učeničke izjave

Prije ovog projekta nisam se susrela s nekim konkretnim problemima na Internetu i na društvenim mrežama jer nisam aktivna ni na jednoj društvenoj mreži, a na Internetu većinu vremena provodim u svrhu školskih obveza pa mogu slobodno reći da nisam bila pretjerano zainteresirana za probleme na Internetu, ali sam ih bila svjesna jer su bili prisutni u mojoj okolini. Prije ovog projekta o svakoj temi znala sam ponešto, no ne nešto pretjerano jer kao što sam već spomenula nikad nisam za to bila pretjerano zainteresirana, no da se ne osvrćem samo na ono loše, najzanimljiviji dio ovog projekta, o kojem sam prije znala jako malo bio je internetski rječnik i kratice u porukama. Izuzetno korisno bilo je naučiti o najboljim i najsigurnijim lozinkama. Mislim da su mi ove prve dvije teme pomogle da bolje razumijem internetski jezik, koji prije nisam. Razlog zbog kojih sam odabrala baš ove dvije teme je taj da mi one zaista nisu bile poznate jer se nisam baš previše s njima susretala, dok sam s problemima zlostavljanja na Internetu bila upoznata i prije. Izuzetno korisno je bilo što smo se o problemima kao što su cyberbullying, sexting, pedofilija, dostupnost neprimjerenih sadržaja na Internetu, internetske prijevare, nepouzdanost informacija , nedostatak privatnosti, educirali preko različitih videozapisa jer su nam oni približili stvarnu sliku tih problema i prikazali nam ih u stvarnom svijetu. Mi kao “djeca Interneta” zapravo smo izuzetno slabo svjesni onih loših strana koje su posljedice Interneta. Jedna od njih je cyberbullying, kojeg zapravo možemo reći i ignoriramo sve dok se takvo nešto ne dogodi nama ili našim bližnjima. Cyberbullying je oblik zlostavljanja koji obuhvaća slanje neprimjerenih poruka najčešće preko društvenih mreža. U tim porukama često se nalaze uvrede koje ugrožavaju samopouzdanje, a ponekad nažalost, ako je neko izložen sustavnom zlostavljanu, mogu dovesti i do suicidalnog ponašanja. Još jedan problem na koji mi je ovaj projekt ukazao je problem privatnosti na Internetu, posebice društvenim mrežama. Iako sam i prije bila toga svjesna ovo me još više vratilo u stvarnost I pomoglo mi da shvatim da je pojam privatnog života izuzetno bitan i premalo cijenjen u današnje vrijeme. Zastrašujuće je s koliko ljudi dijelimo svoje privatne informacije, od sreće do tuge. I na kraju pojam za koji sam u ovom projektu prvi put čula, sexting. Sexting je slanje eksplicitnih i neprimjerenih poruka između dvije osobe. Posljedice ovog problema su izuzetno velike jer mogu rezultirati ugrožavanjem položaja u društvu, izloženošću društvenom izrugivanju, jer nikada ne možemo biti sigurni gdje će naposljetku završiti. Još se samo potrebno osvrnuti na probleme koji nisu vezani toliko uz nas koliko uz naše računalo. Danas postoje različiti zloćudni softveri kao što su virusi, crvi, trojanski konji, koji mogu napraviti veliku štetu na našem računalu, zbog toga je izuzetno bitno provoditi različite protumjere i zaštitne mjere (antivirusni programi) te paziti na to koje stranice posjećujemo. Nakon ovog projekta mislim da ću više pažnje posvetiti tome koje stranice posjećujem te zaštiti svojeg računala jer sam u tome uvidjela veliku važnost. Također ću primijeniti neke od savjeta za sigurnije lozinke jer nisam tome pridavala veliku pažnju i pozornost, a trebala sam.

Viđala sam po Faceboooku kako postoji više profila s različitim imenima, ali sam mislila da je samo ta osoba napravila novi profil jer joj se nije svidjelo ime. Zahvaljujući projektu shvatila sam da trebam paziti kakve slike stavljam na internet jer bi to moglo završiti kod bilo koga. Trebam paziti s kime komuniciram preko društvenih mreža,nikad ne bi trebali pričati s nepoznatim osobama,osobama koje nemaju sliku na profilu. Nikad ne bismo smjeli davati naše osobne podatke nekome kao što su:e adresa,broj telefona,lozinke....

Naučila sam da trebam imati jaku i sigurnu lozinku na svim društvenim mrežama te da ih treba često mijenjati kako bismo bili sigurni od provala na e-mail. Ne bismo se trebali sastajati s osobama koje ne poznajemo jer nikad ne znamo tko će se tamo naći.

Zahvaljujući ovom projektu shvatila sam da ima puno pogrešaka koje sam napravila. Morat ću češće mijenjati lozinke,više ću paziti s kime pričam, biti ću opreznija s slikama koje objavljujem ili neću uopće objaviti ništa. Obrisati ću sve trenutne fotografije i objave koje se nalaze na internetu. Nikad neću nikoga zadirkivati preko interneta jer znam da toj osobi sigurno ne bi bilo ugodno. Loše bi se osjećala, možda bi si čak nešto i učinila. A ja ne želim biti odgovorna zbog toga. Ako se ikad ja nađem u takvoj situaciji da budem tema sprdanja na internetu javila bih roditeljima ili nekoj odrasloj osobi u koju imam povjerenja. Nadam se da je svima taj projekt pomogao kao i meni.

Tijekom projekta sam naučila da trebam biti oprezna na internetu jer ne mogu znati tko ima kakvu namjeru i što želi učiniti jer internet nije siguran. Isto tako sam naučila da ako netko ima neki problem i ako ga netko maltretira da mu trebam pomoći i zajedno to prijaviti nekoj odrasloj osobi, da moram odmah blokirati osobu koja od mene nešto traži i koja je sumnjiva. Odlučila sam i stavljati lozinke koje su malo duže i koje se ne mogu lako shvatiti i lako provaliti. Naučila sam da trebam i druge upozoravati na loše stvari na internetu i prijateljima uvijek otvoriti oči ako će htjeti učiniti nešto loše drugima ili netko njima, pomagat ću drugima kako da prepoznaju kada netko ima loše namjere.

U svojem budućem ponašanju izbjegavati ću loše strane na internetu i više ću obraćati pažnju na to što se zapravo događa. Neću prihvatiti zahtjev sa svakog profila, ni odgovarati na poruke nekome koga ne poznajem. Više ću provjeravati dali su informacije na internetu baš uvijek i sve točne.

Mi možda nismo svjesni te opasnosti koja nam se može dogoditi no kada se dogodi onda je već prekasno za povratak. Zato bi roditelji i odrasle osobe trebali upućivati u dobre i loše strane tehnologije odnosno interneta jer ako oni to ne čine djeca su onda prepuštena sama sebi u životu. Postanu žrtve nasilja,vrijeđanja,ucjena ,raznih rasprava i sukoba. Djeca nakon toga više ni nemaju hrabrosti reći roditeljima što im se dogodila već postanu obeshrabreni i život im od tog trena više nema smisla. Zato nemojte dopuštati da vaša djeca budu žrtve nekih društvenih mreža i da izgube samo zbog neke društvene mreže volju i smisao života. Također je sve više aktivno slanje svojih neprimjerenih slika nekoj nepoznatoj osobi ili možda čak nekog koga poznajemo ali jedno je tim osobama zajedničko , a to je da će nas jedna i druga osoba time ucjenjivati i uvijek tražiti neke usluge od nas i tim ucjenama neće biti kraja , a tek onda shvatimo da smo sami sebe doveli u opasnost zbog samo jedne fotografije koju smo poslali preko interneta. Ja do sada mogu reći da nisam bila u situaciji da sam bila žrtva društvenih mreža i interneta no pošto upotrebljavam društvene mreže dosta često mi se dogodi da mi nepoznate osobe šalju zahtjeve za prijateljstvom , a onda treba postupiti tako da te osobe samo izbrišemo te da često pregledavamo svoju listu prijatelja . Nekako isto tako ja smatram da je ispravno da ne stavljamo podatke na internet kao što su mjesto prebivališta i slično jer dajemo svoje podatke u neku javnost koju mi ne poznajemo.