U vrijeme kada digitalna tehnologija prožima gotovo svaki aspekt ljudskog života, zaštita informacija postaje prioritet. Podaci putuju internetom svakodnevno – od osobnih poruka, e-mailova i bankovnih transakcija do osjetljivih poslovnih i državnih dokumenata. Kako bi se ti podaci zaštitili od krađe, izmjene ili zloupotrebe, koristi se kriptografija – znanost koja se bavi metodama skrivanja i zaštite informacija.
U ovom seminaru obradit ćemo osnovne pojmove kriptografije, njezin razvoj, vrste, primjene u svakodnevnoj računalnoj komunikaciji te izazove s kojima se suočava u suvremenom digitalnom okruženju.
Kriptografija je disciplina koja se bavi tehnikama šifriranja i dešifriranja podataka. Njezin osnovni cilj je osigurati da informaciju može pročitati samo ona osoba kojoj je namijenjena, čak i ako ona dođe u ruke neovlaštenih pojedinaca.
U tehničkom smislu, kriptografija omogućuje transformaciju podataka iz čitljivog oblika (tzv. plain text ili „čisti tekst“) u nečitljivi, šifrirani oblik (cipher text) pomoću određenog algoritma i ključa. Dešifriranjem se taj šifrirani tekst ponovno pretvara u originalni podatak, ali samo ako se posjeduje odgovarajući ključ.
Kriptografija ujedno omogućuje i druge sigurnosne funkcije, poput provjere autentičnosti pošiljatelja (digitalni potpis), zaštite integriteta podataka (otkrivanje promjena) te neporecivosti (nemogućnosti poricanja da je nešto poslano ili primljeno).
Pojam i praksa kriptografije postoje tisućama godina. Već su stari Egipćani i Grci koristili razne metode šifriranja poruka. Poznata je Cezarova šifra, kojom je rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar šifrirao vojne naredbe tako što je svako slovo zamijenio trećim po redu u abecedi.s
Tijekom srednjeg vijeka i kasnije, kriptografija je postala važna u diplomatskoj i vojnoj komunikaciji. U Drugom svjetskom ratu posebno se istaknula njemačka Enigma, kompleksan elektromehanički uređaj za šifriranje, čije je razbijanje od strane saveznika (uz pomoć matematičara Alana Turinga) značajno doprinijelo ishodu rata.
U drugoj polovici 20. stoljeća, s pojavom računala, kriptografija je doživjela tehnološku revoluciju. Prvi ozbiljni računalni algoritmi poput DES-a (Data Encryption Standard) uvedeni su 1970-ih, a kasnije su uslijedili napredniji sustavi poput AES-a i RSA-a. Danas se kriptografija razvija paralelno s razvojem digitalnih tehnologija i računalnih prijetnji.
Kod simetrične kriptografije koristi se isti ključ za šifriranje i dešifriranje poruke. To znači da obje strane moraju unaprijed razmijeniti ključ na siguran način.
Prednosti:
Brza i učinkovita
Pogodna za velike količine podataka
Nedostaci:
Potreba za sigurnom razmjenom ključeva
Nepraktična kod velikog broja korisnika
Primjeri algoritama:
AES (Advanced Encryption Standard)
DES (Data Encryption Standard)
Blowfish
Asimetrična kriptografija koristi par ključeva – javni i privatni. Javni ključ koristi se za šifriranje poruke, a privatni ključ za njezino dešifriranje. Samo vlasnik privatnog ključa može pročitati poruku šifriranu javnim ključem.
Prednosti:
Nema potrebe za sigurnom razmjenom ključa
Idealna za digitalne potpise i autentifikaciju
Nedostaci:
Spora i resursno zahtjevnija od simetrične
Primjeri algoritama:
Kriptografija je temelj informacijske sigurnosti u gotovo svim aspektima moderne digitalne komunikacije.
Web-stranice koje koriste HTTPS protokol šifriraju komunikaciju između korisnika i servera pomoću TLS/SSL protokola. Time se sprječava prisluškivanje i krađa podataka poput lozinki, osobnih informacija ili brojeva kreditnih kartica.
Alati poput PGP (Pretty Good Privacy) ili S/MIME omogućuju slanje šifriranih e-mailova. Samo primatelj s odgovarajućim privatnim ključem može pročitati poruku.
Digitalni potpis omogućuje potvrdu autentičnosti i integriteta dokumenta ili poruke. Koristi se u pravnim, financijskim i administrativnim transakcijama.
VPN-ovi stvaraju šifrirani „tunel“ između korisnika i internetske destinacije, čime se osigurava privatnost i zaštita podataka, posebice na javnim mrežama.
Kriptovalute poput Bitcoina koriste kriptografske hash funkcije i digitalne potpise kako bi osigurale sigurnost i autentičnost transakcija bez potrebe za centraliziranom institucijom.
Unatoč napretku, kriptografija nije savršena. Moguće su sljedeće prijetnje:
Kompromitacija ključa – ako napadač dođe do ključa, može dešifrirati sve poruke.
Kriptografski napadi – uključuju brute force napade, napade sa strane (side-channel attacks) i matematičke analize slabosti algoritama.
Loša implementacija – čak i najjači algoritam je ranjiv ako nije pravilno implementiran.
Razvoj kvantnih računala mogao bi u budućnosti ugroziti postojeće kriptografske sustave. Kvantni algoritmi, poput Shorovog algoritma, mogu razbiti RSA i slične sustave u razumnom vremenu. Zbog toga se već razvijaju postkvantni kriptografski algoritmi, otporni na kvantne napade.
Kriptografija je temelj moderne informacijske sigurnosti. Bez nje, online bankarstvo, trgovina, komunikacija i brojni drugi digitalni servisi ne bi mogli funkcionirati na siguran način. Korištenjem naprednih kriptografskih algoritama osigurava se povjerljivost, integritet i autentičnost podataka u računalnoj komunikaciji.
No, tehnologija se brzo mijenja, a s njom i prijetnje. Zato je važno stalno pratiti razvoj kriptografije i primjenjivati najnovije i najsigurnije metode zaštite. U budućnosti, kriptografija će i dalje igrati ključnu ulogu u oblikovanju sigurnog i pouzdanog digitalnog društva.
Literatura
https://kriptomat.io/hr/kriptovalute/sto-je-kriptovaluta/.
https://en.wikipedia.org/wiki/ElGamal_encryption.
https://en.wikipedia.org/wiki/Elliptic-curve_cryptography.
https://en.wikipedia.org/wiki/RSA_cryptosystem.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Cezarova_%C5%A1ifra.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kriptografija.