Svake godine u listopadu Hrvatski zavod za javno zdravstvo pošalje školama novu brošuru, a mi je otvorimo s pitanjem: što ćemo ovaj put? Ove je godine odgovor stigao u obliku filmskog scenarija. Tema Tjedna školskog doručka, koji se u sklopu Nacionalnog programa Živjeti zdravo obilježavao od 12. do 16. listopada 2026., bila je Doručak u glavnoj ulozi: pet epizoda i pet mjesta radnje, od ljudskog tijela do svemira. Junaka svi dobro poznajemo. Svako ga jutro srećemo za stolom, ili ga, priznajmo, ponekad i preskočimo.
U Osnovnoj školi Bršadin uloge smo podijelili po razredima. Svaki je razred dobio svoju epizodu i sam odlučio kako će je ispričati, pa smo umjesto pet sličnih plakata dobili film, kviz, strip, pjesmu i anketu s video-odgovorima.
Tjedan smo otvorili u ponedjeljak, 12. listopada, zajedničkim doručkom. Učenici su kod kuće pripremili svoja jela, donijeli ih u školu i počastili jedni druge zdravim kombinacijama. Škola je za svaki slučaj pripremila i svoj doručak. Kao što svaki dobar film ima dublera, i mi smo htjeli biti sigurni. Nakon toga su epizode krenule redom:
Doručak i njegove supermoći – učenici 7.2 razreda s razrednicom Goranom Biljnom snimili su film.
Doručak u svemiru – učenici 8. razreda s razrednicom Marinom Antolović Ferdebar nacrtali su strip, a jedna je učenica uz njega napisala i priču.
Doručak u učionici – učenici 6. razreda s razrednikom Nemanjom Davidovićem sastavili su kviz u Kahootu.
Doručak u reklami – učenici 5.1 i 5.2 razreda s razrednicama Nikolinom Pivašević i Jelenom Babić proveli su anketu, obradili prikupljene podatke i snimili odgovore.
Doručak u školskoj kuhinji – učenici 7.1 razreda s učiteljicom Sofijom Šašlić napisali su pjesmu.
Sudjelovanje škole u Tjednu školskog doručka koordinirala je učiteljica Marina Antolović Ferdebar.
Kako je koja epizoda izgledala, pogledajte niže.
Prva klapa: zajednički doručak (ponedjeljak, 12. listopada 2026.)
Prije nego što su epizode krenule, sjeli smo zajedno za stol, ili točnije za sve žute stolove u blagovaonici. Ono što su učenici donijeli od kuće bilo je raznoliko kao i oni sami: domaće pogačice složene na pladnju sa sirom, rajčicom i zelenom salatom, vafli u zdjeli koja se brzo praznila, kutijice s namazima, banane i cijele vrećice voća. Priznajemo, u kadar se ušuljala i jedna vrećica kukuruznog čipsa, ali vrećica s narančama i jabukama pokraj nje bila je uvjerljivo veća. Pereci su se našli na gotovo svakom tanjuru.
Jelo se bez žurbe, uz razgovor, mijenjanje i nuđenje: “Probaj ovo, mama je radila.” Možda je baš to najbolji dokaz da doručak ne mora biti obrok koji se pojede u hodu. Za početak tjedna u kojem je glavna uloga pripala doručku teško da smo mogli bolje odabrati.
Doručak u reklami – 5.1 i 5.2 razred
Reklame za hranu znaju biti uvjerljivije od svakog roditelja. Pahuljice u njima uvijek hrskaju, sok je uvijek svjež, a na kutiji se smiješi lik iz omiljenog crtića. Petaši su s razrednicama Nikolinom Pivašević i Jelenom Babić odlučili provjeriti koliko tome vjerujemo. Umjesto da reklame gledaju, uzeli su ih na ispitivanje.
Sastavili su anketu od deset pitanja i postavili je vršnjacima pred kamerom. Krenuli su od onog osnovnog: čemu reklame za hranu i piće uopće služe i kako u njima hrana izgleda. Zatim su se pitanja zaoštrila. Zašto se u reklamama pojavljuju poznate osobe? Je li proizvod privlačniji kad je na njemu junak iz crtića? Može li nas reklama nagovoriti da kupimo nešto što nismo namjeravali? I pokazuje li ikad stvarnu vrijednost onoga što prodaje?
Najzanimljiviji dio ankete bavio se onim što u reklami ne piše. Koje važne informacije o proizvodu ondje nedostaju, zašto vrijedi pogledati koliko je u njemu šećera, soli i masti i kako sami možemo provjeriti je li ono što kupujemo zdravo? Odgovori su pokazali da petaše nije lako prevariti, posebno kad znaju da se istina krije na stražnjoj strani pakiranja, sitnim slovima.
Za kraj su sugovornicima postavili pitanje bez točnog odgovora u udžbeniku: što biste rekli prijatelju koji hranu bira samo prema reklami?
Odgovore su obradili i složili u video koji pogledajte niže. Stoji na kameri, ali bi stajao i u svakoj trgovini, pred policom s pahuljicama.
Nakon ankete petaši su s razrednicama prešli s riječi na djela. Ako reklama ne govori sve, treba okrenuti pakiranje i pročitati ono što piše sitnim slovima.
Na satu razrednika svaki je učenik dobio jedan proizvod i radni listić. U tablicu je s deklaracije prepisao naziv proizvoda, prva tri sastojka, alergene, rok trajanja te količinu ugljikohidrata, šećera i soli na 100 grama. Nakon toga je slijedila presuda. Ploča je podijeljena na dva dijela, zeleni za ono što bi preporučili za doručak i crveni za ono što ne bi, a natpisi su ispisani i latinicom i ćirilicom, kako bi ih jednako razumjeli oba razreda. Svaki proizvod trebalo je obrazložiti i magnetom pričvrstiti na pravu stranu.
Na zelenoj su završili mlijeko, kvinoja i sušene šljive. Na crvenoj su se našli čips, brownie i, zanimljivo, Coca-Cola Zero, iako na deklaraciji uredno piše 0 grama šećera. Petaši su očito zaključili da nula šećera još ne znači doručak. Teško je to bolje sažeti.
Kako je ploča izgledala na kraju sata, pogledajte na fotografijama niže.
Doručak u učionici – 6. razred
U ponedjeljak, 12. listopada, u 7 sati i 22 minute (sat na ekranu to uredno bilježi), šestaši su s razrednikom Nemanjom Davidovićem već sjedili za računalima u informatičkoj učionici. Epizoda Doručak u učionici bavi se pitanjem kako se doručak snalazi na različitim predmetima. Šestaši su odgovor potražili ondje gdje se i sami najbolje snalaze: u Kahootu.
Sastavili su kviz u kojem doručak putuje sa sata na sat. Na matematici se namirnice važu i računaju kalorije, na hrvatskom se o doručku piše pjesma, a nije smjelo izostati ni ono najvažnije pitanje: zašto se uopće isplati doručkovati prije prvog zvona? Među ponuđenim odgovorima bilo je i nekoliko zamki. Mjerenje mase jabuke na satu hrvatskog jezika, primjerice, zvuči uvjerljivo samo ako čitate prebrzo.
Na ekranu su se prijavila tri igrača, što znači da je pobjedničko postolje bilo popunjeno prije nego što je postavljeno prvo pitanje.
Kviz je javno dostupan, pa ga mogu riješiti i drugi razredi, a i roditelji koji žele provjeriti znaju li više od šestaša: https://create.kahoot.it/share/tjedan-skolskog-dorucka-2026-2027/64a88de8-0973-46c0-b6cd-848e1cf52d84
Doručak i njegove supermoći – 7.2 razred
Kako bi doručak pokazao svoje supermoći, prvo mu je trebao protivnik. Sedmaši su s razrednicom Goranom Biljnom zato snimili kratki film u stilu starog nijemog filma: crno-žute slike s ogrebotinama, natpisi između kadrova i filmska klapa na kojoj je kredom ispisan naslov svake scene. U glavnim su ulogama učenica s ružičastim mozgom na glavi i njezin kolega za stolom za stolni tenis.
Prvo jutro počinje pizzom. “Mmmm… pizza… Baš ukusno! Mislim da sada imam puno energije.” Energija traje točno do prve izmjene loptica. “Malo mi se vrti u glavi…”, i junak završava na podu. Klapa pritom suho zaključuje: Brza slast… brzi pad. Ni drugi pokušaj ne prolazi bolje, jer samo malo vode nije doručak, nego izgovor. Oboje na kraju sjede sklupčani uz zid, a klapa im poručuje: Nije dovoljno za školski dan.
Onda na stol stiže pravi doručak. “Sir, jaja, mlijeko, integralni kruh, gljive, salata, riba… e, to je već nešto!” Od tog trenutka loptica leti preko mreže, na ploči se rješavaju zadatci s koordinatama, a ruke se dižu prije nego što pitanje uopće bude postavljeno. Zdrav doručak hrani mozak. Ovaj put i doslovno, jer je mozak sjedio za stolom.
Film traje manje od tri minute, a u njemu je sve što bi trebalo biti na jednom satu biologije: od čega dobivamo energiju, zašto brzo nestaje i što je potrebno da potraje. Sedmaši su to saželi u posljednji natpis: Nutritivno bogat doručak osigurava stabilnu energiju, koncentraciju i snagu.
Pogledajte ga i obratite pozornost na pad kod stola za stolni tenis. Snimljen je uvjerljivije nego što bi željela svaka dežurna učiteljica.
Doručak u školskoj kuhinji – 7.1 razred
Svako jutro u školi netko stigne prije nas. Dok mi tek tražimo ključeve na hodniku, u kuhinji se već reže kruh, grije mlijeko i slažu tanjuri. Učenici 7.1 razreda s učiteljicom Sofijom Šašlić u petoj su epizodi zavirili upravo onamo, iza pulta.
Sat je počeo pitanjem napisanim na ploči: Što čini dobar doručak? Odgovori su se nizali jedan ispod drugoga: meso i jaja, voće i povrće, čaj, mlijeko i jogurt. Na kraju je netko dopisao i ono najvažnije: doručak nam daje snagu, mišiće, zdrav imunitet, zdravlje i bolje pamćenje. Razgovarali su o tome zašto je školski doručak važan za rast, razvoj, energiju i koncentraciju, koliko raznolikih namirnica treba unijeti svaki dan i koliko znanja i truda ulaže kuharica da bi obrok na tanjuru bio uravnotežen. Zatim su i sami predlagali zdrave kombinacije za jelovnik.
Posebno su se zadržali na pravilu koje vrijedi za svaki obrok: uzmi koliko možeš pojesti. Hrana koja završi u smeću nikoga nije nahranila.
Za kraj su dobili maštovit zadatak: nacrtati kako će izgledati školski doručak 2050. godine. Očekivali bismo tablete, kapsule ili hranu iz 3D printera, a na crtežima su se našli jaja na oko, kriška kruha, zelena salata, kupus, špinat, brokula, rajčica, mrkva, jogurt i mlijeko. Na jednom su tanjuru bila čak tri jaja i čaša sa slamkom, a na drugom su jaja i kruh složeni tako da se doručak smiješi. Čini se da budućnost doručka izgleda poprilično kao bakina kuhinja. Možda je to i najbolji mogući odgovor.
Sve što su naučili, sedmaši su sažeti u pjesmu:
Školski doručak
Ukusna hrana
jede se svakoga dana.
Doručak nam snagu daje,
pa nam koncentracija traje.
Dobili smo snagu,
pa smo stali na vagu.
Zdrave namirnice važno je jesti svakoga dana,
a najvažnije je da se ne baca hrana.
Rima snagu – vagu zaslužuje posebnu pohvalu, a posljednji stih vraća nas na ono što je bilo i poruka sata: na tanjur stavi koliko možeš pojesti, a pojedi sve što si stavio.
Doručak u svemiru – 8. razred
Kako doručkovati kad pahuljice lebde, a mlijeko odbija ostati u zdjeli? Osmaši su s razrednicom Marinom Antolović Ferdebar na to pitanje odgovorili stripom.
Otvorili su prijenosna računala i u Canvi pregledavali predloške dok svatko nije pronašao okvir za svoju svemirsku priču. Zatim je slijedio teži dio: smisliti likove, rasporediti kadrove i u nekoliko oblačića reći ono za što astronautima treba cijela misija, a to je da je doručak i u bestežinskom stanju gorivo bez kojeg se ne polijeće.
Kako su naši astronauti izašli na kraj s gravitacijom, pogledajte u njihovim radovima niže.
Odjavna špica
Tjedan je završio, a doručak je svoju glavnu ulogu odigrao bez treme. Nakon pet epizoda ostali su nam film, kviz, stripovi, pjesma i anketa. Ostala su i pitanja koja nećemo zaboraviti čim prođe listopad: što zapravo stavljamo na tanjur, koliko vjerujemo reklamama i tko u školi ustaje ranije od svih nas da bi doručak bio spreman.
Kao i svaka prava špica, i ova završava zahvalama. Hvala razrednicama i razrednicima koji su svoje sate prepustili doručku, učenicima koji su svoje uloge odigrali i pred kamerom i za računalom, roditeljima koji su pomogli pripremiti jela za zajednički doručak i našim kuharicama, zbog kojih školski doručak postoji i onda kad nije Tjedan školskog doručka.
Nastavak slijedi. Doručak ionako ne ide u mirovinu, a mi već čekamo iduću brošuru.