Razlistaj se!

Slobodno se vratite s vremena na vrijeme...

Naša priča se nastavlja. :)

15. 10. 2020. 17:11:10

Krošnje su se tek počele oblačiti u zelenu boju. Svakim je danom postajalo sve toplije i toplije i činilo se da priroda svake minute pojačava intenzitet boje krošanja i travnjaka te budi davno zaspale razgranate divove.

-. -.

15. 10. 2020. 18:07:26

Tog podneva vrijeme je na kratko izgubilo smisao. Iako mi je iz trena u tren sunce sve intenzivnije njegovalo blijedo lice i grijalo umornu dušu, obuzimala me praznina. Neshvatljivo, kako je moguće da zbog njega zaboravim disati. Kao da više ne upravljam sama sobom. Konstantno sam se borila protiv zamornih pitanja i činjenica koje su me pokušavale ugušiti. Iako prisutna u ovom trenu, prisutnost duše postala je privilegija. Privilegija koju ne posjedujem.

F. F.

15. 10. 2020. 19:49:50

Ipak, toplina sunca postepeno je grijala moju kožu i osjetila sam da mi čelo počinje gorjeti. Prešla sam rukom preko napete, znojne i vruće kože, pa se povukla u sjenu drveća. Ta kratka šetnja mi je zapravo godila, pa sam nastavila sporim korakom prema dubini šume.

Ivana Norac

16. 10. 2020. 09:30:49

Volim šetati šumom. Tako je bilo i ovaj put. Bio sam već prilično duboko u šumi kada sam začuo krckanje suhih grana. Pomislih da je neka divlja životinja jer nikoga do sada nisam sretao u ovome dijelu šume. Sakrih se iza jednog stabla. Šumskim puteljkom dolazila je prekrasna mlada djevojka. Pomislih: "Šumske vile ipak postoje."

D. B.

16. 10. 2020. 09:56:58

Tlo prekriveno debelim slojem lišća prekidale su lokvice i raskvašena zemlja, posljedica jučerašnjeg pljuska. Sjena veličanstvenog drveća godi mi, a tragovi životinja pokazuju mi da sam gost u njihovom obitavalištu, domu. Tako se nadam da ovaj put neću naići na tragove ljudi koji su, kao gosti, u šumu dovukli i ostavili svoj otpad.

-. -.

16. 10. 2020. 15:38:37

Stojim i dišem. Gledam u zeleni obzor. Osluškujem tiho disanje šume i lagano kretanje tankih grana. Ne mogu se oteti jednoj misli - kako je čovjek mal, a priroda velika.

I. K.

16. 10. 2020. 17:57:12

Godi mi svjezi sumski zrak. Naslanjam se na deblo starog hrasta. Tko zna koliko je vec zivotnih prica strpljivo poslusao. Omamljenu razdraganim cvrkutom ptica, odjednom me na svojim krilima lagani povjetarac vine u visine i ja se osjecam slobodna poput ptice, rasterecenih misli, bezbrizna...sposobna zivot gledati iz nove perspektive - tijelom, doduse, jos uvijek u sumi, ali srcem usmjerenim prema nebu.

M. S.

18. 10. 2020. 10:39:11

Godina je 2071. Zemlju nastanjuje dvanaest milijardi stanovnika. Šumske oaze poput ove u kojoj se trenutno nalazim veoma su rijetke. Životinje u njima još i rjeđe. Razmišljam o prošlim sretnijim vremenima i gdje smo sve kao čovječanstvo zakazali...

I. B.

19. 10. 2020. 16:33:43

Izumrle su mnoge ugrožene životinje i biljke. Mnoge za koje smo se borili, pazili ih, pokušavali očuvati staništa... A koliko ih je nestalo, a da nismo niti znali da postoje? Sve je toplije...

V. T.

20. 10. 2020. 14:22:55

otapaju se ledenjaci, nemaju hrane mnoge životinje koje žive uz rubove leda ili na ledu...

sunce

20. 10. 2020. 14:54:43

Moraju naći novo stanište." Kaže baka."Wow, to se dešavalo kad si bila mala?" Upitam baku nevjerujući joj. "Djete moje, da si živjela kad sam ja bila mlda ovo nebi bilo ništa naspram apokalipsi 2020"

-. -.