Nacionalni park Paklenica nalazi se u Starigradu na južnom dijelu Velebita. Paklenica je parkom proglašena 19. listopada 1949. godine, čime je postala drugi najstariji nacionalni park u Hrvatskoj. Svoje ime duguje smoli crnog bora (paklina), a ujedno je i najveći šumski kompleks u Dalmaciji. Park se prostire na 95 četvornih kilometara. Najpoznatije je po kanjonima Velike i Male Paklenice. Vaganski vrh je najviši vrh u parku sa 1757 metara nadmorske visine, što ga čini trećim najvišim vrhom u Hrvatskoj.
Ovaj park privlači raznolike posjetitelje. Neki će se odlučiti za šetnju do Manite peći, mlinova ili planinarskog doma Paklenica, drugi pak penjanje na najljepše vrhove Velebita. Paklenica jednostavno nudi za svakoga ponešto, a pogled uvijek oduzima dah. Zbog toga se Paklenica smatra jednim od najboljih penjališta u Europi. Poznati kanjoni Velike i Male Paklenice smatraju se jednim od najzanimljivijih krških područja u Hrvatskoj.
2017. Godine bukove šume Paklenice su stavljene na UNESCO-ov Popis Svjetske Baštine. Šume bukve jedne su od najvažnijih vrsta šuma listača u umjerenom pojasu, predstavljaju izvanredan primjer ponovnog razvoja šumskih zajednica i osvajanja prostora nakon posljednje glacijacije, cijelim područjem Europe kroz relativno kratko vrijeme. Većinom bukovih šuma se gospodari pa je njihova izvornost narušena, a danas izvorne bukove šume Europe zauzimaju samo 90.000 hektara.
Zbog mnoštva sipara i pukotina u stijenama u Paklenici ima puno endema, oko 80ak Najpoznatiji su pjeskarica i kitajbelov pakujac.Na području parka ima 8 šumskih zajednica. Paklenica je floristički izuzetno vrijedno područje. Također u parku su često viđene i 3 divlje zvijeri.
Mirila su pogrebna spomen-obilježja smještena na Velebitu, a nastala između 17. i 20. stoljeća.
Nekada se pokojnika nosilo od kuće do groblja, a put je bio dug i nosači bi se morali odmoriti. Tamo gdje bi prvi put stali i spustili pokojnika, nastajala su mirila. Jedan bi se kamen stavio pokojniku kod glave, a drugi kod nogu - tako mu se uzimala "mira" ili mjera te su po tome mirila i dobila ime. Vjerovalo se da pokojnikova duša ostaje na mirilima, a u grobu će počivati samo njegovo tijelo.
Od 2007. godine mirila imaju status nematerijalnog kulturnog dobra.
Područje južnog Velebita naseljeno je od prapovijesti. Nakon Ledenog doba zbog topljenja ledenjaka podizala se razina mora te su se ljudi naseljivali na najviše vrhove Velebita. Prije osam tisuća godina doselili su se prvi stočari i poljoprivrednici, špilje su služile kao zaklon za ljude i stoku. U Brončanom dobu nastaju prve suhozidne građevine sa kojih su se nadzirali trgovački putevi koji su preko Paklenice i Velebita išli u Liku. Dvije tisuće godina prije Krista Jadran osvajaju rimske legije, osnivaju Argyuntum koji postaje važno trgovište. Iz otprilike 400 istraženih grobova pronađeno je mnogo arheoloških nalaza kao što su: nakit, stakleno i metalno posuđe te alati. Pronađeno je 146 posuda koje se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zadru.
Mlinovi u Paklenici
Tijekom prve polovice 19.st. u Paklenici je sagrađeno 15 mlinova. Do 60. godina 20.stoljeća mlinove su koristili ljudi Podgorja. Trenutno nijedan mlin nije u funkciji no jedan od mlinova otvoren je za ljude.
Manita peć
Manita peć je jedina špilja na prostoru Paklenice koja je otvorena za turiste. Za posjetitelje je otvorena 1937., a nalazi se na 570m nadmorske visine. Špilja obiluje sigama i bogata je podzemnom faunom.