Nakon obrađenih tema vezanih uz probleme i opasnosti na internetu svaki učenik trebao je napisati esej (400 riječi – 1 stranica).
U eseju je trebao odgovoriti na sljedeća pitanja:
Kako ste se ponašali prije projekta, da li ste se susreli s nekim od problema na internetu i kako ste ga riješili?
Što ste novo naučili tijekom projekta?
Što ćete promijeniti u svojem budućem ponašanju i zašto?
U ovoj nastavnoj jedinici bavili smo se Internetom i pratećim problemima koji se zbog njega javljaju. Osvrnuli smo se na dobre, ali i one štetne, često nesvjesne posljedice različitih opasnosti na Internetu. Upoznavali smo se s Internetom za koji svi mislimo da nam je izuzetno poznat, no kroz ovu temu shvatili smo da ne znamo ili da nismo možda baš u potpunosti svjesni onoga što se na Internetu nalazi i kakvim opasnostima smo zbog njega izloženi. Ovaj projekt zasigurno je bio koristan jer je onima koji nisu upoznati s Internetom i njegovim popratnim pojavama omogućio da se o tome educiraju, a onima koji su već znali nešto o tome proširio znanje i doveo ih do nekih novih spoznaja, što je izuzetno bitno jer kod većine svih problema na Internetu ne postoji konkretno rješenje ili neka aplikacija koja bi riješila problem, već rješenje leži upravo u edukaciji koja se provodi u školama i kod kuće.
Prije ovog projekta nisam se susrela s nekim konkretnim problemima na Internetu i na društvenim mrežama jer nisam aktivna ni na jednoj društvenoj mreži, a na Internetu većinu vremena provodim u svrhu školskih obveza pa mogu slobodno reći da nisam bila pretjerano zainteresirana za probleme na Internetu, ali sam ih bila svjesna jer su bili prisutni u mojoj okolini. Prije ovog projekta o svakoj temi znala sam ponešto, no ne nešto pretjerano jer kao što sam već spomenula nikad nisam za to bila pretjerano zainteresirana, no da se ne osvrćem samo na ono loše, najzanimljiviji dio ovog projekta, o kojem sam prije znala jako malo bio je internetski rječnik i kratice u porukama. Izuzetno korisno bilo je naučiti o najboljim i najsigurnijim lozinkama. Mislim da su mi ove prve dvije teme pomogle da bolje razumijem internetski jezik, koji prije nisam. Razlog zbog kojih sam odabrala baš ove dvije teme je taj da mi one zaista nisu bile poznate jer se nisam baš previše s njima susretala, dok sam s problemima zlostavljanja na Internetu bila upoznata i prije. Izuzetno korisno je bilo što smo se o problemima kao što su cyberbullying, sexting, pedofilija, dostupnost neprimjerenih sadržaja na Internetu, internetske prijevare, nepouzdanost informacija , nedostatak privatnosti, educirali preko različitih videozapisa jer su nam oni približili stvarnu sliku tih problema i prikazali nam ih u stvarnom svijetu. Mi kao “djeca Interneta” zapravo smo izuzetno slabo svjesni onih loših strana koje su posljedice Interneta. Jedna od njih je cyberbullying, kojeg zapravo možemo reći i ignoriramo sve dok se takvo nešto ne dogodi nama ili našim bližnjima. Cyberbullying je oblik zlostavljanja koji obuhvaća slanje neprimjerenih poruka najčešće preko društvenih mreža. U tim porukama često se nalaze uvrede koje ugrožavaju samopouzdanje, a ponekad nažalost, ako je neko izložen sustavnom zlostavljanu, mogu dovesti i do suicidalnog ponašanja. Još jedan problem na koji mi je ovaj projekt ukazao je problem privatnosti na Internetu, posebice društvenim mrežama. Iako sam i prije bila toga svjesna ovo me još više vratilo u stvarnost I pomoglo mi da shvatim da je pojam privatnog života izuzetno bitan i premalo cijenjen u današnje vrijeme. Zastrašujuće je s koliko ljudi dijelimo svoje privatne informacije, od sreće do tuge. I na kraju pojam za koji sam u ovom projektu prvi put čula, sexting. Sexting je slanje eksplicitnih i neprimjerenih poruka između dvije osobe. Posljedice ovog problema su izuzetno velike jer mogu rezultirati ugrožavanjem položaja u društvu, izloženošću društvenom izrugivanju, jer nikada ne možemo biti sigurni gdje će naposljetku završiti. Još se samo potrebno osvrnuti na probleme koji nisu vezani toliko uz nas koliko uz naše računalo. Danas postoje različiti zloćudni softveri kao što su virusi, crvi, trojanski konji, koji mogu napraviti veliku štetu na našem računalu, zbog toga je izuzetno bitno provoditi različite protumjere i zaštitne mjere (antivirusni programi) te paziti na to koje stranice posjećujemo. Nakon ovog projekta mislim da ću više pažnje posvetiti tome koje stranice posjećujem te zaštiti svojeg računala jer sam u tome uvidjela veliku važnost. Također ću primijeniti neke od savjeta za sigurnije lozinke jer nisam tome pridavala veliku pažnju i pozornost, a trebala sam.
Prije ovog projekta znala sam kakve se opasnosti nalaze na internetu. Čula sam od prijatelja kako su oni proživjeli neke od tih opasnosti. Ja nisam vjerovala. Mislila sam da je internet sigurno mjesto. Da se ništa takvo ne može dogoditi. Imala sam osjećaj kao da svi lažu,nisam bila svjesna da sam ja u krivu. Internet nikad nije bio i nikad neće biti sigurno mjesto. Uvijek će postojati neke opasnosti kao:krađe identiteta,lažne informacije,ucjene...
Viđala sam po Faceboooku kako postoji više profila s različitim imenima, ali sam mislila da je samo ta osoba napravila novi profil jer joj se nije svidjelo ime. Zahvaljujući projektu shvatila sam da trebam paziti kakve slike stavljam na internet jer bi to moglo završiti kod bilo koga. Trebam paziti s kime komuniciram preko društvenih mreža,nikad ne bi trebali pričati s nepoznatim osobama,osobama koje nemaju sliku na profilu. Nikad ne bismo smjeli davati naše osobne podatke nekome kao što su:e adresa,broj telefona,lozinke....
Naučila sam da trebam imati jaku i sigurnu lozinku na svim društvenim mrežama te da ih treba često mijenjati kako bismo bili sigurni od provala na e-mail. Ne bismo se trebali sastajati s osobama koje ne poznajemo jer nikad ne znamo tko će se tamo naći.
Zahvaljujući ovom projektu shvatila sam da ima puno pogrešaka koje sam napravila. Morat ću češće mijenjati lozinke,više ću paziti s kime pričam, biti ću opreznija s slikama koje objavljujem ili neću uopće objaviti ništa. Obrisati ću sve trenutne fotografije i objave koje se nalaze na internetu. Nikad neću nikoga zadirkivati preko interneta jer znam da toj osobi sigurno ne bi bilo ugodno. Loše bi se osjećala, možda bi si čak nešto i učinila. A ja ne želim biti odgovorna zbog toga. Ako se ikad ja nađem u takvoj situaciji da budem tema sprdanja na internetu javila bih roditeljima ili nekoj odrasloj osobi u koju imam povjerenja. Nadam se da je svima taj projekt pomogao kao i meni.
Prije ovog projekta nisam mislila da bi se mogle događati tako loše stvari koje se u današnje vrijeme događaju. Nisam toliko obraćala pažnju na to makar sam uvijek čula da nekoga maltretiraju, ucjenjuju, vrijeđaju... Nikada se nisam susrela s ni jednim takvim problemom, ali sam vidjela stvari gdje npr. maltretiraju i ubijaju životinje, u grupama ismijavaju i vrijeđaju neku osobu samo zato jer se razlikuje po nečemu od njih, video gdje 2 djevojke prijete i udaraju jednu drugu djevojku...
Tijekom projekta sam naučila da trebam biti oprezna na internetu jer ne mogu znati tko ima kakvu namjeru i što želi učiniti jer internet nije siguran. Isto tako sam naučila da ako netko ima neki problem i ako ga netko maltretira da mu trebam pomoći i zajedno to prijaviti nekoj odrasloj osobi, da moram odmah blokirati osobu koja od mene nešto traži i koja je sumnjiva. Odlučila sam i stavljati lozinke koje su malo duže i koje se ne mogu lako shvatiti i lako provaliti. Naučila sam da trebam i druge upozoravati na loše stvari na internetu i prijateljima uvijek otvoriti oči ako će htjeti učiniti nešto loše drugima ili netko njima, pomagat ću drugima kako da prepoznaju kada netko ima loše namjere.
U svojem budućem ponašanju izbjegavati ću loše strane na internetu i više ću obraćati pažnju na to što se zapravo događa. Neću prihvatiti zahtjev sa svakog profila, ni odgovarati na poruke nekome koga ne poznajem. Više ću provjeravati dali su informacije na internetu baš uvijek i sve točne.
Prije projekta bila sam upoznata sa nekim opasnostima i posljedicama interneta no mogu reći da sam ipak više naučila jer sam pomoću videa i prezentacija mogla vidjeti tuđa iskustva i mišljenja što je meni uistinu važno. Možda se čini nekima da su te teme samo gubitak vremena no ako vi ne odlučite zaštiti svoje podatke i svoju privatnost onda će to ostali zloupotrijebiti i staviti u svoju korist. Djeca koja su maloljetna upotrebljavaju društvene mreže bez nadzora roditelja te često prihvaćaju prijateljstva nepoznatih osoba a najgore je to kada se ta osoba lažno predstavlja i nagovori nas da se nailazimo i slično.
Mi možda nismo svjesni te opasnosti koja nam se može dogoditi no kada se dogodi onda je već prekasno za povratak. Zato bi roditelji i odrasle osobe trebali upućivati u dobre i loše strane tehnologije odnosno interneta jer ako oni to ne čine djeca su onda prepuštena sama sebi u životu. Postanu žrtve nasilja,vrijeđanja,ucjena ,raznih rasprava i sukoba. Djeca nakon toga više ni nemaju hrabrosti reći roditeljima što im se dogodila već postanu obeshrabreni i život im od tog trena više nema smisla. Zato nemojte dopuštati da vaša djeca budu žrtve nekih društvenih mreža i da izgube samo zbog neke društvene mreže volju i smisao života. Također je sve više aktivno slanje svojih neprimjerenih slika nekoj nepoznatoj osobi ili možda čak nekog koga poznajemo ali jedno je tim osobama zajedničko , a to je da će nas jedna i druga osoba time ucjenjivati i uvijek tražiti neke usluge od nas i tim ucjenama neće biti kraja , a tek onda shvatimo da smo sami sebe doveli u opasnost zbog samo jedne fotografije koju smo poslali preko interneta. Ja do sada mogu reći da nisam bila u situaciji da sam bila žrtva društvenih mreža i interneta no pošto upotrebljavam društvene mreže dosta često mi se dogodi da mi nepoznate osobe šalju zahtjeve za prijateljstvom , a onda treba postupiti tako da te osobe samo izbrišemo te da često pregledavamo svoju listu prijatelja . Nekako isto tako ja smatram da je ispravno da ne stavljamo podatke na internet kao što su mjesto prebivališta i slično jer dajemo svoje podatke u neku javnost koju mi ne poznajemo.
Prije projekta nisam obraćala neku preveliku pažnju na sve to te internet nisam shvaćala ozbiljno. Nisam mislila da je tako ozbiljno te da posljedica svega ovoga može biti ubojstvo, a to je ono najgore…
Sada nakon ovog projekta više ću obraćati pažnju na sve to, pazit ću kome ću davati svoje podatke te gdje objavljujem svoje slike. Biti ću opreznija.
Prije projekta ponašala sam se opušteno, jer nisam bila posve osviještena da su neka djeca izložena nasilju preko interneta, nakon projekta mislim da bi svi trebali reći nekome ako vidimo zlostavljanje djece bilo to na internetu ili uživo.
Mislim da bi se trebalo provoditi što više ovakvih projekata kako bi se proširilo znanje o nedostacima interneta, te kako bi se opreznije postupalo s vlastitim podacima.
Drago mi je da sam zajedno sa svojim vršnjacima imala priliku bolje upoznati mnoge stvari u svezi s internetom i njegovim korištenjem.
Prije projekta odnosila sam se vrlo nemarno na internetu i nisam shvaćala koje me sve opasnosti mogu snaći. Internet sam uglavnom koristila za društvene mreže i neke nebitne stvari. Imala sam puno osobnih podataka i fotografija na društvenim mrežama, ali sada kada sam shvatila da to nije nimalo pametno maknula sam ih.
Donedavno sam mislila da se ponašam sigurno na internetu (da ne dijelim previše osobnih informacija itd.) te sam na početku mislila da su male šanse da se meni nešto loše dogodi na internetu, ali bila sam u krivu.
Nakon ovog projekta shvatila sam da se ne ponašam dovoljno oprezno na internetu te ću od sada biti opreznija jer šanse su velike da ću i ja imati loše iskustvo na internetu ako ne promijenim način na koji koristim pojedine društvene mreže. Nadam se da je i ostatak mojeg razreda shvatio koliko loših stvari ima na internetu te da i oni moraju biti pažljiviji.
Ovaj projekt potaknuo me na razmišljanje o mojim vlastitim postupcima. Prije ovoga projekta često sam ulazila u nepotrebne i beskorisne svađe od kojih nitko nema koristi. Oduvijek sam bila iskrena i često sam znala povrijediti ljude oko sebe a da toga nisam ni bila svjesna. Shvatila sam da i male stvari nekoga mogu jako povrijediti. Sada pazim što govorim i obraćam veliku pozornost na osjećaje drugih
Prije projekta sam puno više nasjedala na glupe ponude i mnoge druge stvari na koje možda u tom trenu nisam trebala učiniti. Ali i sad nakon projekta znam da će se ljudi nastaviti javljati sa sličnim željama, ali sad znam kako je najispravnije moguće za postupiti. Prije projekta sam Internet koristila vrlo nemarno i ponekad za neke stvari koje nisu korisne, ali projekt nas je naučio da je Internet ogromna odgovornost i da ga ne smijemo olako shvaćati.
Dok je trajao projekt odlučila sam maknuti neke slike s Instagrama i drugih društvenih mreža i sad ih puno pažljivije biram kao i na drugim društvenim mrežama.
Projekt me naučio da nije bitno imati puno nepoznatih prijatelja, pratitelja i pregleda na društvenim mrežama nego je bitno poznavati te ljude, moglo bi se reći da nije najbitnije biti popularan nego siguran.
Promijenio sam svoje ponašanje. Prije sam znao zezati druge ljude no tijekom ovog projekta sam si razmislio o svim stvarima koje sam naučio te sam odlučio prestati sa zezanjem drugih ljudi i bolje se ponašati prema tim ljudima.
Prije projekta sam neke osobe zezao preko interneta i znao ih slikati na Snapchatu te slati njihove slike drugim osobama. Druge sam ogovarao.
Kad smo došli do teme o vrijeđanju na internetu mislio sam pa kakvi su to ljudi koji druge ljude omaložavaju i vrijeđaju tako da šalju njihove slike drugima, da ih svi vide i smiju se toj osobi. Vidio sam kakvi sve oblici postoje nasilja.
Tada sam shvatio da sam i ja dijelom nasilnik na internetu…
Znam mnogo drugih osoba koji to rade, a da nisu ni svjesni toga da su nasilnici…