S ispravcima smo joj živce pili i uvijek glasni bili. "Rekla sam tišina!"

Povijest nikad nismo znali i za dvojke se uvijek mučili. 

Karte smo pazili, inače bi 100 eura platili.

Pod satom uvijek crtali i učitelja zezali.

Klupa prazna nikad nije bila, svaki sat nam iznenađenja donijela. 

Najbolja raska ona je bila, ali nas svako malo kroz prozor baciti željela.

Učiteljica iz vjeronauka ona je bila i petice nam uvijek djelila.

Pjevanje smo voljeli i uspravno sjedit smo morali.

Gramatiku uvijek kod nje morali znati, dva puta ponavljati da se shvati.

Kreativni smo bili i petice uz malo truda lako dobivali.

Prezentacije uvijek radili i iz Python-a jedva dvojke dobivali.

Oko kiselina se uvijek ljutila, ali i dalje se oko nas trudila.

Tehničar pravi je bio, na satu se nitko smijat nije smio.

Toliko smo joj dragi bili da smo "osmaši šesti sat" samo iščekivali. 

U zaostatku uvijek bili i ništa nismo razumjeli.