Ovogodišnja tema je Vjerski običaji

Planirane aktivnosti koje ćemo provesti i ovdje predstaviti su:

Pregled župne povijesti
Svi sveti i Dušni dan: Blagdan Svi sveti je kada se slave svi sveci. Na Dušni dan vjernici posjećuju groblja, mole se za duše pokojnika, pale svijeće i sudjeluju na svetim misama.
Došašće: Razdoblje pripreme za Božić, koje traje četiri tjedna. Uključuje paljenje adventskih svijeća i molitvu.
Božić: Blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Obilježava se misama, darivanjem i obiteljskim okupljanjima.
Sveta tri kralja: Blagdan koji se slavi u čast sveta tri kralja (Gašpara, Melkiora i Baltazara) koji su se prema Evanđelju poklonili Isusu Kristu nakon rođenja te mu donijeli darove.
Svijećnica: je blagdan prikazanja Gospodinova koji slavimo 40 dana nakon Božića, čime ujedno završava božićno slavlje.
Korizma: Razdoblje od 40 dana prije Uskrsa, obilježeno postom, molitvom i pokorom.
Uskrs: Najvažniji kršćanski blagdan koji slavi uskrsnuće Isusa Krista. Obilježava se svetim misama, procesijama i obiteljskim okupljanjima.

KRATKA POVIJEST ŽUPE KRISTA KRALJA, REŠETARI

Današnja Župa Krista Kralja svega stvorenja u Rešetarima nekada je bila sastavni dio Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški te Zagrebačke nadbiskupije.

Na Božić, 1967. godine, novogradiški župnik Mirko Bijelić najavljuje gradnju nove crkve u naselju Rešetari. Za gradnju crkve zauzeli su se Antun Brajdić i nekolicina mlađih mještana Rešetara. Župnik Bijelić uspio je dobiti zemljište koje je služilo kao nogometno igralište te je naručen nacrt za novu crkvu.

Dana 13. svibnja 1968. godine započelo je iskopavanje temelja buduće crkve za koje je, uz veliki odaziv mještana, bilo potrebno svega dva dana.

Na petu nedjelju poslije Uskrsa, biskup zagrebački Franjo Kuharić blagoslivlja kamen temeljac te je prije zime 1968. godine, uz veliku volju i žrtvu mještana, crkva pokrivena.

O radovima koji su obavljani tijekom gradnje crkve postoji Radni dnevnik izgradnje u koji su zabilježeni troškovi, sudjelovanja i donacije ljudi, a koji je vodio Antun Brajdić. On je bio voditelj izgradnje crkve i župnog stana, a osim njega odbornici su bili: Alojz Solić, Dragan Ferić, Antun Brkić, Mato Madžarević i Josip Čeliković.

Mještani Rešetara pokrenuli su mnoge akcije putem kojih su prikupljali sredstva za uređenje crkve tako da je 1969. godine na blagdan Krista Kralja svega stvorenja, koji je postao zaštitnikom crkve, služena prva sveta misa.

Gradnja crkvenoga tornja započela je 1970. godine, a 1971. godine, na Bijelu nedjelju, zvona su blagoslovljena. Te iste godine nadbiskup Franjo Kuharić blagoslovio je i oltar.

Novogradiški župnik Mirko Bijelić 1972. godine blagoslovio je postaje križnoga puta.

Naselje Rešetari brojčano je raslo te se uvidjelo da treba početi živjeti kao samostalna župa. Želja mještana Rešetara za osnivanjem samostalne župe sve je veća, a navedeno je mišljenje preneseno nadbiskupu Franji Kuhariću.

Dana 16. kolovoza 1977. godine Nadbiskupski duhovni stol izdaje dekret o osnutku samostalne kapelanije Rešetari koja nastaje dismembracijom župe Nova Gradiška i župe Cernik. Rešetari, koji su odvojeni od Nove Gradiške, i Bukovica, koja je odvojena od Cernika, postaju samostalnom kapelanijom. Dekretom se proglašava i da je centar nove samostalne kapelanije crkva Krista Kralja svega stvorenja u Rešetarima, a upraviteljem postaje dotadašnji kapelan u Novoj Gradiški, vlč. Luka Slobođanac koji je uveden u službu 1. rujna 1977. godine.

Iste godine, 26. listopada, samostalna kapelanija Rešetari biva proglašena župom. Nova župa pripada Novogradiškom dekanatu.

Dana 27. travnja 1978. godine odobreno je da se župno klečanje u Rešetarima obavlja 13. svibnja na blagdan Gospe Fatimske, datum kada se počelo s iskopavanjem temelja crkve.

Glavni cilj 1978. godine bio je izgradnja župne kuće koja je završena do svibnja, a uređena je do Božića 1980. godine.

Od 1980. godine do danas, u župi se sustavno radi na uređenju unutrašnjeg i vanjskog prostora. Jedna od posebnosti župne crkve je mozaik na oltaru autora Ante Starčevića čija je izrada započela 1996. godine. Mozaik prikazuje Krista Kralja svega stvorenja. Dana 25. studenog 2018. godine biskup Antun Škvorčević blagoslovio je nova zvona za župnu crkvu.

Tijekom 2024. započela je obnova župne crkve. Postavljeni su novi oltar, ambon i svetohranište.

Sakralni objekti župe

Na području župe nalazi se filijalna kapela posvećena Porođenju Blažene Djevice Marije. Sagrađena je 1921. godine kao filijalna kapela župe Cernik. Grobljanska kapela sv. Ivana Krstitelja sagrađena je 1893. godine. Kapelice na području župe posvećene su: sv. Josipu, sv. Barbari, sv. Antunu, srcu Marijinu i srcu Isusovu i bl. Alojziju Stepincu.

Požeška biskupija

Požeška biskupija utemeljena je 5. srpnja 1997. godine apostolskim pismom (bulom) pape Ivana Pavla II. Apostolskim pismom pape Ivana Pavla II. istog 5. srpnja 1997. imenovan je prvi biskup požeške biskupije msgr. dr. Antun Škvorčević.

Župa Krista Kralja svega stvorenja postala je tada sastavni dio Požeške biskupije; pripada Posavskom arhiđakonatu, a Novogradiškom dekanatu te je sastavni dio Đakovačko-osječke metropolije.

Duhovna zvanja

Vlč. Luka Slobođanac nije bio sin ove župe, ali je cijeli svoj svećenički život posvetio njoj i njezinim vjernicima. U kolovozu 2015. umirovljen je, a u župu je uveden novi župnik, vlč. Josip Bogović koji župu vodi i danas. Naša župa je Crkvi darovala 6 redovnica, 2 redovnika i 2 svećenika.

Župa danas broji oko 1950 vjernika i vrlo aktivno sudjeluje u životu mjesne Crkve. Suradnja župe, općine i škole od iznimne je važnosti za život vjernika koji žive na ovome području. Zajedničkim projektima i aktivnostima nastoje pridonijeti razvoju zajednice i poboljšati kvalitetu života ljudi koji žive na ovom prostoru.

Vesna Hodak, vjeroučiteljica

Blagoslov kamena temeljca

Izgradnja župne kuće

Odbornik Antun Brajdić

Radni dnevnik izgradnje

Troškovnik

Blagoslov novih zvona

Župna crkva danas

vlč. Luka Slobođanac

vlč. Siniša Paušić

s. Marija Petra

vlč. Josip Bogović

Oltarni prostor nekad

Oltarni prostor danas

Svetohranište nekada

Svetohranište danas

Filijalna kapela Bukovica nekada

Filijalna kapela Bukovica danas

Grobljanska kapela

Kapela sv. Josipa

SVI SVETI I DUŠNI DAN

Blagdan Svih svetih i Dušni dan slave se na početku studenog. Uoči ta dva dana, idemo urediti grobove svojih pokojnika, nosimo cvijeće i lampione te se molimo za duše onih koji više nisu s nama. U obitelji se više priča o njima i što su oni značili za život naših obitelji, prepričavaju se dogodovštine, šale, avanture…

Blagdan Svih svetih obilježava se 1. studenog. U našoj domovini to je državni blagdan – toga dana ne idemo u školu, a roditelji ne rade kako bi mi, vjernici, mogli biti na svetoj misi i posjetiti grobove svojih pokojnika. Toga dana sjećamo se svih svetaca i svetica, znanih i neznanih koji se nalaze u Božjoj blizini. Važno je toga dana biti na svetoj misi jer je to zapovijedani blagdan. Toga dana župnik s vjernicima slavi svetu misu u crkvi sv. Ivana Krstitelja na groblju u Rešetarima, a nakon svete mise, molimo kod velikoga križa i župnik posveti sve grobove naših pokojnika. Navečer se skupe djeca, mladi i odrasli i zvoni se sve do ponoći – običaj je to kojega su nam prenijeli naši djedovi.

Dušni dan se obilježava 2. studenog svetom misom za sve pokojne iz naše župne zajednice u župnoj crkvi. Toga dana se sjećamo svih njih koji su preselili u vječnost, molimo za njih, posjećujemo njihove grobove – iako većina to učini dan prije jer je neradni dan pa je praktičnije. Oba dana su izraz naše vjere u vječni život i nade kako oni koji su u stanju čišćenja, našom molitvom i žrtvom, mogu gledati lice Božje.

Tena Moćan, 6.a

VJERSKI OBIČAJI DOŠAŠĆA I BOŽIĆA

UČENIČKI RADOVI - TEMA: JASLICE

SVIJEĆNICA ILI PRIKAZANJE GOSPODINOVO U HRAMU

Svijećnica je narodno ime za blagdan Prikazanja Gospodinova u Hranu, koji se slavi 2. veljače.

Ovaj blagdan sadržajno je vezan uz Lukino evanđelje ((Lk 2, 22-40), a prema kojemu su Marija i Josip, nakon što se navršilo vrijeme Marijina čišćenja, donijeli u Hram Isusa kako bi ga prikazali Bogu. U to su se vrijeme u Hramu zatekli starac Šimun i proročica Ana, bogobojazni ljudi koji su svoj život posvetili Bogu, pa su zbog svoje velike vjere bili nagrađeni svojim očima vidjeti Spasitelja svijeta.

Starac Šimun je držao dijete Isusa u naručju, govoreći: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” (Lk 2,29-32)

Drugim riječima, Mesija kojega je on držao u svojemu naručju dolazio je radi pravednika i radi grešnika, radi Židova i radi poganina.

Te su Šimunove riječi nadahnule zamisao o Svijećnici, jer Isus je svjetlo narodima. On je svjetlo koje dolazi na svijet kako bi otjeralo grijeh i tamu. On je naš Svećenik, Prorok i Kralj.

Svijećnica je blagdan koji nas poziva promisliti o vlastitome „prikazanju” pri krštenju. Uskrsna svijeća, koju se prvi put pali na uskrsnome bdijenju, a koja je najistaknutije „Svjetlo Kristovo” u liturgiji, bila je zapaljenja na našemu krštenju. Njezinim je plamenom zapaljena manja, krsna svijeća. Crkva je dobro uočila tu poveznicu. Još od sedmoga stoljeća, 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova, blagoslivljaju se svijeće. Odatle je i došao naziv „Svijećnica”.

Tena Ugarković i Edita Mikić, 7.a

Prema: https://www.bitno.net/vjera/formacija/sto-je-uopce-svijecnica-prikazanje-gospodinovo

KORIZMA

Korizma je vrijeme u liturgijskoj godini kada se mi vjernici pripremamo za proslavu Uskrsa.

U liturgijskoj godini korizmeno vrijeme traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, to jest Mise večere Gospodnje kojom započinje Vazmeno trodnevlje. U korizmeno vrijeme dakle spadaju i korizmene nedjelje, stoga ona ukupno broji 44 dana. Zanimljivo, u vrijeme posljednje obnove kalendara (1969. god.) liturgičari su htjeli dokinuti Čistu srijedu, pa bi tako korizma, kao što je to bilo u početcima, počinjala na Prvu korizmenu nedjelju i doista trajala 40 dana, no na izričitu želju pape Pavla VI. Čistu srijedu nije se diralo. Broj 40 stoga treba tumačiti simbolički, a ne doslovno.

Četrdesetdnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji na biblijskim događajima:

40 dana trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana Mojsije je boravio na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom (Još 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana vrijeme je u kojemu se Niniva trebala obratiti (Jona 3,4)
40 dana Isus je proveo u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo (Dj 1,6-11).

Korizma počinje Pepelnicom ili Čistom srijedom. Toga dana nas svećenik posipa pepelom po glavi podsjećajući nas da se odvratimo od grijeha i okrenemo se Bogu.

Korizma broji šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka korizmena nedjelja ima svoje ime:

Čista – jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).
Pačista – ili pračista, odnosno još čišća od prve koja se naziva Čista
Bezimena – jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj
Sredoposna – jer je na polovici korizmenog posta.
Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja – liturgija Cvjetnice obilježena je čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je puk dočekao poklicima Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Korizmene nedjelje izuzete su od pokorničkog karaktera korizme, jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega.

Tri su glavna pojma korizme: molitva, post te dobra djela. Molitva/pobožnost kojom se u korizmi prisjećamo Isusove muke i smrti zove se Križni put. Uobičajeno je da se zajednica okuplja petkom (dan muke Isusove) na ovu pobožnost. Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali ne jesti meso. Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok (do sita) jer je post, a ne jede meso jer je nemrs! U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Dobra djela, djela milosrđa smo pozvani činiti kako bi pokazali ljubav prema bližnjima, posebno onima koji su u potrebi.

Korizma je pokornički i ozbiljan hod koji nas preko molitve, posta i djela milosrđa, kao i kroz bogata liturgijska slavlja, želi uvesti u dublje iskustvo zahvalnosti Bogu za dar otkupljenja, a u tom je smislu posebno uvod u Sveto trodnevlje i uskrsnu radost djece Božje.

Petra Slišurić i Vita Marosavljević, 8.a

CVJETNICA - spomen Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem; muka Gospodina našega Isusa Krista