Postoji veliki broj mudrih narodnih izreka koje u današnje vrijeme nemaju onaj značaj i smisao koje su prije imale. Tako je među mnogobrojnim izrekama i ova izgubila prvobitno značenje: "Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogrija." Danas čovjek iz daljine može upaliti plamenik u centralnom grijanju, vatra zagrije vodu u radijatorima i čovjek nađe topli dom bez dima.

Narodna izreka "Ne laje pas radi sela, nego radi sebe" se u figurativnom ne može prenijeti na ovaj dopis, jer ovo pišem ne radi sebe, nego radi Sveučilišta.

Na Sveučilištu je dana 25. siječanj 2016. s početkom u 10:05 održana V. redovita sjednica Senata Sveučilišta. Na toj je sjednici rješavana moja molba za dodjelu zvanja profesor emeritus.

Kako Stručno povjerenstvo u ocjeni treba navesti doprinos kandidata za boljitak Fakulteta/Sveučilišta, kao i znanstveni rad, tako su ocjenjivači (prof. dr. sc. Mirko Gojmerac, Zagreb ; prof. dr. sc. Stanko Žepić, Zagreb i prof. dr. sc. Tomislav Talanga, Osijek) u doprinosima naveli sljedeće:

U Zapisniku navedene sjednice je navedeno:

Nisam reagirao na lažne izjave kao i na glasovanje članova Senata. Prvo, bilo me je stid radi njih samih, jer oni nisu znali svu pozadinu niti su imali druge informacije osim neutemeljenih napada na izvještaj. Ja sam se samo članovima Stručnog povjerenstva ispričao u ime članova Senata bez ikakvih objašnjenja. Tako bi to i ostalo, jer se meni nije radilo o imenu i opisu onoga što sam za Fakultet i njegovu preobrazbu u Sveučilište uradio, da nisam slučajno naišao na niže navedeni članak objavljen na Wikipediji.

Ako netko pročita jedan mali dio priloženih novinskih članaka lako će uvidjeti da je ocjena Stručnog povjerenstva o zaslugama dekana Pavla Mikića i prodekana Damira Magaša, Ante Uglešića i Stipe Grgasa bila ne samo u potpunosti istinita, nego da u ocjeni nisu ni navedeni svi doprinosi Fakultetske uprave. Iz novinskih članaka je razvidno da su za utemeljenje Sveučilišta bili postignuti svi uvjeti kako materijalni, tako i duhovno-znanstveni. Potrebno je bilo sačekati samo odluku mjerodavnih Saborskih tijela i samog Sabora.

Nakon čitanja novinskih članaka svatko će bez poteškoća uvidjeti da je karakteriziranje ocjene Stručnog povjerenstva kao "lažiranje", da je nijekanje održavanja sjednica odbora za utemeljenje Sveučilišta u hotelu Kolovare potpuno krivo i zlonamjerno izvrnuto. Uostalom, plan o prostornom uređenju nije podloga osnivanju sveučilišta, no i ovdje upada u oči da je taj plan napisao D. Magaš koji se naziva u drugom retku "dekan D. Magaš". Ako je u drugom retku dekan D. Magaš, zašto se nije napisalo u prvom redu "prodekan D. Magaš"? A, zna se da prodekan radi po nalogu/molbi dekana, a dekan je u to vrijeme bio P. Mikić. Kako rekoh, ovo ne pišem radi nekakvog opravdanja, napadanja ili rušenja nečijeg ugleda, nego samo da bih potkrijepio tezu da istina nije uvijek ono što se na prvi pogled čini.

Kako je najvažnije da se na Sveučilištu njeguje poštenje, solidarnost, transparentnost, ponajviše istina i istraživački duh, onda se ovdje isključivo i samo iz tih razloga donosi jedan doista jako mali dio novinskih napisa koji opisuju rad Fakultetske uprave, dekana Pavla Mikića, te prodekana Stipe Grgasa, Damira Magaša i Ante Uglešića.

Last not least, moram priznati da sam jednom nešto napravio bez znanja prodekana, no opet u suradnji sa suprugom naše spremačice Ankice Križanac. Slavko i ja smo izradili drvene kalupe, napravili armaturu i nasuli kalupe cementom. Tako je nastalo deset držača za bicikle koji još uvijek stoje ispred zgrade na Rivi. Ja sam ih čak i obojio. Bilo ih je teško prenijeti iz Dikla jer je svaki držač teži preko 25 kg. Nije vrag da će netko, nakon što pročita priložene novinske članke, bentonske držače baciti u more!

P.S. Novinski članci iz godina 1997., 1998. i 1999. su poredani po datumu objave.