Ljudi uz Muru
Upoznajte i doživite bogatstvo prirode, umjetnost ljudskog stvaralaštva, prošlost, koja živi i priča priče.
Regionalni park Mura-Drava
Je zaštićeno prirodno područe proglašeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske, 10. veljače 2011. godine. lako nije certificirano od strane IUCN-a, spada u IUCN V. kategoriju - zaštićeni krajobraz.
Regionalni park Mura - Drava proteže se kroz Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko-podravsku i Osječko-baranjsku županiju, područjem rijeka Mure i Drave, u ukupnoj površini od 87.680,52 ha.
Rijeke Mura i Drava okosnica su ovog zaštićenog područja, ali ne i njegov jedini dio. Na svojem istoku Regionalni park se naslanja na Park prirode Kopački rit. Ovim zaštićenim područjem upravlja pet županijskih javnih ustanova.
2012. godine UNESCO je ovaj park proglasio dijelom međunarodnog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav.
Regionalni park Mura-Drava u Međimurju
Prostire se preko područja triju gradova i 13 općina, odnosno na 16.962,54 ha (19,4% površine Međimurske županije).
Rijeke Muru i Dravu odlikuje visoka razina biološke raznolikosti, što valja zahvaliti činjenici da su među posljednjim rijekama s prirodnim tokovima u srednjoj Europi. One su vlažna staništa koja spadaju u najugroženija u Europi, a zaštićena su i u Republici Hrvatskoj: poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita i meandri, sprudovi i strme odronjene obale u kojima se gnijezde strogo zaštićene vrste.
U Parku obitava 37 od 60 klasificiranih rijetkih i ugroženih stanišnih tipova, s tim da je šire područje Drave kategorizirano kao područje važno za ptice EU (tzv. SPA područja). Akumulacije hidroelektrana i stari tokovi između njih zimovališta su za preko 20.000 ptica močvarica. Također, veliki broj svojti prisutnih na ovome prostoru, ugrožen je na europskoi razini.
Područje Parka obilježava i visoka razina krajobrazne raznolikosti, a riječni krajobraz sa svojim posebnostima, osobitostima i postojanjem uopće daje izraziti pečat čitavom području. Očuvane prirodne obale Mure i Drave, zajedno sa svojim biljnim i životinjskim svijetom, tvore prepoznatijiv nizinski krajobraz rubnog dijela Panonske nizine.
Mala razvučena naselja žive u skladu s okolnom prirodom, rijekom, šumom, livadama i oranicama. Taj život u suglasju prirodnog i stvorenog dobra najveća je vrijednost kojoj su Mura i Drava temeljna okosnica.
Prostor Parka obilježava značajna georaznolikost vezana uz raznolikost sedimenata pretežito kvartarne starosti (riječni šljunci, pijesci, eolski sedimenti - les), geomorfološke, hidromorfološke procese (npr. oblikovanja sprudova, meandara), nalaze minerala (zlato) i paleontološke nalaze (fosilni sisavci iz srednjeg i gornjeg pleistocena), pojave ugljena, nafte i drugo.
(izvor: http://www.medjimurska-priroda.info/)
U centru naselja Križovec nalazi se Centar za posjetitelje Med dvemi vodami s atraktivnim interpretacijskim postavom.
Prekogranični Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav
U srpnju 2012. godine UNESCO je proglasio prekogranični Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav između Mađarske i Hrvatske.
U svijetu postoji 120.000 zaštićenih područja, od kojih je gotovo 690 na UNESCO-ovu popisu rezervata biosfere. Riječ je o ekološki važnim područjima na kojima se pokušava sačuvati izvorni oblik suživota čovjeka i prirode, ponajprije kroz tradicionalni način korištenja zemljišta. Mreža rezervata biosfere u 122 zemlje dio je UNESCO-ova programa „Čovjek i biosfera" pokrenutog 1971. godine.
Prekogranični Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav nalazi uz bok, primjerice, američkom Yellowstoneu i Julijskim Alpama.
Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav predstavlja najveći očuvani koridor nizinskih rijeka u Europi.
Rezervati biosfere ispunjavaju tri glavne funkcije:
• održavanje ekosustava
• razvoj regionalnih socio-ekonomskih i ekološki održivih uvjeta
• poticanje obrazovanja, istraživanja i praćenje stanja u okolišu
Skela (brod)
Drvena skela ili kompa (u Međimurju se naziva i „brod”) je plovilo za prijevoz ljudi, životinja, vozila, oruđa i drugih velikih predmeta preko rijeke. Sastoji se od dva pontona (kompa) povezana poprečnim gredama prekrivenim drvenim podnicama, na kojoj se nalaze: zaklon za skelara, kormilo u obliku dugog vesla, sigurnosno sidro, kolotur (špula) koji je kraćom sajlom spojen na dugu čeličnu sajlu napetu preko rijeke.
Na obje obale nalaze se drvene rampe za pristajanje i ulazak s obale (pruk) i prekriženi trupci (škorje) koji nose/dižu sajlu iznad vode. Na jednoj od obala najčesće se nalazi drvena skelarska kućica (hižica), u koju se skelar sklanja za lošeg vremena ili dok čeka putnike. Energiju za pokretanje skele na]češće daje saga riječne matice, a na vodama sa slabim strujama ili u pojedinim godišnjim dobima kada je vodostaj rijeke nizak, pokreće se povlačenjem ljudskim rukama ili uz pomoć zaprežnih životinja. Može imati i vlastiti mali motor, a ponekad ju gura čamac - tegljač s vanbrodskim motorom.
Skele su najčešće u vlasništvu pojedinog sela ili općine, a njome upravlja i o njoj brine skelar (brodar) kojeg plaća selo/općina ili pak se dogovorom seljana određuje dnevno dežurstvo. Ponekad su tu ulogu preuzimali mlinari na riječnim mlinovima. Donedavno su stanovnici uz Muru skelom prometovali kako bi došli do svojih polja i šuma na suprotnoj obali, a skelaru ill brodaru plaćali vlastitim domaćim proizvodima: jajima, kukuruzom, pšenicom ili vinom. Skelar je na svoje radno mjesto morao doći i prije zore te ostati do zalaska sunca tj. sve dok se zadnji žitelj nije vratio na ishodišnu obalu. Vrijeme je provodio u skelarskoj kućici koja se nalazila ili na brodu ili na obali. Rijeka Mura je nepredvidijiva i opasna rijеkа koja je često uzimala ljudske živote.
Skelar je tako imao i ulogu promatrača: on je često bio prvi koji je uočio utopljenike, prevrnute čamce, nadolazeću stranu vojsku ili prirodne nepogode na obzorju. Skelari najčešće nisu znali plivati, a ponekad to nije ni bilo moguće jer Mura može, u vrio kratkom vremenu, jako nabujati. Silina vode i debla koja plutaju rijekom mogu oštetiti kompove ili otrgnuti skelu sa sajle te ju potopiti ili nasukati. Skelaru je utapanje ili povrjeđivanje prijetilo i zimi kada se Mura zamrzavala te je trebalo lomiti led, ili skelu vaditi iz rijeke kako led ne bi oštetio kompove. U tome mu je pomagalo cijelo selo.
lako na našim prostorima nema arheoloških nalaza, vrlo je vjerojatno da su se ljudi uz Muru skelama služili i prije pisane povijesti. Bila su to jednostavna plovila građena od grubo tesanin balvana međusobno povezanih vrbovim prućem, privezana na uže od konoplje ili sličnih biljnih vlakana koja su se učvršćivala za stabla na obje riječne obale.
Stari Rimljani su bili vješti pomorci i graditelji plovila te je stoga vrlo vjerojatno da je na području današnjeg Sv. Martina na Muri, u razdoblju rimskog Halicanuma (1. st. n.e.), prijelaz preko Mure bio moguć skelom koja je stalno plovila, a konstrukcijski bila vrlo slična današnjima.
Sve do 18. stoljeća skele su na ovim prostorima bile najmasovniji oblik transporta preko rijeka, jer nije bilo mostova. U srednjem vijeku i renesansi skele su često bile pod upravom pojedinih feudalaca kojima je skelarina bila izvor prihoda, sredstvo za kontrolu nad trgovinom te važan logistički element prilikom ratovanja.
Sredinom 19. stoljeća gradi se prvi željezni most na Muri kod Kotoribe, koji je bio namijenjen željeznici, pa sve do kraja Drugog svjetskog rata skele (s izuzetkom Murskog Središća u kojem je postojao drveni most) ostaju praktično jedino sredstvo povezivanja dviju obala.
Promet skelama na rijeci Muri zamire nakon 1948. godine, kada granica s Mađarskom postaje dio “željezne zavjese” i prekidaju se mnoge prometne i dospodarske aktivnosti uz rijeku. Prometno značajnija sve od sredine 90-ih godina 20. stoljeća ostaje jedino skela u Svetom Martinu na Muri. Tijekom 2006. godine na toj je lokaciji izgrađen most preko Mure te je i tamošnja skela izgubila svoj prometni značaj.
Danas se skele, osim kod Svetog Martina na Muri i Žabnika, nalaze još i kod Murskog Središća, Križovca, Podturna, Miklavca i Novakovca.
Preostale skele plove samo povremeno, prema zahtjevima lokalnih poljoprivrednika,
rekreativaca ili za turističke potrebe.
lako se iz praktičnih razloga više ne grade od drveta, već od čelika i lima, skele svojim izgledom i funkcijom, ostale su prepoznatljiv dio tradicijske ruralne baštine Međimurja.
Melin (mlin)
Mlinovi na rijekama postavljali su se na mjestima gdje je rijeka bila najjača i snažno udarala u obalu i na pješčanim sprudovima.
Na rijeci Muri postoje dva tipa riječnog mlina. Plivajući riječni mlin cijeli pliva na lađama. Lađe ili “kompi” su pričvršćene čvrstim užetom za riječnu obalu.
Konstrukcija je usidrena u riječnu obalu, ali se diže i spušta ovisno o vodostaju. Drugi tip mlina ima u vodi samo kolo koje se nalazi između dvije lađe. Mlin se nalazi na kopnu.
Dijelovi mlina su: glavni čamac (komp), mlinarska kućica (šator), navodnice, manji bočni čamac, vodoravna drvena osovina (gredel, bik), mlinsko kolo (naper), manji kotač (trib). Mlin je također imao dva kamena.
Gornji kamen je imao rupu u sredini kroz koju se puštalo žito i bio je pokretan. Donji kamen bio je stabilan, a o visinskom razmaku dva kamena ovisila je kvaliteta brašna.
Obnova mlina bila je potrebna svakih deset godina jer je drvo trunulo.
Poplava
Kroz povijest je Mura (kao i sve duge rijeke) bila hraniteljica, ali i mučiteljica ljudi koji žive s njom i uz nju. Najveće muke zadavala bi im zbog svojih čestih poplava i promjena toka, ponekad i više puta godišnje. Mura je plavila i uništavala poljoprivredne usjeve, oštećivala kuće, a nerijetko odnosila i ljudske živote.
Kako bi je ukrotill, u 16. stoljeću (vrijeme Zrinskih) pokušava se prvo učršćivanje obala kamenom. No, ti pokušaji nisu bili uspješni.
Borba ljudi i rijeke Mure na prostoru današnjeg Svetog Martina na Muri trajala je sve do sredine 70-ih godina.
Tada su sagrađeni visoki nasipi i reguliran njezin tok, ali i nakon toga Mura je uspijevala pokazivati svoju divlju ćud i plaviti preko nasipa.
Ladja (čun)
Ladja (čun) je lokalni naziv za drveni riječni čamac koji se najčešće izrađuje od borovih dasaka (oplata) i hrastovine (rebra). Ladja je plitkog gaza i stoga pogodna za rijeku Muru, jer se za niskog vodostaja i u plitkim riječnim rukavcima njome lako upravlja. Služila je za prijevoz ljudi, poljoprivrednih proizvoda i drveta. Njima su se jednako služili ribiči, laporaši i ispirači zlata. Lađar je ladjom upravljao stojeći na krmi čamca te se dugim drvenim štapom - ščopom ili veslom s dugom drškom i okovanim vrhom upirao o riječno dno i tako kontrolirao njezin smjer i brzinu. Morao je biti veoma vješt kako bi nadvladavao snagu i sve zamke riječnog toka.
Laporaši
su bili seljaci koji su za niskog vodostaja iz dna ili visokih obala Mure vadili drveni ugljen (lignit). Do 90-ih godina 20. stoljeća nekima je to bila dodatna djelatnost, kojom su nadopunjavali svoje skromne prihode.
Mostovi
Rijeka Mura je kroz povijest vrlo često mijenjala svoj tok i erodirala obalu. Teren uz nju bio je močvarni, a zimi su njome plovile velike sante leda ili se tok u potpunosti zaleđivao. Zbog toga je bilo veoma teško graditi mostove.
Za niskih vodostaja, sve do antike, rijeka se prelazila preko pličina, a za vrijeme visokih voda improviziranim splavima ili čamcima izdubljenim u deblima. Takav prijelaz bio je veoma opasan i spor.
Vjerojatno je da su tek Rimljani uveli prave drvene riječne skele na prijelazima njihovih cesta preko rijeka. Prvi stalni most preko Mure sagrađen je 1860. godine u Kotoribi i bio je ujedno prvi željeznički most u Hrvatskoj.
Na 80-ak kilometara toka rijeke Mure u Hrvatskoj do danas su izgrađena četiri cestovna (Sveti Martin na Muri, Mursko Središće, Goričan 2) i dva željeznička mosta (Mursko Središće i Kotoriba).
Tradicionalna poljoprivreda uz Muru
Stare civilizacije nastajale su uz velike rijeke (Nil, Eufrat, Tigris, Ganges, Ind i dr.), na prostorima na kojima su postojali povoljni pedološki i klimatski uvjeti za razvoj poljoprivrede. Iz tih se područja širio uzgoj žitarica i drugih kultiviranih biljaka, kao i uzgoj danas najraširenijih vrsta stoke: goveda, svinja, ovaca, konja.
Slični procesi su se kroz povijest odvijali i uz rijeku Muru, što je potvrđeno arheološkim nalazima od kamenog doba (Turčišće) do antike (Sveti Martin na Muri).
Polovicom 20. stoljeća i na ovom prostoru započinje intenzivna melioracija tla i mehanizacija poljoprivrede, što uz regulaciju toka rijeke Mure i deforestaciju (krčenje šuma), značajno mijenja izvorni krajobraz i tradicionalne poljoprivredne kulture.
Mjesto tradicionalnih žitarica poput heljde, ječma i raži, zauzeli su kukuruz, pšenica i uljana repica.
Uzgoj i slobodna ispaša stoke (krave, konji, svinje) i peradi (guske, patke) zamijenjeni su farmerskim uzgojem.
To dovodi do značajnog smanjenja biotopa mokrih livada košanica (gmajne) koje preuzima šuma, kao i isušivanja te zatrpavanja lokvi i mlaka.
Nestaju tradicionalni lov i ribolov motivirani prehranom, a zamjenjuju ih rekreativni ili sportski lov i ribolov.
Sveti Martin
Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. Rođen je oko 316. u Sabariji (Szombathely), u današnjoj Mađarskoj. Po očevoj želji postao je rimski vojnik i časnik. Najpoznatiji njegov čin je kada siromahu bez odjeće daruje pola svoga plašta. Nakon vizije Isusa pokrštava se i odlazi u samostan.
Zbog svog djelovanja bio je omiljen u narodu te je izabran za biskupa grada Toursa u Francuskoj, a posvećen je 370. godine. Zbog svoje skromnosti sakrio se prije imenovanja, kako ga ne bi pronašli, ali su ga guske izdale svojim gakanjem pa ga se stoga na slikama prikazuje s guskom. Povezuje ga se i sa tumačenjem simbolike beskvasnog kruha, odnosno hostije, za koju je rekao da označava patnju zbog odricanja, pripremu za očišćenje i sjećanje na podrijetlo.
Uz svetog Martina je vezana zasigurno jedna od najpopularnijih svetkovina na ovome području - Martinje. Svim vinogradarima to je važan dan za slavlje.
Smatra se, naime, da toga dana dozrijeva mlado vino pa i nema vinara koji ga ne slavi. Čak se u šalama imitira svetoga Martina pa onda u posebnoj ceremoniji biskup s ministrantima posvećuje - krsti mlado vino.
Zbog svega toga je veoma popularan i kada bi među svecima sastavljali listu prihvaćenosti, on bi zasigurno bio pri vrhu. Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi pa tako i mjesta Sveti Martin na Muri.