prvoga romana. Pisala sam nešto za što sam mislila da bih i sama voljela pročitati da sam dijete. Tijekom nastajanja priče, odlučila sam priču pokloniti djeci za čitanje.
7. S koliko ste godina počeli pisati? Jeste li i kao djevojčica pisali?
Jesam. Počela sam pisati kao dijete, to su tad bile kratke priče i ponekad pjesme. Sa svojih sedamnaest godina uhvatila sam se pisanja većih pripovijedaka, iako njih nisam nikad ni pokušala izdati.
8. Kako sadašnja situacija s karantenom utječe na vašu kreativnost i pisanje?
S obzirom na to da se nastava i dalje odvija, pa makar online, ne daje mi dovoljno vremena da se zatvorim i bacim na pisanje. U bilješkama imam početak i nacrt koje ću razviti tek kad budem mogla posvetiti se samo tome.
9. Možete nam reći kako je došlo do ideje o pisanju ove knjige?
Ideja o Demonu razvila se postepeno, još 2012. godine, kad mi je palo na pamet kako bi bilo super "dopisivati se" putem knjiga. Onda sam se htjela zabaviti i s glagoljicom te napraviti knjigu igrajući se s našom mitologijom na kojoj se temelji svijet iz romana, iako sam mnogo toga izmijenila za potrebe priče. Glagoljica mi je odlično poslužila kao pismo za šifriranje i dešifriranje, a i htjela sam djeci pokazati koliko je ona zapravo lijepa. Ispostavilo se da je na to publika dobro reagirala. Demon je dobio nagradu Sfera 2016. za objavljivanje u 2015. godini, i to mi je bila još jedna motivacija da nastavim pisati u tom smjeru. S druge strane, volim hororce, kako video igre, tako i filmove, pa sam u priču unijela i elemente strave. Demon školske knjižnice djelomično je blizak i mojem djetinjstvu, događa se u parku moje osnovne škole. Posebno se sjećam događaja u kojem je gorjela školska knjižnica te iste škole – tada mi je bilo jezivo promatrati kako dim suklja kroz njezine prozore. Mislim da je jasno da sam ostavila dio tog straha među stranicama knjige.
10. Znamo i da postoji i drugi dio knjige. Neki od nas su ga pročitali, a neki upravo to rade. Možemo li očekivati i nove nastavke?
Da, treći nastavak je odavno spreman i trebao bi izići na jesen. Zove se Tragovima Crnog Petra i zaokružuje cijelu priču.
11.Kada smo čitali knjigu nismo naišli na posvetu. Možete nam otkriti kome je knjiga posvećena?
Ne znam koji bi bio odgovor na to pitanje. Možda bi bilo najtočnije reći da je knjiga posvećena djeci.
12. Zašto ste odabrali broj 7 kao broj potrebnih duša? Je li Vam to najdraži broj možda?
Zapravo, najdraži broj mi je 13! Rođena sam na petak trinaesti i to mi je sretan broj :-D Broj sedam ima svoje mitološko značenje, a odgovara mi i uz priču. Originalno je šest prijatelja kojima se pridružuje i sedmi, a to je mali Antonio.
13.Zašto baš demon, a ne neko drugo fantastično biće?
Demon iz knjige utjelovljuje zlo koje treba pobijediti najjačim silama, a to su ljubav, prijateljstvo i tolerancija. Ne treba zaboraviti i na znanje, koje je oduvijek bilo moćno oružje u borbi protiv "mraka". Demon školske knjižnice je nemoćan pred djecom koja njeguju navedene vrijednosti.
14.U knjizi se spominju i dva romana pa nas zanima zašto baš ta dva romana?
Zato jer su neizostavan dio svake dječje knjižnice, drugim riječima, klasici koje uvijek treba čitati. Katkada ti klasici budu izvan našega vremena, ali to ne znači da bismo ih trebali preskočiti. Knjige poput Avanture Toma Sawyera i Heidi daju nam savršen uvid u prošlost, u živote neke druge djece, koja su živjela davno prije nas. Nije li to jedan savršeni mali vremeplov?
15. Znamo da imate pse i da ste velika ljubiteljica životinja. Jesu li psi u knjizi jer i vi imate pse?
Psi su u knjizi jer obožavam pse. Općenito volim životinje. Također, smatram da su one jako bitan dio naših obitelji i života uopće. Djeca iz priče poštuju životinje i lijepo postupaju prema njima jer ih to obogaćuje i čini boljim ljudima jednom kad odrastu. Ja imam Nuri i Grišu koje me jako vesele, iako me katkad gnjave dok radim. Ne vole kad pišem jer žele da se igram s njima, pa onda grickaju igračke s trubicom dok me ne izlude bukom. Katkad mi kradu papuče samo zato da bih trčala za njima. S njima najviše provodim svoje vrijeme. Često ih vodim na izlete u prirodu i u tim dugim šetnjama katkad dobivam nove ideje za svoje romane.
16. Koji vam je najdraži lik i zašto?
Mrklja! I sama volim izmišljati riječi, imena, prezimena, izvrtati riječi naopako, okretati ih i općenito se igrati njima. Mrklji svašta pada na pamet, njega nije briga što drugi misle, on je vrlo pozitivan lik iako izgleda svadljivo.
17. Jesu li svi likovi plod mašte ili ima onih koji su stvarni?
Mislim da pisci uvijek unesu dašak stvarnoga u ono izmišljeno ili obratno. Shodno tome, svi likovi u sebi imaju djelić mojih najbližih ili mene same.
18. Imate li omiljeno mjesto na kojem pišete?
Moj radni kutak. Ondje je moje računalo, moje knjige, stripovi, pribor, bilježnice i sve što mi treba za rad. S prozora vidim lovor na čijem zelenilu odmaram oči nakon punog pisanja. Kada navečer pišem dok svi spavaju, ispod radnoga stola mi leži Griša, a Nuri hrče na obližnjem psećem krevetiću.
18. Koja vam je najdraža knjiga?
Teško mi je izdvojiti najdražu knjigu za djecu, ali pokušat ću. To bi bile pripovijesti od Oscara Wildea. Ima nešto u njima što ih čini čarobnima kad ih čitaš i kao dijete i kao odrasla osoba.
19. Imate li savjet za nas koji volimo čitati, a i pisati?
Da nastavite činiti i jedno i drugo! Treba puno čitati jer nam knjiga pruža uvid u novi svijet šireći naše horizonte. Svakom knjigom postajemo bogatiji za jedno iskustvo. Slično je s pisanjem. Papir je podloga za puno ideja od kojih jedna može jednoga dana narasti u neku knjigu.
Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za nas i zadovoljili našu radoznalost. Želimo Vam ugodan ostatak dana.
Hvala vama na pitanjima i čitanju. Veliki pozdrav šalju vam Morea, Griša i Nuri!
Page updated
Google Sites
Report abuse