Priča bez kraja

Slobodno se vratite s vremena na vrijeme...

Naša Priča bez kraja se nastavlja. :)

3.4.2020. 21:49:13

Bio je to jedan ponedjeljak. Ili je bila srijeda? Možda i petak ili utorak... Ustvari je nevažno. Znam samo da je to jutro bilo drugačije od drugih.

-. -.

3.4.2020. 23:22:01

One osljepljujuće šarenice opet su prošle kroz maglom okovan prozor. Na brežuljcima su spavale tihe kapi jutarnje rose obojane rumenim bojama šarenica. Boje plavetnila na jednom dijelu su još uvijek odisale tonovima zvjezdane noći, no drugi kraj je odisao božanstvenom suprotnošću. Osjećala sam takvu anksioznost, no ta veličanstvena ljepota odvlačila me od zova tople postelje. Shvatit ću ovo kao poziv; kao poziv prirode da budem njeno čedo.

T. O.

4.4.2020. 09:49:31

Dugo je trebalo da ustanem, protegnem ruke i noge - cijelo tijelo me boljelo od tih nekoliko sati sna. No dan je obećavao i činilo se kao da donosi velike stvari. Nikoga nije bilo u stanu. Samo ja, tišina i ogromna količina slobodnog vremena.

M. A.

4.4.2020. 11:49:56

Jutro je mirisalo na kišu. Vlagu sam mogao osjetiti i na koži i pri disanju. Pogledao sam kroz prozor. Nebo je izgledalo prilično tmurno, gotovo je djelovalo prijeteće, premda kiše nije bilo ni u tragovima. Sve je bilo tako spokojno, čak se ni zvuk gradske vreve, koji bi me subotom probudio odveć rano, nije ni nazirao. Osjetih nekakvu nelagodu, pođoše mi trnci preko grudne kosti. Ipak, nisam se uspaničio, samo su mi se nad glavom počeli redati upitnici. Vrlo brzo stvari su počele biti jasnije.

B. L.

4.4.2020. 12:16:35

Pas je spavao u svojem krevetu, roj voćnih mušica oblijetao je oko zdjele s jabukama, u peći je bilo još malo žara, a cvijeće u posudama je tražilo malo pažnje. Nemiru ovdje nije bilo mjesta, no osjećala se blaga napetost. Predmet na ormariću mi je djelovao nepoznato. Možda zbog pospanosti i umora, djelovao je kao da nije sa Zemlje.

M. J.

4.4.2020. 12:20:21

Noćas sam usnuo čudan san. Nalazim se u cirkuskoj areni s bordocrvenim zastorima i nekim šarenim madracima. Nalazim se na središtu podija i gledam oko sebe nastojeći pronaći nekoga ili nešto što će potaknuti radnju sna. Ubačen sam u san posve neprijateljski i osjećam nelagodu. Uto se stvori preda mnom jedan čovjek, obučen u crno odijelo s cilindrom na glavi, pozdravlja publiku skidajući cilindar i čineći blagi naklon. Sada tek ugledam visoke tribine pune ljudi jer ih je obasjalo jarko svjetlo.

-. -.

4.4.2020. 12:24:27

Crni čovjek uperi prst u mene, a ja osjećam tisuće lica kako me promatra u snu. Tišina i nelagoda. Pokušavam pobjeći, no svjetlo reflektora prati me kuda god potrčao. Sramim se i bojim u isto vrijeme i kad je nelagoda postala nepodnošljiva, stisnuo sam šake, zaklopio oči i uperio svu silu uma da se probudim. I probudio sam se, s trncima bola zbog neočekivanog i naglog povratka u stvarnost.

-. -.

4.4.2020. 14:10:36

Prije sam, dakle, odlazio na "Havaje" i tamo čitao, pisao, razmišljao, dok sam imao dragu i psa i uživao, a sada, otkako je Matori došao, išli bi tamo postavljati vrše, pecati, peći ribu i zanoćiti uz Savu, mjesec, zvijezdama posuti nebo, uz zvukove laveža pasa avlijanera, blopkanje bućkala za hvatanje većih somova ili tiho pjevanje pijanih ribiča koje je rijeka donijela izdaleka.

-. -.

4.4.2020. 15:45:51

A danas, danas je sve drugačije. Slabo čitam, ne volim ribu, sam sam, a ostao je samo taj jedan pas. Više ne volim ni rijeku, ni ribiče, a Havaji su postali mjesto iz mašte.

K. I.

4.4.2020. 20:36:11

Na Havajima se osjećala sloboda. Nije bilo zagušljivih soba ni zatvorenih prostora. Svaka je sekunda oslikavala slobodu u punom smislu te riječi. Zrak je bio slan, vjetar uvijek pogodan za jedrenje, a otoci su disali palmama i pijeskom plaža. Raj na zemlji. Dok se nije dogodilo ono. Ono što me natjeralo na pokret i odlazak s tog divnog mjesta.

A. K.

7.4.2020. 15:12:56

Nedostatak kokosa. To je bio problem. Na Havajima je odjednom nestalo kokosa. Kako i zašto - nemam pojma, ali jednostavno su nestali. I što sada? Moraš otići jer kako piti koktel bez kokosa. Nije bilo smisla. Jednostavno se nije moglo izdržati. Put doma je bio naporan. Dobro je što nismo morali plivati.

-. -.

8.4.2020. 10:13:02

Zato smo imali veliki drveni čamac!

-. -.

8.4.2020. 11:01:19

Kako sada? - upitah svog najboljeg prijatelja. Ne znam. - kaže on. Moramo pronaći te kokose. - rekli smo u isti glas.

S. K.

9.4.2020. 16:21:16

Baka je iz svojeg naslonjača vikala: "Mulac! Kokosa imaš u Komzumu!" Na to smo se samo pogledali i nasmijali. Kokos kao kokos. Nismo znali trebamo li nabaviti upravo taj iz 'Komzuma', ribani i spakirani u male vrećice ili treba potražiti onaj veliki kokosov orah. Onda opet, možda nam ne treba plod, možda treba pronaći drvo. Kokos raste na drvetu, na palmama. Nismo bili sigurni pa smo uzeli mobitel u ruke i krenuli istraživati.

A. N.