Jean-Baptiste Lamark

Jean-Baptiste Lamarck, francuski prirodoslovac, rođen je 1. kolovoza 1744. u Bazentin-le-Petitu. Studirao je medicinu i botaniku, a bavio se botanikom, zoologijom, paleontologijom, geologijom i meteorologijom. Od 1781. bio je kustos botaničke zbirke u botaničkom vrtu Jardin du Roi (danas poznat kao Jardin des Plantes) u Parizu, a od 1793. profesor zoologije na prirodoslovnome muzeju u Parizu. Proslavio se priručnikom Francuska flora (Flore française, 1778.), te postao članom Francuske akademije 1779. Proveo je reformu zoološke sistematike; podijelijo je životinje u beskralježnjake i kralježnjake. Sistematiku nižih životinja počeo je razrađivati u djelu Sustav životinja bez kralježnice (Système des animaux sans vertèbres, 1801.) u kojem je i prvi put iznio ideju o zajedničkom podrijetlu organizama i njihovom postupnom razvoju. U djelu Filozofija zoologije (Philosophie zoologique, 1809.) sustavno je razradio prvu cjelovitu teoriju organske evolucije, poznatu pod imenom lamarkizam, po kojoj organizmi podliježu neprekidnomu procesu preobrazbe ovisno o uvjetima okoliša, a stečena svojstva prenose na potomsvo (→ evolucija).