O projektu

Dosadašnje spoznaje

Znakove i simptome poremećene funkcije stomatognatog sustava ima 40-75% osoba tijekom života, 20-25% ima značajne simptome, oko 30% skeletno uvjetovane anomalije, a nezadovoljstvo izgledom reportira i preko 50% osoba (1-3).

Klinički problemi mogu biti praćeni nizom znakova i simptoma od ograničenih ili nesimetričnih kretnji donje čeljusti, zvukovima u čeljusnim zglobovima za vrijeme kretnji donje čeljust do samo narušenog izgleda lica i osmijeha. Brojni čimbenici mogu pridonijeti razvoju poremećaja kao predisponirajući, inicirajući ili perpetuirajući(4, 5). Biomarkeri se izučavaju da bi se detektirala veza između poremećaja i njegovog patofiziološkog mehanizma te mogu biti odrednice učinkovitosti terapije (6). Terapijski postupci su uglavnom interdisciplinarni, a uključuju kiruršku, ortopedsku, fotodinamsku, kognitivno-bihevioralnu terapiju i fizioterapiju. Djelotvornost i učinkovitost liječenja funkcijskih poremećaja stomatognatog sustava se izučava i vrednuje niz godina, a uspjeh se kreće u rasponu 15-79%, ovisno o modalitetu (7).

No djelotvornost i učinkovitost terapije nisu uvjetovane samo biološkim karakteristikama i modalitetom liječenja već nizom psiholoških karakteristika pacijenta te njegovim svakodnevnim funkcioniranjem i društvenim interakcijama (8). U prethodnom istraživanju ukazali smo da neki od razloga pacijentovog nezadovoljstva ishodom terapije su stupanj perfekcionizma, kritička samoevaluacija i visoki osobni standardi (9). Stoga evaluacija treba imati tri osi - kliničku, psihosocijalnu i biološku, kojima se objašnjava biopsihosocijalni model poremećaja i uspjeha terapije.

Hipoteze

Smatramo da biomarkeri iz sline i sinovijalne tekućine mogu biti odrednice uspjeha liječenja, ali i više psiholoških čimbenika može modificirati percepciju zdravstvenog stanja i orofacijalne boli te utjecati na uspjeh terapije. Dodatno bi okolina (mediji i društvo) mogla utjecati na percepciju zdravstvenog stanja i izgleda dovodeći do toga da osobe postaju samokritičnije, manje zadovoljne vlastitim stanjem i reportiraju višu narušenost kvalitete života. Pretpostavljamo da značajan utjecaj na taj odnos imaju i crte ličnosti, samopouzdanje te perfekcionizam. Viši utjecaj vjerojatno će biti u osoba s nižim stupnjem samopouzdanja, višim stupnjem neuroticizma, otvorenosti i perfekcionizma. Očekuje se da mediji više djeluju na promjene doživljaja svog stanja u žena nego muškaraca te da utjecaj raste s porastom dobi.

Ispitat će se u kojoj mjeri su odrednice uspjeha terapije pojačana percepcija i pažnja, kognitivna distorzija, slika tijela, samopoštovanje, samopouzdanje, perfekcionizam, anksioznost, depresija te zdravstvena kompetencija. Vjerujemo da na uspjeh terapije utječu i parafunkcije, dob i spol. Očekujemo da je najznačajniji moderator uspjeha terapije zdravstvena kompetencija - stupanj u kojem se osoba osjeća sposobnom nositi sa svojim zdravstvenim ishodima.

Ciljevi su:

1. Analizirati kratkotrajne i dugotrajne efekte terapije narušene funkcije i dentofacijalne estetike te odrednice potrebe, traženja, djelotvornosti i učinkovitosti.

2. Validirati psihometrijske instrumenate za procjenu ograničenja funkcije, boli, nepogodnih navika, zdravstvene kompetencije, somatosenzornog pojačavanja i hipervigilnosti.

3. Kreirati nove kratke instrumenate za procjenu slike tijela, perfekcionizma i samopoštovanja koji bi bili fokusirani na kraniodentofacijalna stanja.

Materijal i metode

Djelotvornost terapije procjenjivat će se randomiziranim kontroliranim pokusom. Učinkovitost će se procjenjivati analizom rezultata terapije u stvarnom svijetu, tretiranjem u ambulantama izvan klinike od strane terapeuta koji nisu sveučilišni nastavnici.

Ispitat će se uspješnost nekoliko metoda liječenja narušenih orofacijalnih funkcija, kraniofacijalnih anomalija i narušene dentofacijalne estetike: kirurška, ortopedska, fotodinamska, kognitivno-bihevioralna terapija i fizioterapija te usporediti s netretiranom i placebo skupinom.

Od kliničkih ishoda bilježit će se okluzijske karakteristike, mandibularna dinamika i funkcija, a ispitanici će sami reportirati simptomatologiju (intenzitet boli, zvukove, kočenje, ograničenje funkcije čeljusti, oralne nepogodne navike) te psihološke i socijalne aspekte kvalitete života. U slini i sinovijalnoj tekućini mjerit će se biomarkeri osteopontin, supstanca P i matriks metaloproteinaza 3. Psihološke crte koje bi mogle biti odrednice učinkovitosti terapije procjenjivat će se instrumentima: Ljestvicom percipirane zdravstvene kompetencije, Ljestvicom somatosenzornog pojačavanja, Kratkom ljestvicom hipervigilnosti, Ljestvicom pretjeranog doživljavanja ozbiljnosti boli, Općim tjeskobnim poremećajem te Upitnicima o zdravlju pacijenta: fizički simptomi, depresija i distres. Uz to koristit će se i instumenti za procjenu stupnja perfekcionizma, slike tijela, samopoštovanja i samopouzdanja. Za prevođenje psihometrijskih instrumenata koji do sada nisu korišteni u Hrvatskoj koristit će se metoda naprijed-natrag. Za provjeru strukture i unutarnje konzistencije psihometrijskih instrumenata koristit će se faktorska analiza. Učinkovitost terapije procjenjivat će se na kraju terapije, a trajnost učinka mjesec dana nakon završetka terapije, nakon tri mjeseca i godinu dana. Za kontrolu pouzdanosti načinit će se testiranje reproducibilnosti ponavljanjem mjerenja u 30 ispitanika s vremenskim rasponom od 10 dana.

Očekivani razvoj kolaborativnosti

Planira se uspostaviti suradnju sa Sveučilištem Federico II u Napulju, Italija te Medicinskim fakultetom u Ljubljani kroz studijske posjete, edukaciju i zajednička istraživanja. Navedeno bi unaprijedilo protokole Referentnog centra za orofacijalnu bol u Rijeci. Suradnja bi se ostvarila i unutar Sveučilišta u Rijeci s profesionalcima i znanstvenicima psihološke, medicinske i rehabilitacijske struke.

Očekivani razvoj dolazne i odlazne mobilnosti

Uspostavila bi se mreža suradnje s više sveučilišta u Europi s kojima bi se ostvarila dolazna i dolazna mobilnost znanstvenika. Kako se uvodi nova dijagnostička metodologija definirana nedavno od Međunarodne mreže za metodologiju orofacijalne boli i povezanih poremećaja (INfORM) članovi tima s Medicinskog fakulteta u Rijeci boravili bi u više navrata na Sveučilištu Federico II u Napulju, u Italiji, gdje bi se upoznali s instrumentalnim metodama analize narušenosti žvačne funkcije, mišića i čeljusnog zgloba te pohađali dodatnu edukaciju iz orofacijalne boli i temporomandibularnih poremećaja. Na kalibraciji bi iza toga boravili u Utrechtu, u Nizozemskoj.

Prof. dr. sc. Ambrosina Michelotti iz Napolija angažirala bi se kao gost nastavnik na Medicinskom fakultetu u Rijeci, u superviziji metodologije i bila uključena u validaciju instrumenta Dijagnostički kriteriji temporomandibularnih poremećaja (DC TMD). Planira se i studijski posjet prof. dr. sc. Vincenza d'Anto'a iz Napulja Medicinskom fakultetu u Rijeci te prof. dr. sc. Ksenije Rener Sitar, specijalistice za orofacijalnu bol s Medicinskog fakulteta u Ljubljani.

Očekuje se i posjet članova tima iz Rijeke Sveučilištima u Tuebingenu, Njemačka, Gothenburgu, Švedska, Milanu, Italija, Plovdivu, Bugarska i Ljubljani, Slovenija gdje djeluju referentni centri za kraniofacijalne anomalije i temporomandibularne disfunkcije.

LITERATURA:

1. Scrivani SJ, Keith DA, et al. Temporomandibular disorders. N Engl J Med. 2008;359:2693-705.

2. Joshi N, Hamdan AM, et al. Skeletal malocclusion: a developmental disorder with a life-long morbidity. J Clin Med Res. 2014;6:399-408.

3. Akarslan ZZ, Sadik B, et al. Dental esthetic satisfaction, received and desired dental treatments for improvement of esthetics. Indian J Dent Res. 2009;20:195-200.

4. LeResche L. Epidemiology of temporomandibular disorders implications for the investigation of etiologic factors. Crit Rev Oral Biol Med. 1997, 8:291–305.

5. Perinetti G, Türp JC, et al. Associations between the masticatory system and muscle activity of other body districts. A meta-analysis of surface electromyography studies. J Electromyogr Kinesiol. 2011;21:877-84.

6. Ceusters W, Nasri-Heir C, et al. Perspectives on next steps in classification of oro-facial pain - Part 3: biomarkers of chronic oro-facial pain - from research to clinic. J Oral Rehabil. 2015;42:956-66.

7. McNeely ML, Armijo Olivo S, et al. A systematic review of the effectiveness of physical therapy interventions for temporomandibular disorders. Phys Ther. 2006;86:710-25.

8. Rollman GB, Gillespie JM. The role of psychosocial factors in temporomandibular disorders. Curr Rev Pain. 2000;4:71-81.

9. Pavicic DK, Kolceg M, et al. Changes in quality of life induced by tooth whitening are moderated by perfectionism: A randomized, double-blind, placebo-controlled trial. Int J Prosthodont. 2018;31:394–6.