Međunarodni dan odgoja bez batina
Iako ga rijetko gledamo s te pozicije, roditeljstvo je uistinu težak posao. Ono uključuje brigu o zadovoljavanju osnovnih djetetovih potreba kao što su hrana i fizička sigurnost, ali ujedno tu su svakako i emocionalne potrebe djeteta. Emocionalne potrebe djeteta zadovoljavamo kroz odgoj koji podrazumijeva s jedne strane toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku, a s druge strane mora uključivati i kontrolu koja podrazumijeva roditeljska očekivanja, zahtjeve i nadzor, a može se protezati od potpune (pretjerane) kontrole do zanemarivanja djeteta.
No, ono što je najvažnije imati na umu jest da roditelj za dijete mora predstavljati sigurnu bazu, biti oslonac i osoba u koju dijete ima povjerenja i koja je tu da ga zaštiti. Pri tome je važno ostati unutar granica odnosa roditelj – dijete, a često upravo te granice i njihovo postavljanje za roditelje predstavljaju problem.
Iz istog razloga, roditelju se ponekad može činiti kako udarac po guzi ili šamar ne znače mnogo, no posljedice takvih ponašanja mogu biti puno, puno dugotrajnije. Isto tako, u trenucima ljutnje, dogodi se da kao roditelj djetetu kažemo nešto što ne mislimo, ali pri tome zaboravljamo koliko i riječi mogu boljeti.
Zato sagledajmo iz više kutova kako samo fizičko kažnjavanje utječe na dijete:
1. Kažnjavanje dovodi do neposredne poslušnosti, ali ne i do trajnije promjene u ponašanju. Odnosno, djeca koje se učestalo kritiziraju, na koju se viče ili ih se udara vjerojatnije će ponovno pokazivati neprimjereno ponašanje kada odrasla osoba nije u blizini.
2. Mnoga istraživanja pokazuju da djeca koja su bila zlostavljana u kasnijoj (adolescentskoj i odrasloj) dobi imaju različite probleme s mentalnim zdravljem (depresija, anksioznost, problemi s ovisnošću, loš školski uspjeh, agresivnost i slično).
3. Učestalo kažnjavana djeca brzo nauče izbjegavati odraslu osobu koja ih kažnjava te ta ista osoba u tom slučaju ima manje prilika da dijete pouči poželjnim oblicima ponašanja.
4. Na taj način djecu učimo da je u redu udarati ako netko čini nešto što ja ne želim (pa će tako sutra možda udariti prijatelja u razred ukoliko mu on odbije posuditi svoju bilježnicu).
5. Dijete na taj način izvlači zaključak da ne treba kontrolirati svoje ponašanje nego činiti što mu se učini najlakše taj tren (pa će sutra isto tako bacati predmete po sobi, udariti sebe ili drugoga);
6. Dijete od fizičkog kažnjavanja uči i da kada nekog voliš, imaš moć nad njim, a to znači da mu stoga možeš raditi što želiš, a što nerijetko vodi daljnjem zlostavljanju.
7. Svi oblici nasilja izrazito utječu na samopoštovanje djeteta i stvaranje negativne slike o sebi.
Uz sve navedeno, važno je znati i da se nasilje nad djetetom smatra kaznenim djelom!!
Što možemo drugačije?
1. Budite pozitivan model djetetu – djeca su poput spužve i brzo upijaju. A u djetinjstvu, najbolji način učenja jest učenje oponašanjem. Naravno, dijete prvenstveno oponaša osoba s kojima je najviše u kontaktu i u koje ima najviše povjerenja, a to su njegovi roditelji.
2. Zajedno dogovorite pravila – djeci je važno razumjeti zašto određena pravila postoje. Tada su ih spremniji i držati ih se.
3. Blizak odnos i povjerenje – dovode do toga da dijete obraća pažnju na zahtjeve roditelja jer osjećaju predanost tom odnosu i vjeruju da pomažu roditelju ukoliko se ponašaju na željeni način
4. Važno je biti dosljedan – ako u nekim situacijama dopuštamo određeno ponašanje, a u drugim ih zbog istog prekoravamo, djeca ostaju zbunjena, a neprihvatljivo ponašanje se nastavlja.
5. Objašnjenja – djeci je važno objasniti zašto je određeno ponašanje nepoželjno te koja su neka buduća očekivanja od njega/nje u sličnim situacijama.
6. Potičite poželjna ponašanja – pokažite povjerenje u djetetovu sposobnost učenja i odajte mu priznanje za trud i suradnju: „Napravio si najbolje što si mogao!“, „Hvala ti na trudu i pomoći.“ . Na taj način djeca osjećaju zadovoljstvo što ih inspirira na daljnji napredak. Pohvala, nježan dodir, zagrljaj djetetu puno više znače i dovode do većih promjena u ponašanju nego što to čine vika, uvrede i udarci. Na taj način utječemo i na razvoj djetetovog samopouzdanja i pozitivne slike o sebi.
7. Kada „kudite“ dijete važno je da to bude usmjereno na njegovo/njezino ponašanje, a ne na njega/nju kao osobu. Odnosno: „To što si ostavila prljavu sobu nije bilo lijepo“, a ne: „Ti si lijena i zločesta curica“. S druge strane, kada pohvaljujemo, važno je da to bude usmjereno i na dijete kao osobu.
8. Uključite djecu u obiteljsku rutinu i obaveze – na taj način djeca razvijaju osjećaj odgovornosti i stječu i mnoge praktične vještine.
9. Nađite vremena - svaki dan posvetite vrijeme za razgovor s djetetom. Pitajte ga/ju kako je proveo/provela dan, što joj se lijepo ili ružno dogodilo te o tome porazgovarajte. Nemojte zaboraviti sljedeću izreku :
"Ako želite da vam djeca postanu dobri ljudi,
potrošite na njih duplo više vremena
i duplo manje novca"
Abigail Van Buren
„I mene su tukli pa sam dobro ispao/ispala“
Rečenica je s kojom se često susrećemo. Pri tome, važno je uzeti u obzir da je svaka osoba jedinstvena i da isti postupak na nekoga može ostaviti manje ili veće, lakše ili teže posljedice. Osim toga – time se potvrđuje ranije spomenuta tvrdnja da često djeca koja su i sama doživjela nasilje u kasnijoj dobi budu sklonija na taj način rješavati probleme!
Kako će dijete naučiti bez kazne?
Ne podcjenjujte njegovu snagu!
Sjetite se što je sve dijete naučilo od rođenja – kako sjediti, kako hodati, kako se obući, kako govoriti, kako brojati, kako čitati. Da bi sve to naučilo – niste mu morali nanositi bol. Djeca su rođena da bi učila, a kazna ih u tome može samo ograničavati. Zato, da bi dijete naučilo, budite mu primjer, imajte za njega uvijek spremno – ljubavi i strpljenja. Pokažite mu, a onda ga pustite da proba sam, SVE DOK NE USPIJE! 😊
OVAJ PUT MOŽDA JEST TEŽI, ALI TOPLINA I LJUBAV PREMA DJETETU PUT SU PREMA ZAJEDNIČKOM USPJEHU.
Korištena literatura:
Berk, L. (2015): Dječja razvojna psihologija. Zagreb: Naklada Slap.
https://udruga.hrabritelefon.hr/novosti/medunarodni-dan-odgoja-bez-batina/
Pripremila: Mateja Kerovec, socijalna pedagoginja