Mladi kralj Mihajlo Krešimir II iz loze Trpimirovića, uz pomoć zadarskog bana Pribina, pobijedio je u građanskom ratu protiv brata Miroslava i proglašen je kraljem 949. godine. Već sljedeće godine svoje je savezništvo s banom potvrdio darovnicom zadarskom samostanu Sv. Krševana. Tamo ga je pogodila Amorova strelica i na prvi pogled se zaljubio u mladu Jelenu iz aristokratske obitelji Madijevaca. 

Oženili su se i vladali iz tada kraljevskog grada Solina. Dobili su sina Stjepana Držislava, koji je trebao naslijediti očevu krunu. No, kralj Mihajlo pogiba u bitci dok je Stjepan Držislav još maloljetan, pa majka Jelena preuzima kraljevanje u sinovo ime kao regentica. Za vrijeme njezine kratkotrajne vladavine, sagrađene su dvije crkve na riječnom otoku u Solinu – krunidbena bazilika Sv. Marije i ukopna bazilika Sv. Stjepana. U Crkvi Sv. Stjepana pokopan  je kralj Mihajlo, a i ona je uz njega pronašla vječno počivalište u predvorju crkve – tzv. Mauzoleju hrvatskih kraljeva. 

Na kraljičinom sarkofagu nalazi se epitaf koji svjedoči o rodoslovlju hrvatskih kraljeva ranog srednjeg vijeka: „U ovom grobu počiva Jelena Slavna, žena kralja Mihajla, majka kralja Stjepana, vladala je kraljevstvom….“ 

Po vodstvom Vedrane Memiš,  učenici 1. b, 3. b i 8. b zaputili su se od Gospina Otoka do krunidbene bazilike kralja Zvonimira slušavši priču o kraljevskom gradu Solinu.