Dan 2.

Drugi dan projektnog tjedna ''Dani jabuka, dani zdrave prehrane'' započinjemo s velikim osmjesima na licu i s velikom znatiželjom što ćemo raditi danas.

Dan smo započeli sa pričom o maloj zvijezdi nepoznatog autora po preradi Marine Gabelice.

Mala zvijezda

Nekoć davno, davno, svijet nije bio onakav kakvim ga danas znamo. Bilo je to doba kad su ljudi još znali razgovarati s nebom. Ipak, kad bi pala noć…

Nebo je bilo veliko i tamno. Na njemu je bila samo jedna jedina mala zvijezda. Zato su i noći bile crne, tamne i mračne.

Ljudi su se bojali noćnoga mraka. Zato bi prije spavanja: navukli zastore, zaklopili oči, prekrili glave prekrivačima.

I znali su da nije dobro.

Na jednome brežuljku, u kućici, živio je mudri starac. I znao je starac da nije dobro da se ljudi mraka boje. Zato se jedne noći popeo na vrh brijega i počeo zazivati zvjezdicu:

– Zvijezdo, zvjezdice, hajde priđi bliže. Istog smo roda, zvijezde i ljudi. Dođi k nama, tračak svjetla nam budi.

Zvijezde su, kao što znate, stara nebeska bića i vrlo, vrlo mudra. A onaj tko je mudar dobro zna – želje djece i staraca moraju se uslišiti.

Zato je zvjezdica napregnula uši, ali starca nije mogla dobro čuti – bio je predaleko. Stoga se stala sve više i više približavati, a starac ju je nastavio dozivati:

– Zvijezdo, zvjezdice, hajde priđi bliže. Istog smo roda, zvijezde i ljudi. Dođi k nama, tračak svjetla nam budi.

Kako se zvijezda približavala, noćno se nebo počelo osvjetljavati – malo, pomalo… i potpuno je zasjalo! Noć se pretvorila u dan!

Nekoć mala zvjezdica bila je tako velika i tako sjajna da je svake noći sjala kao sunce.

Zato bi ljudi prije spavanja: navukli zastore, zaklopili oči, prekrili glave prekrivačima.

I znali su da nije dobro.

I starac i zvijezda znali su da nije dobro…

Tada se zvjezdica sjeti: Ponekad je dovoljna samo mala zraka svjetlosti da se razbije mrak. Stoga ću se ja rasprsnuti u dva milijuna malih zvjezdica.

Tako i bi.

Zvijezda se rasprsne i pretvori u dva milijuna i jednu malu, sjajnu zvjezdicu.

Starac dograbi jedan milijun zvjezdica i prospe ih po nebu. One ostanu tamo i nastave svijetliti kako bi izgubljenim putnicima-namjernicima osvjetljavale put.

Starac uze drugi milijun zvjezdica i prospe ih po zemlji. One se pretvore u krijesnice i odlete.

I tada uzme onu jednu, najmanju i sakrije je u malu crvenu kućicu da tamo ostane i podsjeća nas na dane kad su nebesa i ljudi još znali razgovarati.

Znate li gdje ova zvjezdica danas živi?

Nakon malo mozganja i pomoći da se ta mala zvijezda nalazi i u našoj učionici, učenici su pogodili da se nalazi u jabuci. No, onda je trebalo pronaći istu.