Poticanje kreativnosti kod djece

Mnogi roditelji pretpostavljaju kako je kreativnost nešto što imamo ili nemamo te kako se s djeca rađaju više ili manje kreativna, no kreativnost nije urođeni talent, već vještina koja se razvija od najranijeg djetinjstva.

Kreativnošću se označavaju mentalni procesi koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetničkih formi, teorija i proizvoda koji su jedinstveni i novi.

Za ono što je kreativno kažemo najčešće da je: originalno, novo, neuobičajeno, spontano, primjereno.

Za kreativne osobe kažemo da imaju osobine kao što su – otvorenost, produktivnost, fleksibilnost. Često se kao sinonimi za kreativnost koriste riječi – genijalnost i originalnost. Kreativne osobe lakše će pronaći rješenje za bilo koji problem. Uz to, kreativne osobe lakše se prilagođavaju tehnološkom napretku, lakše se nose s promjenama i bolje iskorištavaju nove mogućnosti koje im se pružaju.

Kreativnost i inteligencija

Istraživanja pokazuju relativno malu povezanost između kreativnosti i inteligencije. Oni koji postižu niske rezultate ispitivane klasičnim testovima inteligencije, postižu niske rezultate i u testovima kreativnosti. Oni koji postižu visoke rezultate u testovima inteligencije, postižu od najnižih do najviših rezultata u testovima kreativnosti. Drugim riječima, prosječna inteligencija je nužan, ali ne i dovoljan uvjet za kreativno mišljenje.

Istraživanja pokazuju neka specifična obilježja obitelji iz kojih potiču kreativna djeca – to su obitelji u kojima se cijene dječji interesi, nezavisnost i preuzimanje rizika. S druge strane, obitelji visokointeligentne djece, prema istraživanjima, češće daju više važnosti dobrom ponašanju i školskom uspjehu.

Kreativnost kao cilj odgoja i obrazovanja

Znanstveno – tehnološki napredak se sve više ubrzava pa se sve više traži intelektualni i kreativni rad. Društvene pojave i odnosi u suvremenom svijetu su sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica. Zato djecu trebamo sve više učiti rješavanju problema.

Iako je dječja igra oduvijek sinonim za kreativnost, moderno doba i tehnološki napredak mijenjaju iskustvo djetinjstva i igre.

Zašto bi se igrali lovice, kada mogu igrati video igru? Zašto bi zamišljali svemirski brod kada ga mogu vidjeti na televiziji?

Djeca su danas okružena modernim igračkama koje su tehnološki toliko napredne da djeca ne trebaju koristiti maštu, što narušava njihov kreativni razvoj.

Ipak, vi možete učiniti mnogo kako bi djetetu osigurali poticajnu okolinu u kojoj će razvijati svoju dječju maštu i kreativnost.

• Poticajna atmosfera kod kuće

Kada ste okupljeni, pitajte djecu što bi željeli raditi i ohrabrujte ih na aktivnosti kojima se još nisu bavili, ali nemojte im nametati što bi trebali raditi.

Uz to, pokažite djetetu kako je u redu da tu i tamo doživi neuspjeh. Djeca koja se boje neuspjeha često obuzdavaju svoje kreativne ideje i misli i zato im trebate i primjerom pokazati kako se neuspjeha ne treba bojati. Podijelite s djecom pogreške koje ste napravili u posljednje vrijeme kako bi im pokazali kako to nije ništa strašno.

Smijte se svojim pogreškama, jer to je navika koja će i vas i vašu djecu činiti sretnijima.

• Popuštanje kontrole i nadzora

Dopustite katkad djeci da rade ono što žele na način na koji to oni žele. Vanjska ograničenja koja namećemo djeci mogu smanjiti njihovu fleksibilnost u razmišljanju i kreativnosti.

• Resursi za kreativno izražavanje

Ključni resurs kojeg djeca trebaju je vrijeme. Djeca trebaju provesti vrlo mnogo vremena u nestrukturiranoj, maštovitoj igri koju odrasli neće ometati.

Drugi resurs kojeg djeca trebaju je prostor. Ako nemate odvojeni prostor za dijete, odredite kutak u stanu gdje će vrijediti dječja pravila i poštujte dogovor.

Uz prostor i vrijeme djetetu trebaju i rekviziti za kreativnu igru (bojice, pastele, flomasteri, bojanke, kolaži).

Na našoj stranici u aktivnostima za učenike možete pronaći različite kreativne ideje za super stvarčice koje možete izraditi svi zajedno kod kuće (https://sites.google.com/view/kutak-za-ucenike-i-roditelje/aktivnosti/kreativne-ideje-uradi-sam).

• Izražavanje vlastitog mišljenja

Dopustite djeci mogućnost da izraze svoje mišljenje i neslaganje s vama. Na taj način potaknut ćete ih da stvaraju mišljenja o stvarima oko sebe, ali i da prihvaćaju tuđa mišljenja i različitost.

Potičite ih na kreativno razmišljanje tako da im zadajete jednostavne zadatke i tražite ih da smisle nekoliko rješenja za isti problem.

Kreativne igre:

• igre riječima: postavljati im pitanja: Tko?, Kada?, Gdje?, Kako?, Zašto?, Objasni!, Na koji još način možeš...?, Što bi bilo kad bi..?, Imaš li drugu ideju?, Usporedi, što je bolje, ljepše... ? Što te još podsjeća na to? Po čemu je to slično a po čemu je različito od...? Što misliš da će se dogoditi ako...? Na što te to podsjeća?

• pričanje priče – započnite priču s jednom ili nekoliko rečenica, dijete nastavlja, a mogu se uključiti i ostali ukućani

• igra „glume“ i pretvaranja – djeca se užive u druge osobe ili likove. Na taj način lakše shvaćaju svijet oko sebe, mogu izraziti i shvatiti svoja razmišljanja i osjećaje te razviti razumijevanje i suosjećanje s drugima

• igra životinja – vi i dijete naizmjence se pretvarate da ste razne životinje i imitirate njihove pokrete. Dijete vježba izražavati svoju osobnost kroz specifičnu gestikulaciju i kretnje.

• igra pantomime: dijete pokretom oponaša predmet ili životinju, a ukućani pogađaju

• igra pogađanja – neka dijete zatvori oči ili mu stavite povez pa neka pogodi premet koji ste mu stavili u ruke, a nakon toga, također zatvorenih očiju, neka pogodi zvuk koji stvarate (zveckanje kljčevima, lupanje vilicama, kidanje papira i sl.)

• Unutarnja motivacija

Dopustite djeci da razviju motivaciju za bavljenje kreativnim aktivnostima koja izvire iz njih samih (bez nagrađivanja). Takva unutarnja motivacija doprinijet će i većoj kvaliteti njihovog kreativnog rada.

Najbolja nagrada je dodatno vrijeme za kreativni rad!

I za kraj, kreativni proces mnogo je važniji od rezultata. Nemojte biti opterećeni postignućima djeteta i uživajte u kreativnoj igri. I neka ona nikad ne prestane!

Literatura: