Projekt : Povijest matematike

Osnovna škola Lučko, školska godina 2022 . / 2023.

učenici 5. c i 5. b razreda

Cilj Projekta :

Upoznati se sa životom matematičara u povijesti te otkriti kako matematička otkrića u prošlosti utječu na sadašnjost.

Na stranici su prikazani radovi učenika 5.b , 5.c , 7.b i 7.c razreda Osnovne škole Lučko ( šk. god. 2022. / 2023 .)



Projekt se sastoji od 4 aktivnosti koje će se izvoditi tijekom prvog i drugog polugodišta 2022. / 2023.

1. Matematika staroga vijeka : Počeci matematike u Grčkoj, matematika starih Inka, matematika starih Kineza i Indijaca , Egipćana, matematika starog Babilona i Sumera , matematika naroda Inka ( 11.mjesec 2022. godine)

2. Matematika srednjeg vijeka : Istraživanje srednjovjekovne europske i arapske matematike , renesansna matematika ( 12. mjesec 2022. godine) . Upoznavanje s besplatnim alatom Canva ( izrada stripova i plakata).

3. Izrada čestitki za Božić i Novu godinu: Korištenjem geometrijskih likova ( konstrukcije i preslikavanja) ( 12. mjesec 2022. godine)

4. Žene u matematici : Istraživanje i upoznavanje s matematičarkama u povijesti ( Međunarodni dan žena- 3. mjesec 2023.)


Ružica Mikić , profesor mentor



  • izrada materijala u besplatnom internetskom alatu Canva : učenici 7. b i 7. c razreda

1. Matematika staroga vijeka : Počeci matematike u Grčkoj, matematika starih Kineza i Indijaca , Egipćana

Starogrčka matematika

Počeci matematike u Grčkoj :

Razvoj same matematike seže u daleku prošlost. Kako su ljudi sve više napredovali javila se potreba za mjerenjem zemljišta, obavljanjem proračuna u trgovini, potreba za uvođenjem brojevnih sustava.

Stari Grci imali su različite brojevne sustave za glavne i redne brojeve. U prvom tisućljeću prije Krista Grci su koristili tzv. akrofonski sustav. Simboli za brojeve bila su slova kojima su počinjali nazivi tih brojeva . Od najpoznatijih matematičara izdvojit ćemo Talesa, Arhimeda, Pitagoru i Euklida. Učenici će kroz svoje plakate i prezentacije otkriti sve zasluge za matematiku, ovih grčkih velikana.

Arhimed (287. g. pr. Kr. )


Glavna djela :

  • O kvadraturi parabole;

  • O lopti i valjku;

  • O mjerenju kruga;

  • O plivanju tijela;

  • Račun s pješčanim zrncima;

  • O ravnoteži ravnih figura.






Euklid (330. g. pr. Kr )


Postulati :
  • da se od svake točke do svake druge točke povlači dužina

  • da se svaka dužina može produžiti na svaku svoju stranu po volji daleko

  • da se oko svakog središta sa svakim polumjerom može opisati kružnica

  • da su svi pravi kutovi međusobno jednaki

  • da će se, ako jedan pravac u presjeku sa druga dva pravca tvori s njima s iste strane dva unutarnja kuta, čiji je zbroj manji od dva prava kuta, ta dva pravca dovoljno produžena sjeći, i to s one strane prvog pravca na kojoj se nalaze spomenuti kutovi


Pitagora ( 570. g. pr. Kr. )


Poznate tvrdnje koje je dokazao Pitagora :


  • otkriće iracionalnih brojeva

  • zbroj kutova u trokutu jednak je zbroju dva prava kuta

  • kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbroju kvadrata nad ostale dvije stranice u pravokutnom trokutu (Pitagorin poučak)

  • pet pravilnih geometrijskih tijela (Platonova tijela)




Tales ( 624. g. pr. Kr. )


Teoremi :

  • krug je svakim svojem promjerom podijeljen na dva dijela jednakih površina

  • kutovi uz osnovicu jednakokračnog trokuta su jednaki

  • kutovi između dva pravca koji se sijeku su jednaki

  • dva su trokuta sukladna ako se podudaraju u jednoj stranici i dva kuta uz tu stranicu.

  • kut nad promjerom kružnice je pravi

Starokineska matematika

Razvoj matematike u Kini je tijekom vrlo dugog razdoblja bio neovisan o razvojima u drugim civilizacijama. Geografska priroda zemlje omogućila je izoliranost zemlje.

U Kini su ljudi, kao i u većini drugih zemalja, najprije računali "na prste", a kasnije su imali simbole za brojeve, a oni su prikazani u tablici (slika lijevo). Kasnije se u Kini računalo pomoću štapića (od bambusa, slonove kosti ili metala). Svi štapići su bili jednake veličine, a trgovci su ih najčešće stalno nosili sa sobom u torbi. Brojevi od 1 do 5 bili su prikazivani kao horizontalne crtice, brojevi od 6 do 9 su prikazivani kao jedan vertikalni štapić te kombinacije od nekoliko horizontalnih štapića . Nakon uvođenja negativnih brojeva, štapići za računanje su se izrađivali u dvije boje - crveni za pozitivne i crni za negativne brojeve. Od poznatih kineskih matematičara potrebno je spomenuti : Zu Chongzhi , Yi Xing i Jing Fang.


Zu Chongzhi ( 429. g. pr. Kr. )

Poznat je po reformi kalendara te za svoje vrijeme izuzetno preciznom izračunu trajanja godine i broja pi .

Yi Xing ( 683. g. pr. Kr. )

Najpoznatiji je po izradi nebeske sfere sa posebnim satnim mehanizmom, koja je ustanovila kinesku tradiciju astronomskih satova.

Jing Fang ( 78. g. pr. Kr. )

Bio je kineski glazbeni teoretičar, matematičar i astrolog iz doba dinastije Han.

Staroindijska matematika

Stari Indijci su na računskim pločama podijeljenim na polja obavljali množenje, ispisujući i brišući brojeve na pijesku kojim bi posipali ploču.

Ugrubo se staroindijska matematika može podijeliti na dva razdoblja:

1 . Doba Sulb(v)asutra (” pravila konopa”) ( 8.–5. st. pr. Kr. )

2. Doba procvata matematike (5.–12. st.)

Glavne karakteristike indijske matematike: praktična orijentacija, uglavnom iskustvena — razvoj matematičkih postupaka (ganita — znanost o računanju), nema dokaza, ravnopravnost racionalnih i iracionalnih brojeva

Najvažniji indijski doprinos matematici: decimalni pozicijski sustav s nulom. Razvio se postepeno iz brahmanskih brojki (od 3. st. pr. Kr.).


Indija je od drevnih vremena pa sve do danas domovina vrsnih matematičara. U dalekim ved­skim vremenima matematika je bila tijesno povezana s religijom, jer je prvenstveno služila u ceremonijalne svrhe – za točno određivanje početaka ceremonija kroz astronomske proračune te za izradu žrtvenika. Staroindijski matematičari bili su prvenstveno astronomi (astrolozi) i svećenici, a svoja su znanja iznosili u stihovima, u tzv. sutrama.

Osnovna razlika između indijske i grčke matematike jest u tome što su Grci bili više orijentirani na geo­metriju, a Indijci na aritmetiku. Za Indijce je geometrija imala isključivo uporabnu vrijednost, dok su Grci geometriju razvijali kao teoretsku disciplinu koju su koristili za dokazivanje svojih poučaka. S druge strane, Indijci su razvili besprijekoran numerički sustav te utemeljili i razvili algebru koju će od njih preuzeti Arapi i prenijeti dalje Europi te tako otvoriti put modernoj ­matematici.





Matematika starog Egipta

Jedna od prvih grana matematike, geometrija, već samim svojim nazivom otkriva i svoje podrijetlo. To je po postanku grčka riječ koja bi, doslovno prevedena, značila "mjerenje zemlje". A upravo kao mjerenje zemlje geometrija se široko razvila već u starom Egiptu ( uz rijeku Nil).

Glasoviti papirusi : Ahmesov ili Rhindov i Moskovski.

Stari Egipćanu imali su razvijenu geometriju, stereometriju i sve ono što im je bilo potrebno za izgradnju hramova i piramida.







2. Matematika srednjeg vijeka : Istraživanje srednjovjekovne europske i arapske matematike , renesansna matematika

Srednjovjekovna europska i arapska matematika

Znanstveni radovi, prevedeni s arapskog i grčkog jezika, također su dospijeli u Europu preko Španjolske i Bizanta.

Kršćanski znanstvenici počeli su proučavati Hipokratova djela iz medicine ili Euklidove geometrijske teorije, a k tome treba dodati i matematičke radove arapskih znanstvenika. Ipak, prirodne znanosti nisu tako dobro sjele u europskom kršćanskom srednjovjekovlju, jer je postojalo presnažno uvjerenje da svako pravo znanje mora pristajati uz crkveno učenje. Proći će još dosta vremena dok kršćanski znanstvenici ne promijene svoj način promatranja i proučavanja fizičkog svijeta.

Tijekom srednjovjekovnog perioda, Europljani će prihvatiti indijsko-arapske brojke, koje će biti puno lakše za korištenje od nespretnog sistema rimskih brojeva koji su se do tada tradicionalno koristili širom Europe. S vremenom će arapske brojke (kako ih se počelo nazivati, jer smo ih preuzeli od Arapa) omogućiti matematičarima značajan napredak u njihovom području, a pravi rezultati pojavit će se oko razdoblja Renesanse.


Godine 622. započinje muslimansko računanje godina (Muhamedov odlazak iz Meke u Medinu); nakon Muhamedove smrti (632.) njegovi nasljednici (kalifi) započinju osvajanja . Do kraja 7. st. osvojena je Mezopotamija i Perzija te Egipat, a početkom 8. st. i velik dio Iberskog poluotoka i mnoga druga područja. Matematiku tih područja u razdoblju 8.–15. st. obično nazivamo arapskom jer je službeni jezik bio arapski. Ona se razvila dijelom pod utjecajem grčke tradicije, a dijelom indijske.

Do 10. st. u arapskom su se kalifatu koristila tri tipa aritmetike:

  1. račun na prste: brojevi se pišu riječima

  2. seksagesimalni sustav: brojevi označeni arapskim slovima, a koristio se najčešće za astronomiju

  3. indijski dekadski sustav: znamenke su negdje tijekom 8. i 9. st. preuzete iz Indije









Glavna matematička otkrića u doba renesanse:

a) Rješenje jednadžbe trećeg i četvrtog stupnja

b) Logaritam

c) Nova i jednostavnija matematička simbolika



U knjizi Nijemca Johannesa Widmana (1462.-1500.), prvi su put 1489. godine upotrebljene oznake + i - . U knjizi se govori o aritmetici za trgovce, te je pomoću tih simbola prikazan višak odnosno manjak u poslovnim problemima