Iran u prezentu

'Moje se roditelje, za vrijeme njihova prvog posjeta Iranu, posebno dojmila jedna situacija iz javnog  prijevoza. U javnim minibusevima vozna se karta plaća vozaču pri izlasku iz vozila i jedna je žena, vidjevši da smo stranci, platila vozaču i za naše tri vozne karte. Okrenula se prema nama, prošaptala be Iran hošumadid, dobrodošli u Iran, te uzašla na svojoj stanici. Uz ljude koji na svakom koraku posjetitelja obasipaju takvom pažnjom teško je ne osjećati se sigurno i nije čudno da većina stranih posjetitelja kaže da se ni u jednoj zemlji nisu osjećali tako dobrodošlo kao što su se osjećali u Iranu.'

Koliko znamo i koliko smo spremni saznati o drugačijoj kulturi, jednom drugom svijetu, ljudima i narodu uz koji se obično vežu negativne konotacije? 

Ivan Đogić krenuo je na ovo predivno i uzbudljivo putovanje Iranom, zaljubio se u lokalnu djevojku i preselio u Iran. Ovaj predivan putopis odvest će vas na mjesta o kojima niste ni sanjali da postoje, upoznat ćete kulturu i običaje iranskog naroda. 

'Pedesetak kilometara od afganistanstke granice, u nepristupačnim brdima koja opet neodoljivo podsjećaju na Mordor surovog Hormoza, smjestilo se selo u kojem su živjeli ljudi isključivo vrlo niskog rasta. NIje u potpunosti razjašnjeno, ali pretpostavlja se da u slučaju Mahuničana, čija visina nije prelazila jedan metar i trideset centimetara, nije riječ o standardnom genetskom poremećaju koji uzrokuje niski rast, već o posljedici izuzetno ograničene prehrane i razmnožavanja s bliskom rodbinom.'

Autor je knjigu napisao u vrijeme početka pandemije COVID-19 pa je imao mnogo vremena za razmišljanje i detaljnu obradu svega onog što je želio prenijeti čitatelju. Ivan će vas najprije provesti kroz povijest Irana, nekadašnje Perzije, a zatim će vas dovesti u sadašnjost i pričati o Iranu u prezentu, u vrijeme pandemije COVID-19 . 

'Dvanaesti imam koji se zove Mehdi je nestao kao četverogodišnje dijete još u 9. stoljeću i vjeruje se da cijelo vrijeme od nestanka zapravo prikriveno živi među ljudma. Kad dođe pravo vrijeme, on će otkriti svoj identitet i spasiti svijet od nepravde i zla. S obzirom da svi muslimani priznaju Isusa kao poslanika uz kojeg se vežu slična vjerovanja, šijiti vjeruju da će MEhdi na svijet donijeti pravdu i mir upravo uz Isusovu pomoć.'

Ivan je izvrstan slikar perom. Naime, čitajući ovu knjigu kao da ste doista tamo, s njim, kao da živite njegov život. Potrudio se opisati običaje ljudi i njihova neobična ponašanja koja su često za nas Europljane zbunjujuća. Kroz cijelo ovo putovanje doživjet ćete bezbroj scena iranske nevjerojatne ljubaznosti i ljudskosti, zvanu tarof. Tarof  je vrlo važna karakteristika iranske kulture koja zahtijeva ljubaznost i poštovanje prema starijima, ženama i strancima. 

'Tarof se uglavnom radi za stvari za koje se već unaprijed zna ishod. Primjerice, Iranac vas pozove na ručak iako dobro zna da ste upravo ručali. Ishod ovog igrokaza je jasan jer se podrazumijeva da poziv nećete prihvatiti s obzirom da ste se već najeli, ali on vas svejedno iz pristojnosti poziva, na što se vi zahvaljujete te pristojno odbijate. U ovoj situaciji stanje se nije promijenilo jer na ručak s enije otišlo, ali desila se ključna stvar i poanta tarofa - bili ste pristojni i jedan prema drugome ste iskazali poštovanje.'

Osim što progovara o društvenim odnosima, komunikaciji s ljudima i njihovim običajima, progovara i o problemima s kojima se Iranci susreću, kritizira neke njihove postupke, rad državnih institucija... I da, ako ste mislili da smo mi Balkanci opušteni. Trebate tek vidjeti kakvi su Iranci!

'Tvrdoglavost Perzijanaca očita je i kroz očuvanje perzijskog jezika jer Iran je jedina u nizu zemalja arapskih osvajanja koja nije prihvatila arapski jezik. Primjer su današnji Egipat, Sirija i Irak, zemlje koje poput Irana potiču od slavnih naroda najranijih civilizacija, no koje su, za razliku od Irana, u potpunosti prihvatile arapski jezik, kulturu i izvorni sunitski oblik islama.'

Ivan je obišao i neke od najznačajnijih gradova u Iranu - Teheran (glavni grad), Eshafan, Mašhad i dr. Ipak, ne veliča samo te sjajno uređene gradove, već nas vodi u ruralna, siromašna područja. Čak petnaest UNESCO-vih spomenika svjetske baštine nalazi se u Iranu, a najpoznatiji je Mauzolej u Halikarnasu koji se nalazi i na listi sedam svjetskih čuda.

Također, biljni i životinjski svijet Irana je raznolik. Jedan dan ste u polupustinji, a drugi dan pogled seže na bujne zelene šume. Iran je većinom planinska zemlja koja graniči s Armenijom, Azerbajdžanom, Turkmenistanom, Turskom, Irakom, Afganistanom i Pakistanom. Ima izlaz na Kaspijsko jezero te Perzijski i Omanski zaljev.

'Iranci su vrlo ponosni na prirodnu raznolikost svoje države i neće propustiti priliku da se požale na gospodarsku situaciju navodeći sva prirodna bogatstva koja imaju - šume, vodu, naftu, more i rudnike.'

Gastronomija se razlikuje od pokrajine do pokrajine, ali uglavnom prevladava voće i bilje, jede se riža s piletinom ili janjetinom. Prevladava mlado stanovništvo, pa tako i sport dominira ovom zemljom. Jeste znali da su Iranci izmislili šah i polo, a pokazali su se i kao izvrsni izumitelji tijekom stoljeća postojanja - izumili su vjetrenjače, algebru i dr.? Doprinijeli su razumijevanju i mnogih prirodnih znanosti, astronomije, filozofije, medicine...

'Možda namirnica i nije nečista, ali je njezin način pripreme neprihvatljiv, a time je i sama hrana postala nečistom. Primjerice, ovci pri klanju mora biti odrezana glava i ako bi se janje, kao kod nas, u jednom komadu vrtjelo na ražnju, ono u IRanu više ne bi bilo prihvatljivo i postalo bi nečisto. Alkohol je grijeh, a od osnovnih nečistih namirnica valja izdvojiti svinjetinu i ribu koja nema ljusku.'

U svakom slučaju, vrijeme je da primite ovu knjigu u ruke i krenete na prekrasno putovanje Iranom, a ko zna, možda i završite tamo. Da bi doživljaj bio još ljepši, Ivan je sve potkrijepio fotografijama. Ova je knjiga i pravi pomagač u razbijanju predrasuda o islamu. 

Uživajte!