Objavljeno: 8.5.2022.
Učenici 3.i 4. razreda PŠ Potravlje za Majčin dan su izradili kolaže i napisali prigodni tekst.
Za Majčin dan smo se zbilja potrudili. Ukrasili smo i napunili teglice da podsjetimo mame zašto ih volimo i koliko smo zapravo sretni što su upravo one od Boga poslane da budu naše mame.
Objavljeno: 13.4.2022.
Učenici 6.a razreda iz Hrvaca i 5. razreda iz Potravlja dobili su zadatak osmisliti i napisati uskrsni haiku. Njihove radove možete pročitati pritiskom na fotografije.
Objavljeno: 1.4.2022.
PRVI APRILILIIII
Ne znamo točno kada su se počele zbijati šale za 1.travnja, ali pretpostavlja se da taj dan potječe čak iz 1564.g. kada se početkom travnja održavao festival ludosti zvan Quirinalia.
Te godine je kralj Francuske (Karlo IX.) predstavio svoj kalendar po kojem je početak Nove godine pomaknut sa 1.travnja na 1.siječnja. Oni ljudi koji nisu slijedili novi zakon i dalje su slavili Novu godinu 1.travnja pa su bili ismijavani i proglašeni ''prvotravanjskim budalama". Ima još puno teorija o ovom danu...
Na satu razrednika, nakon upoznavanja novog alata i teorija o obilježavanju dana šale, dobili smo zadatak napraviti svoju lažnu vijest za prvi aprilili. Neki učenici su izabrali teme o nogometu, neki o politici, neki o glazbi...
Izradili smo razne lažne vijesti. Svi smo bili prepuni ideja. Novi alat za izradu vijesti nam je sve olakšao. Nakon toga smo skupa sa razrednicom pregledali naše lažne vijesti i dobro se nasmijali.
Antea Zorica, 5. a
Objavljeno: 22.3.2022.
Svjetski dan voda
Svjetski dan voda obilježava se 22.ožujka. Taj dan podsjeća ljude na njihovu potrošnju vode. Ideja za Međunarodni dan voda je osmišljena na konferenciji Ujedinjenih naroda 22.prosinca 1992. godine u Rio de Janeiru u Brazilu. Od tada, svaki Svjetski dan voda ima svoju temu, a ovogodišnja tema su podzemne vode. Pošto se voda lako zagađuje osnovane su zajednice koje čiste vode, npr. ZOV (Zagrebačke otpadne vode). Na Zemlji ima 71% vode, a čovjek bez vode može izdržati najviše tri dana. Bosna i Hercegovina je država koja ima najviše pitke vode u Europi. Otpadne vode iz industrija i domaćinstva i kemikalije koje se koriste u poljoprivredi znaju štetiti vodi, stoga ima puno zagađene vode u svijetu. I mi isto možemo štedjeti vodu, npr. ugasiti slavinu dok peremo ruke i zube, kupati se u tušu, a ne u kadi itd.
Voda nam je važna i za svakodnevni život kao što je higijena, piće, poljoprivreda itd. Voda je vrlo važna za ljude, ali je isto važna za biljke i životinje. Voda je i ujedno dio prirodnih ljepota koje krase Republiku Hrvatsku. Zbog razvijanja ekonomije i gospodarstva, sve je veća potražnja za vodom kao jednim od najvećih prirodnih resursa. Ne zagađujmo vodu jer bez nje nema života! Neki ljudi zagađuju vodi, neki ne, ali 6.a je u sredini.
Pozdrav od 6.a i sretan Svjetski dan voda!
Objavljeno: 11.3.2022.
DAN MATEMATIKE
U matematici postoji jedan poseban broj koji je utkan u samu srž zakonitosti svemira, a toliko je poseban da ima svoj dan. Naime, dana 14. ožujka obilježavamo dan broja Pi (Oznaka: ). Broj predstavlja omjer opsega i promjera kruga, a njegova vrijednost zaokružena na dvije decimale iznosi 3.14. Također, bitno je spomenuti kako je 14. ožujka povezao i dva najveća genija 19. i 20. stoljeća. Naime, 14. ožujka rođen je Albert Einstein, a preminuo je Stephen Hawking. Datum 14. ožujka službeno je proglašen Međunarodnim danom matematike, a kako bi čim bolje uveličali spomenuti dan sedmaši i osmaši naše škole vrijedno su prionuli u izradu digitalnih Bookcreator knjiga na teme: Albert Einstein, Stephen Hawking, Broj PI, (pi)sma i grad PI. Sedmaši su se malo bolje upoznali s životom i postignućima Einsteina i Hawkinga. Kao dvoje od genija koji su svojim radom uvelike pridonijeli znanstvenom i matematičkom svijetu. Njima u čast i na spomen sedmaši su napravili kratke knjige unutar kojih su opisali njihov život, doprinos znanosti kao i razne zanimljivosti iz njihova života. Osmaši su kratko definirali broj , istražili zašto broj ima svoj dan, koji su još nazivi broja , odredili i pojasnili kojem skupu brojeva pripada broj , iznijeli mnoštvo zanimljivosti te crtali Pi gradove. Kako bi proslava bila potpuna učenici su osmislili pjesme pod nazivom (pi)sma i to tako da riječi pjesme imaju onoliko slova kako se izmjenjuju decimale broja . Sretan dan matematike.
Marija Penić
Ovim projektnim zadatkom upoznali smo se s novim alatom Bookcreator. Saznali smo dosta zanimljivosti, a meni je posebno fascinantno to što postoji PI kriptovaluta i vrijedi 1HRK=8.54PI. Posebno izazovno nam je bilo napisati (pi)smu koja zadovoljava uvjete. Na kraju mogu reći kako smo se kao grupa zabavili i najbitnije naučili smo nešto novo.
Marko Domjanović
Svidjelo mi se to što smo naučili raditi u Bookcreatoru, a prilikom rada najviše sam zapamtio zanimljivosti o broju PI. Saznao sam kako postoji Guinnessov rekord u recitiranju decimala broja PI. Naime, Lu Chao izrecitirao je 67 890 decimala i za to trebalo 24h i 4min . (Pi)sma je bila najveći izazov i upravo pišući nju smo se najbolje zabavili i nasmijali.
Roko Perković
Tijekom pisanja knjige svidjelo mi se to što sam naučio nešto o dvojici od najboljih genijalaca povijest. Svidjela mi se Albertova ludost i njegove mušice, te Stephenova volja da nešto napravi za čovjenčastvo. Sve u svemu, pisanje je bilo zabavno i najdraža mi je bila (pi)sma koju sam napisao kao podrška Ukrajini.
Branimir Alebić
U pisanju knjige bilo mi je zabavno istraživati i pisati o znanstvenicima koji su nam promijenili način na koji gledamo svijet kao i obrazovanje. Premda ih neki smatrali čudnima, ateistima pokazali su nam nešto van naše mašte. Trebamo im zahvaliti za njihov doprinos znanosti. Najviše mi se svidjela teorija o Paradoksu blizanaca jer mi je zanimljivo kako je jedan blizanac ostario više, nego onaj koji je otišao u svemir i vratio se.
Objavljeno: 10.3.2022.
Učenik 7.razreda Roko Perković izradio je prezentaciju o korizmi Sve o korizmi i od čega postiti.
Objavljeno: 31.1.2022.
Učenici 8.razreda PŠ Potravlje interpretirali su u siječnju djelo za cjelovito čitanje Dnevnik Anne Frank. Dobili su zadatak izraditi maketu kuće u kojoj se Anne skrivala. Učenici su od različitih materijala (papira, kartona) izradili likove koji su sudjelovali u radnji djela te su ih trebali detaljno okarakterizirati. Prilikom predstavljanja zadatka, učenici su iznosili karakterizacije likova i primjere iz djela. Na taj su način ponovili gradivo iz teorije književnosti te su obilježili Dan sjećanja na žrtve holokausta.
Objavljeno: 29.1.2022.
28.siječnja se obilježava dan Lego kockica. Učenici petoga razreda dobili su zadatak nakon obrade nastavne jedinice o Kreti od "legića" sagraditi labirint za Minotaura.
Objavljeno: 21.11.2021.
Tolerancija
Tolerancija je podnošenje, prihvaćanje i uvažavanje tuđih misli. Na ovom svijetu svi smo različiti po koži, boji kose, boji očiju, kulturi, ali i po mišljenju. Svatko ima svoje mišljenje i to ga čini različitim i posebnim. Moramo poštovati druge, njihova mišljenja i kulture.
Na satu razrednika razredi 6.a, 6.b, 7.a i 8.b razgovarali su s pedagoginjom o toleranciji Učenici su na Lino ploču zalijepili papiriće na kojima su napisali svoje poruke o toleranciji. Pritiskom na poveznicu možete pročitati njihove poruke.
Objavljeno: 20.11.2021.
Dvije učenice naše škole posjetile su Vukovar i Škabrnju. Pročitajte njihove izvještaje i pogledajte galerije pritiskom na fotografije.
Moje hodočašće u Vukovar
Vukovar je jedan vrlo poseban grad za nas Hrvate, on je za nas Grad Heroja. Kada sam krenula tamo, znala sam s kojom namjerom idem. Vozili smo se oko osam sati, u početku je raspoloženje bilo posve uobičajeno, no kad smo se polako približavali Vukovaru, atmosfera je postala drugačija. Sama pomisao na to da se ondje prije točno 30 godina dogodio stravičan zločin bilo je nešto nezamislivo.
Čim smo stigli, posjetili smo Spomen-dom hrvatskih branitelja. Na samom ulazu u Dom na zidu je pisala izjava Siniše Glavaševića koja me jako dirnula. Zatim su na zidu bila imena poginulih hrvatskih branitelja, poneke snimke iz rata i par izjava srpske vojske nama Hrvatima. U trenutku kada sam to vidjela i pročitala, nisam mogla vjerovati kakav je to zapravo bio narod. Nisu imali niti malo srca raditi zlo nevinoj djeci i ljudima...
Poslije smo otišli na memorijalno groblje, gdje smo svi zajedno položili vijenac i pomolili se. Imali smo par minuta za razgledavanje, potom smo se uputili prema Spomen-domu Ovčara gdje vlada vječni mrak koji tek osvjetljavaju fotografije žrtava na zidovima koje se istovremeno pale i gase svako 30 sekundi i vječno svjetlo usred vrtloga gdje odlaze njihova imena. Zatim se na podu nalaze metci, čahure, one simboliziraju način na koji su izgubili živote. Najmlađa žrtva, Igor Kačić, imao je 16 godina, a tamo je završio i život Ružice Markobašić koja je bila u 6. mjesecu trudnoće. Nedaleko od doma otišli smo do spomenika na Ovčari, u tišini se pomolili i zapalili svijeće.
Posjetila sam Vodotoranj s kojeg se pruža prelijepi pogled na grad Vukovar i rijeku Dunav. Poslije obilaska krenuli smo prema bolnici, gdje je meni osobno bilo najdirljivije.
Sutradan smo krenuli u kolonu sjećanja. Najteži dio mi je bio kada su puštali snimke granata kako padaju kroz grad... Zaista je poseban osjećaj kada čovjek dođe u Vukovar i vidi to sve uživo.
Vukovarcima želim reći da mogu biti ponosni na sebe i svoj grad jer koliko je god bio u ruševinama nekad, danas stoji ponosno na Dunavu, prelijep i obnovljen. Svojim sumještanima i svim Hrvatima želim poručiti tko god je u mogućnosti da sljedeće godine posjeti Vukovar na Dan sjećanja jer je to jedan vrlo poseban osjećaj.❤️🙏
Josipa Šarić, 8.a
Put za Škabrnju
Pokolj u Škabrnji je bio ratni zločin kojega su počinile srpske snage u doba srpske agresije na Hrvatsku. Pokolj se dogodio 18. 11. 1991. godine. U Škabrnji su Srbi ubili 63 branitelja i civila. 30 godina poslije moja obitelj i ja smo krenuli u Škabrnju odati počast poginulim braniteljima i civilima.
Kad smo došli u Škabrnju, prvo smo otišli u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. U crkvi sam vidjela kip Gospe s Isusom u naručju. Gospa i Isus su bili bez glava. Mještani kažu da su pronašli sjekiru ispod kipa s kojom su im zlikovci odrubili glave. Sjekira je bila krvava, vojnici tvrde da je sa sjekirom ubijeno 10 ljudi.
Onda smo krenuli u koloni prema Memorijalnom groblju, gdje smo moja sestra, brat i ja zapalili svijeće. Osjećali smo se tužno, moja je sestra nakon što je zapalila svijeću počela plakati. Poslije toga smo išli slušati Svetu misu.
Po povratku kući smo svratili u susjedno selo Nadin, gdje su Srbi počinili još jedan pokolj nad 14 civila. Taj pokolj bio je dan kasnije, 19. 11. 1991. godine. Nakon toga smo svratili u Pakovo selo, gdje su naši branitelji zaustavili Srbe, te im oduzeli tenk i vojno vozilo. Vidjeli smo tenk.
Kada se osvrnem na ovo sve što sam čula i vidjela, i 30 godina nakon rata jako sam tužna i nesretna zbog ovog što se dogodilo. Daj Bože da se ovakav strašan zločin više nikad nikom ne ponovi!
Vini Jukić, 6.b
Ostati ili otići?
Domovina je majka koja me prati od početka, od mog prvog koraka, prve riječi, sve do danas. Ona mi je otvorila putove života, ona čuva moje pretke duboko ispod zemlje, štiti ih od oluja i nevremena. Pruža mi budućnost na dlanu, budućnost koja nije savršena, ali sam je spremna prihvatiti takvu kakva je.
Kako da nakon svega napustim svoju domovinu? Priznajem, život u njoj je izazov, ima oluja koje ruše dom, ima neprijatelja, kriminala, nije lako doći do novca ili pronaći posao, ali pomisao na činjenicu da su moji djedovi prolili krv, dali život za zemlju po kojoj kročim, me vuče da ostanem. Postoje bogatije, moćnije i veće zemlje u koje ljudi odlaze "trbuhom za kruhom", ali novac nije lako zaraditi uz osjećaj praznine u tebi, tuge i nedostatka. Broj ljudi koji hoda po našoj zemlji iz dana u dan postaje sve manji, okolna mjesta postaju pustinje, hrvatski jezik je sve bliži izumiranju, nestaje kao dim. Stari umiru, a mladi odlaze, zemlja otvara grobove na kojima je sve manje cvijeća i svjetla, jer svjetlo nema tko postaviti. Polako nestajemo kao oblaci, automobili pune putove do granica, za prelazak u "bolji život".
Nema boljeg života bez majke koja te je prihvatila, nacrtala ti put, put koji ljudi koriste za odlazak. Ne želim dom u koji nisam došla iz rodilišta, ne želim posao, novac, sreću izvan svoje zemlje. Možda će u budućnosti biti teško, možda ću proliti suze i znoj, ali kada me krilo moje domovine brani i čuva, ne bojim se. Novac i hrana su uvjeti za život tijelom, ali ono što je unutar čovjeka, jače je od gladi, tjelesne boli ili patnje. U drugoj zemlji teško je prepoznati svoju sjenu, svoj lik, pronaći ono što te stvarno čini sretnim, jer sreća je u domovini, u svojoj zemlji, sa svojim ljudima, u svome domu. Ponos je podignuti zastavu svoje domovine, gledati ju kako se vijori na vjetru dok je oluje i nemani pokušavaju rastrgati. Ostati postane opcija kada shvatiš da ima nešto bitnije od novca, bogatstva, slave pa čak i od svježeg kruha. To je ona koja te je prihvatila, čuvala i koju smo svi zvali majkom.
Neka ona ostane naša majka, slavna i jedinstvena, posebna i neuništiva kada prkosi svim vjetrovima i magli koja ju pokušava ostaviti u sjeni. Ovdje je moj dom, moj "krov nad glavom" pa neka tako i ostane. Putove ograničavam samo kroz zemlju, nikada i nikako preko nje. Ovdje je bio moj početak, a želim ovdje završiti svoje životno putovanje i s ponosom leći ispod nje i da me čuva kao i do sada.
Leona Budić, 8.a
Zbirku dvadeset i četiri lirske priče Siniše Glavaševića izdala je Matica Hrvatska u 4 izdanja nakon Sinišine smrti. Sve priče nam govore o autorovim stavovima prema ratu i životu ljudi tijekom rata.
Siniša Glavašević bio je hrvatski književnik, novinar, ratni izvjestitelj te publicist. Rodio se 4. studenoga 1960., a ubijen je od strane srpskih agresora te je pokopan na Ovčari. Smatra se simbolom hrvatske ratne književnosti. Poznato je da je Siniša svoje jedino djelo čitao na radiju za vrijeme rata. Također nije napuštao svoj rodni grad do samog pada Vukovara kada je ubijen. Siniša nam u svakoj priči šalje snažne poruke i dijeli s nama duboke misli pa tako npr. u priči Priča o neprijatelju i u priči Priča o ljubavi govori o važnosti ljudske prisutnosti i ljubavi u svakom životu. U prvoj priči Riječ prva Siniša nam poručuje da širimo empatiju, a nikako mržnju. Pisac govori i o vremenu, govori kako smo bez vremena i da ne smijemo uništavati ono što je s vremenom nastalo. U priči Priča o Mariji Siniša ističe kako svatko treba imati nešto u životu što mu stvara utjehu i nadu u svim teškim vremenima.
Siniša Glavašević kao i samo njegovo djelo Priče iz Vukovara vrlo su važni za hrvatsku povijest i kulturu jer osim savršeno napisanog književnog djela, otkrivamo i povijesne činjenice o ratu. Također svaka osoba se može pronaći u jednoj od priča i može mnogo naučiti iz Sinišinih poruka. Među ostalim najistaknutija je da volimo jedni druge i ne činimo zlo nikome.
Klara Gašpar