Opis i zahvala

3. listopada

 U Dječjem tjednu kroz prošlost i sadašnjost Oborova

         Selo Oborovo, smješteno uz lijevu obalu rijeke Save, 3. listopada posebno je živnulo zbog dolaska 80 učenika rugvičke škole na izvanučioničku nastavu.

Za uspješnu provedbu izvanučioničke nastave učenika drugih razrednih odjela angažman su uložili  mještani Oborova (košnja trave, uređenje 

 okoliša), djelatnici mjesta (župnik Josip, voditeljica Caritasa Kristina, skelar) i učiteljice.

         Nakon učioničke pripreme/edukacije učenika o značajnosti sela Oborova kroz prošlost s velikim je  zanimanjem dočekan dan putovanja.

         Vozeći se nizinskim, poljoprivrednim krajem, bogatim oranicama dozrelog kukuruza, mnoštvov vidljivih  peradi na gmajnama, dovezli smo se do novouređenog centra Oborova.  

         U samom centru smjestila se Caritasova kuća „Sveti Vinko Paulski”, koja je 27. rujna ove godine obilježila 40 godina svojeg postojanja, koju smo posjetili.

Interakcijom kroz recitacije, pjesmu, ples i slatki domjenak realizirana je komunikacija drugašića sa štićenicima Kuće kojoj je voditeljica gospođa Kristina.

         Kroz zeleno okruženje prošetali smo do oborovske crkve, sv. Jurja i Jakova.

O izgradnji crkve, njezinoj unutrašnjosti i drugim zanimljivostima,  upoznao nas je župnik Josip koji nas je na odlasku darivao slatkim poklonima.

         Na osunčanom dvorištu nekadašnje osnovne škole, koja u svom prostoru ima velik travnati dio s dječjim igralištem, uživali smo u pikniku na dekama.

U blizini dvorišta  nalazi se  kapelica  sv. Majke Božje od Sedam Žalosti koja je jedinstvena po stablima platane koja je okružuju.

         Dovezavši se do spomen parka poginulim borcima 2. svjetskog rata učenici su,  na mramornim pločama s popisom 152 poginula borca, pronalazili poznata prezimena predaka. 

         Autobusom smo nastavili put nasipom, uz rijeku Savu, čiji je vodostaj iznosio -191.  Smjestivši se na betonski plato pristaništa skele, a s pogledom na rijeku Savu, učenici su slikali motiv Oborova koji ih se najviše dojmio.   

         Ubrzo nas je skelar, a nakon prijevoza automobila/putnika, prevezao na desnu obalu rijeke Save i pritom odgovarao na postavljena pitanja učenika.  „Biti skelar nije teško, ali rijeka Sava je, kao i sve druge rijeke nepredvidljiva.“

Riječna struja omogućila nam je povratak na lijevu obalu Save, a pritom nam je veliku pozornost privukla sajla kojom je skela privezana.

         Zalaskom sunca napustili smo pristanište. Vozeći se savskim nasipom uočili smo jedinstvenu građevinu, nekadašnju veterinarsku ambulantu, prvu veterinarsku ambulantu u Hrvatskoj (nekadašnjoj Jugoslaviji).

U navedenoj ambulanti su se liječile mnoge bolesti životinja, ali i ekperimentalno provodilo testno cijepivo lijeka protiv tadašnje epidemije crijevnog parazita životinja (tijekom epidemije je uginulo 5000 konja).

         Vozeći se autobusom, paralelno uz rijeku, vratili smo se do naše škole.

         Zahvaljujemo svima koji su pripomogli realizaciji izvanučioničke nastave učenika u Oborovo.