Slavenska mitologija je starovjerje koje se razvijalo kroz otprilike 3000 godina. Pretpostavlja se da neki njeni dijelovi dolaze iz neolitika, ili čak mezolitika. Ova vjera posjeduje brojne zajedničke značajke s ostalim vjerama koje su potekle od protoindoeuropske religije. Tijekom 19. stoljeća javio se veći interes za rekonstrukciju mitologije i obnavljanje duhovnosti (Rodnovjerje).

Za razliku od grčke ili egipatske mitologije ne postoje izvori iz prve ruke o proučavanjima slavenske mitologije. Unatoč nekim teorijama, ne može se dokazati kako su Slaveni imali ikakav oblik pisma prije kristijanizacije; iz tog razloga, sva njihova vjerska uvjerenja i tradicije vjerojatno su prenošene usmenim putem s generacije na generaciju, i potencijalno se zaboravile nakon stoljeća koja su uslijedila pri dolasku kršćanstva.

Božanski likovi nisu prave osobe i njihova su imena zazivi koji opisuju narav i obvezuju božanstvo na njegovu ulogu. Njima je nadređen stalan i nepromjenjiv red u svijetu, a neprestano gibanje u njemu samo je ponavljanje. Na čelu božanstava je bog groma i munja Perun, a žena mu je božica Mokoš, zaštitnica ženskih poslova (predenje, tkanje). Veles je bog poljodjelstva i stoke. Perunova djeca Jarilo i Morana, božanstva vegetacijskog ciklusa, rađaju boga plodnosti Roda. A bog rasta također je Sporiš. Drugi slav. bogovi su Svarog (Sunce), njegov sin Svarožić (oganj), Dajbog (također Sunčevo božanstvo) i Stribog (vjetar). Malo drugačiji su bogovi baltičkih Slavena: Svantevit, Triglav ili Troglav, i Prove. Ratnička su božanstva Radigost, Jarovit, Rujevit, a plodnosti Porevit, Pripegala i Živa. Bog smrti je Černobog, a nasuprot njemu je Bjelobog. Glavni mit u slavenskoj predaji je mit o gromovniku koji ubija zmaja.